Vremenska amplituda zbivanja u prozi Miodraga Matickog svakako se odnosi na poslednja dva, čak i tri stoleća srpskog severa. Bogato asocijativan, Maticki je u mnogobrojnim svojim knjigama imao osećajnost jednog Crnjanskog i datiranost Popinih čudesnih digresija. Veoma tanano i bolno preživljavao je i naše seobe, i naše granice, a o ratovima, ne samo u godinama kada Nemci idu, i kada se etnička mapa njegovog Banata za tili čas menja, Maticki je prolaznosti, toj velikoj magiji svih metafizičara sveta, posvetio svoje najbolje stranice. Uz bitnu njegova književna istorija bez zazora i bez šavova ostaje komplementarna njegovoj beletristici, čiji antologijski trenuci variraju temu izgubljenosti i naših belih Rusa tako apartno i nenadmašno u modernoj našoj literaturi. (Izvod iz recenzije dr Draška Ređepa)