Mrtvi kapitali

by Josip Kozarac

Josip Kozarac (Vinkovci, 18. ozujka 1858. - Koprivnica, 21. kolovoza 1906.), hrvatski je prozaist - novelist, romanopisac, pjesnik, pisac pripovjetki i polemicar, diplomirani inzenjer sumarstva, jedan od najpoznatijih hrvatskih sumara. Bio je jedan od vaznijih hrvatskih prozaista, novelista, polemicara, pjesnika, ujedno i diplomirani inzenjer sumarstva te najpoznatiji hrvatski sumar. Diplomirao je u Becu 1879. godine na Visokoj skoli za kulturu tla kao najbolji student na svojoj godini. Prije fakulteta zivio je dosta slobodan i neobuzdan zivot. Puno je vremena provodio u prirodi, jednostavno promatrajuci zivot koji se odvijao oko njega. Svoje je spisateljske sposobnosti razvio pisuci poezije, a kasnije je svoj talent pronasao u pisanju proze (pripovijetke i romani). Nakon sto mu je otac preminuo, Kozarac je ostao zivjeti sa svojom majkom. Kao jedan od boljih sumarskih strucnjaka radio je na mnogim Vinkovci, Vrbanja, Nijemci, Zupanja, Nova Gradiska, Lipovljani i mnogim drugim. Kozarac bio zaokupljen neobradjenom, mrtvom zemljom koja ceka covjeka, vrijednog seljaka koji ce je obraditi. To je nazvao "mrtvi kapital". Oslonac radnje je sudbina dviju sestara te prica o ljubavi.

Genres: Classics

Nook

First published January 1, 1890

About the author

Josip Kozarac (Vinkovci, 18. ožujka 1858. - Koprivnica, 21. kolovoza 1906.), hrvatski je prozaist - novelist, romanopisac, pjesnik, pisac pripovjetki i polemičar, diplomirani inženjer šumarstva, jedan od najpoznatijih hrvatskih šumara.
Bio je jedan od važnijih hrvatskih prozaista, novelista, polemičara, pjesnika, ujedno i diplomirani inženjer šumarstva te najpoznatiji hrvatski šumar. Osnovnu školu završio je u Vinkovcima, te je pohađao gimnaziju koju je završio s puno muke, ali se sve promijenilo kada je upisao fakultet šumarstva u Beču. Diplomirao je 1879. godine na Visokoj školi za kulturu tla kao najbolji student na svojoj godini. Prije fakulteta živio je dosta slobodan i neobuzdan život. Puno je vremena provodio u prirodi, jednostavno promatrajući život koji se odvijao oko njega.

Svoje je spisateljske sposobnosti razvio pišući poezije, a kasnije je svoj talent pronašao u pisanju proze (pripovijetke i romani). Nakon što mu je otac preminuo, Kozarac je ostao živjeti sa svojom majkom. Kao jedan od boljih šumarskih stručnjaka radio je na mnogim mjestima: Vinkovci, Vrbanja, Nijemci, Županja, Nova Gradiška, Lipovljani i mnogim drugim.
Od 1896. do 1898. godine bio je jedan od urednika, tada poznatog «Šumarskog lista». Pisao je brojne članke, ali su svi bili vezani za njegov posao. Dok je bio u svojoj struci, najvažnije što je učinio bilo je službovanje u Lipovljanima od 1885. do 1895. godine, tada je posjekao i pomladio tisuće hektara šuma hrasta lužnjaka koje danas, njemu u čast nose upravo njegovo ime. Bio je poznat i po raspravama vezanih za šume, koje su bile poznate čak i mnogim stručnjacima iz Zapadne Europe i Rusije. Nakon što je ispunio sva očekivanja u svom poslu i time doprinio razvoju hrvatskog šumarstva, Kozarac se povukao i više posvetio razvijanju svojih drugih talenata i spisateljskom životu što je pokazao i mnogim svojim djelima koja su i danas rado čitana. Umro je 21. kolovoza 1906. u Koprivnici.
Smatran je piscem jako oštrih zapažanja i jednostavnih, ali, često i prodornih, dubokoumnih misli. Nastavio je Reljkovićevim putem i danas ne bismo mogli zamisliti hrvatsku književnost bez njegova doprinosa te ne bismo imali točne informacije o životu seljaka u to vrijeme. Kozarac je pisao realna i racionalna djela koja su se u većini slučajeva temeljila na stvarnim događajima i opisivala slavonsku sredinu i kvalitete tog života. Često je prema sebi bio samokritičan, i za njega su najviše govorili da je pjesnik prirode jer je od svih bio najviše vezan za nju. To se najviše primjećivalo kroz detaljne opise pejzaža u njegovim djelima, gdje ju je opisivao onako kako ju je doživljavao kao šumar i kao dijete kada je većinu svoga vremena provodio u prirodi.
Osim pejzaža, u brojnim djelima opisuje i probleme koji muče seosko stanovništvo i njihove poglede na život i okolinu. Po tome je Kozarac ostao upamćen kao jedan od najiskrenijih hrvatskih pisaca jer je stvarnost prikazivao onakvu kakva ona zaista jest te je zbog toga iznosio sve probleme i predlagao njihova rješenja.

Reviews

[Martina · Rating 3 out of 5]

Prilično tendenciozan roman iz Kozarčeva opusa. Pa ipak, usprkos tendencioznosti i tipiziranim likovima, dopala su mi se tu zrnca duhovitosti (naročito naracija iz Vukovićeva gledišta, koja sadržava puno takvih bisera) ali i nekakva opća poruka Mrtvih kapitala. Premda u arhaičnoj formi, Kozarac zapravo snažno promovira ideju ulaganja u STEM područja te kritizira inflaciju pravnika i birokrata. Također, na udaru se našao i snobizam, veličanje vlastitog društvenog statusa i život iznad mogućnosti. Nije loše za roman s kraja 19.-og stoljeća, nimalo.

[Katarina · Rating 5 out of 5]

Knjiga koja odražava stanje našeg društva, kako prije, tako i danas.

[majstoricamagije · Rating 3 out of 5]

Kozarac in this book extraordinary criticizes the situation in the country, using understandable and yet ricg metaphor. Unfortunately, none of then people has not learned anything useful.

[Stipe · Rating 3 out of 5]

Solidan roman, ništa uzbudljivo. Država, gospodarstvo, obiteljska natezanja - dosadno, ali može proći.