What do you think?
Rate this book
Marke
148 pages
First published January 1, 2006
4 people want to read
About the author
David Albahari
113 books133 followersDavid Albahari (Serbian Cyrillic: Давид Албахари, pronounced [dǎv̞id albaxǎːriː] was a Serbian writer. Albahari wrote mainly novels and short stories. He was also a highly accomplished translator from English into Serbian.
Albahari was awarded the prestigious NIN Award for the best novel of 1996 for Mamac (Bait). He was a member of SANU (Serbian Academy Of Sciences And Arts).
Albahari was awarded the prestigious NIN Award for the best novel of 1996 for Mamac (Bait). He was a member of SANU (Serbian Academy Of Sciences And Arts).
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 of 1 review
September 5, 2015
Jao, kakvo iznenađenje, David Albahari, a ima zaplet!
Ova knjiga me je iznenadila na više načina – najpre zato što nikad nisam ni čula za nju dok je nisam spazila u biblioteci. Ali u pitanju je (kaže lepo na koricama) knjiga za mlađe čitaoce, pa se valjda izgubila među Albaharijevim delima za odrasle.
E sad, glavni junak i neimenovani pripovedač je srednjoškolac, samo što je istovremeno tipičan Albaharijev pripovedač, tako da kombinacija tih dveju stvari dovodi do vrlo starmalog, uštogljenog i ne baš uverljivog lika. Uopšte, najveća mana romana su kruti, neuverljivi dijalozi gimnazijalaca i albaharijevski ravno pripovedanje iz kog se, srećom, trgne posle prvih desetak strana.
A onda – iznenađenje! „Marke“ su, naime, stvarno fantastični roman za omladinu, i to sa vrlo zanimljivom premisom – dečak u zaostavštini svog dede, strastvenog filateliste i šahiste, nalazi kolekciju poštanskih maraka sa šahovskim motivima i primećuje da su neke od njih neobične, da se ne poklapaju sa postojećim verzijama istih maraka; istovremeno, u lokalnom filatelističkom klubu sreće nepoznatog čoveka sa upadljivim demonskim crtama...
Spojler:
Konačno, čitav roman je narativno vrlo pristojno zaokružen – ponavljam: iznenađujuće za Albaharija – iako je možda njegova vizija đavola i donjeg sveta pomalo staromodna za savremeni ukus, ali dobro, čitava knjiga nosi taj starinski šmek (kaže to i pripovedač o sebi u jednom trenutku). Valjda zbog toga i spada u nedvosmislenu žanrovsku fantastiku.
Za one koji vole standardne Albaharijeve knjige (ja ne baš), ovde ima dovoljno toga da ne budu razočarani – mnogo Zemuna, motiv kišobrana kao potencijalnog oružja, blaga i postojana uvrnutost – a mislim da bi knjiga zaista mogla biti dobar uvod u Albaharija za neku omladinu, i bilo bi odlično da je prelom malo čovečniji (krupniji font i veće margine) a oprema privlačnija i da ima bar minimum blurba i naznake ciljne grupe na koricama. Mislim, da je količina teksta po stranici npr. kao u „Kući sećanja i zaborava“ „Marke“ bi dobacile do trista strana opušteno, umesto što su se zgurile na 148.
Sve u svemu, neočekivana preporuka.
Ova knjiga me je iznenadila na više načina – najpre zato što nikad nisam ni čula za nju dok je nisam spazila u biblioteci. Ali u pitanju je (kaže lepo na koricama) knjiga za mlađe čitaoce, pa se valjda izgubila među Albaharijevim delima za odrasle.
E sad, glavni junak i neimenovani pripovedač je srednjoškolac, samo što je istovremeno tipičan Albaharijev pripovedač, tako da kombinacija tih dveju stvari dovodi do vrlo starmalog, uštogljenog i ne baš uverljivog lika. Uopšte, najveća mana romana su kruti, neuverljivi dijalozi gimnazijalaca i albaharijevski ravno pripovedanje iz kog se, srećom, trgne posle prvih desetak strana.
A onda – iznenađenje! „Marke“ su, naime, stvarno fantastični roman za omladinu, i to sa vrlo zanimljivom premisom – dečak u zaostavštini svog dede, strastvenog filateliste i šahiste, nalazi kolekciju poštanskih maraka sa šahovskim motivima i primećuje da su neke od njih neobične, da se ne poklapaju sa postojećim verzijama istih maraka; istovremeno, u lokalnom filatelističkom klubu sreće nepoznatog čoveka sa upadljivim demonskim crtama...
Spojler:
Konačno, čitav roman je narativno vrlo pristojno zaokružen – ponavljam: iznenađujuće za Albaharija – iako je možda njegova vizija đavola i donjeg sveta pomalo staromodna za savremeni ukus, ali dobro, čitava knjiga nosi taj starinski šmek (kaže to i pripovedač o sebi u jednom trenutku). Valjda zbog toga i spada u nedvosmislenu žanrovsku fantastiku.
Za one koji vole standardne Albaharijeve knjige (ja ne baš), ovde ima dovoljno toga da ne budu razočarani – mnogo Zemuna, motiv kišobrana kao potencijalnog oružja, blaga i postojana uvrnutost – a mislim da bi knjiga zaista mogla biti dobar uvod u Albaharija za neku omladinu, i bilo bi odlično da je prelom malo čovečniji (krupniji font i veće margine) a oprema privlačnija i da ima bar minimum blurba i naznake ciljne grupe na koricama. Mislim, da je količina teksta po stranici npr. kao u „Kući sećanja i zaborava“ „Marke“ bi dobacile do trista strana opušteno, umesto što su se zgurile na 148.
Sve u svemu, neočekivana preporuka.
Displaying 1 of 1 review