Bolnu, dirljivu, a tako posebnu knjigu stihova napisala je (opet) Ivana Bodrožić. Bili zaljubljenik u jazz (mnogi od naslova pjesama izravna su posveta jazz klasicima, kao uostalom i njezin doista sjajno odabran naslov) ili ne, jednostavno je nemoguće da vas ovi stihovi ostave ravnodušnima. Ako se to i dogodi, to samo znači da ste potpuno oboljeli od bolesti koja tako fatalno proždire vrijeme u kojemu živimo. I ovi stihovi, a vjerujte mi, nema ni jednoga suvišnog, sasvim jasno pokazuju kako Ivana Bodrožić ne želi i nikada nije željela biti ni žeton ni adut ni u čijoj profiterskoj mapi stereotipa najšire društvene patologije.
Biti sam(a) nije najveće zlo koje se nekome može dogoditi. Izgubiti dostojanstvo sebe i svoje riječi - to je najveće zlo, a ovom knjigom Ivana čuva i ono svoje, a tako i suvremene hrvatske poezije općenito. Biti osjećajna, ali nikada i patetična, biti promišljena, izvanredno se lako i domišljato poigravati različitim načinima strukturiranja svojega pjesničkog pisma i konačno - i najvažnije - doista stići do one katarzične poetičnosti u najvišim i najdubljim registrima autorici je uspjelo na doista fascinantan način.
Jer ta, sačuvana i istinska ljudskost u sva (zla) vremena i ne može posljedovati ni sa čim drugim nego knjigom stihova poput ove - jedne od najboljih napisanih posljednjih godina (i ne samo) u hrvatskome pjesništvu. Volite nietzscheanski život pa ma kakav on (pre)često bio, volite sebe i Druge bez obzira na sve dogođene užase kao što to čini Ivana, pa će onda ova knjiga voljeti i vas!
A to je najljepše što vam se, bar u stihu, može dogoditi.
She studied philosophy and Croatian Language and Literature in Zagreb.
She was awarded for her poetry book Korak u tamu (Pace into the Darkness) with the Goran-award for young writers, as well as the Kvirin Award in 2005.
Her poems have been published in various newspapers, magazines and anthologies, and some of them have been translated into English, German and Polish.
Her first novel Hotel Zagorje is a coming-of-age-novel. It's a book about the girl's life as a refugee, sharing a few squremetres with her mother and her brother, all of them waiting for a message of the lost father.
Ivana currently lives in Zagreb with her husband and two daughters.
Odlučila sam se da kupim ovu zbirku i pročitam je nakon što sam slušala Ivanu Bodrožić dok je čitala nekoliko svojih pjesama. I uopšte se nisam pokajala. I ima tu dirljivosti, bola, blagosti, muzike, ljubavi, života, smrti, rata, svakodnevice i dirne te nekako, a to je, na kraju krajeva, ono što je bitno.
Ali više se ne mogu opustiti, ne mogu mirno ležati, predugo su žene koje su me rodile spavale tako da bi mogle bježati. (***)
Voljela bih biti otac mojoj kćeri s mekanim i mirisnim dlačicama na rukama u koje zabija nos i opija se tamnim, muškim, sigurnim (...) očevi pouzdano znaju nestati majke ostaju za mržnju
krivih usana ukočenih ramena općenito propadljivijeg tijela s malo ili sasvim bez trikova
mrzeći svoje majke koje nikada nisu znale kako im biti očevi (***)
Svu tugu svog života moja mater je jučer prelila u maleni leš dvanaestogodišnje kuje od svega dvije kile. (...) Još jednom, mislila sam tada, bez da i sa kim podijelim, Platon je bio u pravu, sve je ovo samo odraz odraza, i ova smrt, i ova ljubav, i ova patnja, sve se više primičemo Ideji. (PASJI ŽIVOT)
Dajem šansu poeziji nakon upornog i dosljednog ignoriranja. Sasvim slučajno, uzimam zbriku dragu osobi koja ne vjeruje u slučajnosti, a ja vjerujem njenim preporukama. :)
picked this book up from the shelf of random books in my dormitory... mainly because of the title (jazz!!) and the cover. poems were a hit or miss... some i LOVED (summertime, in a sentimental mood, some of the astericked poems) and others didn't quite do it for me. there's a wonderful mood this book evokes though, very distinct poetic voice (which is also why sometimes it works and sometimes it doesn't) that deals with themes like love and war and is unflinchingly unafraid to swear and be "vulgar". i like to savour a poem before bed on different days, momentarily be transported to a world i have no understanding of except for the space of those few words on the page.
Zbirka prepuna autobiografskih toposa, nadovezuje se na neke dominantne preokupacije koje su doživjele literarnu obradu i u prozi. Prisutna je erotika, život bez očinske figure, trauma nakon oslobađanja optuženih, reference na glazbu.
This entire review has been hidden because of spoilers.
I really enjoyed this poetry collection! Favorites are definitely 'Summertime' and 'Your books are gone', but every single poem in this book as thought-provoking and very good.
Ako usporedim ovu novu autoričinu zbirku s njenom nešto starijom: „Prijelaz za divlje životinje“ koja je fenomenalna, primjećujem dva konkretna koraka unatrag: 1. u samoj ideji koja nije baš nešto "osobita", i 2. u životnom entuzijazmu likova, što zbirku, neminovno, čini manje zanimljivom od spomenute prethodnice. Kao da čitava zbirka odiše svojevrsnim umorom. Ivana definitivno zna bolje.
Pioniri razgovora bićemo valjda mi, naše generacije. Nek se priča, piše, šalje poruka. Stići će na adresu. Pozitivan utisak pre čitanja hvaljenog romana (ne neposredno, sačekaće).