What do you think?
Rate this book
Knjiški moljac: 99 uputa što sve treba znati o knjigama
Najbolji opis Pavličićevih duhovitih i nepretencioznih kolumnističkih tekstova otisnutih u ovoj knjizi, a izvorno objavljenih u »Vijencu« od rujna 2003. do veljače 2008., ponudio je autor sam u uvodnome tekstu knjige (Moljac u vremenu i prostoru): »(...) Protiv pravih moljaca ljudi se bore raznim kemikalijama, protiv knjiških bore se (a da to i ne znaju) sve uniformnijom proizvodnjom knjiga, sve većom elektronizacijom svega oko njih, sve većim pretvaranjem knjiga u robu. I, ako se nešto ne poduzme, knjiški će moljci potpuno nestati.
A to bi bila šteta, odlučno tvrdim, jer sam i sâm jedan od njih. Njihov život, naime, nije nipošto dosadan, a njihova iskustva spadaju u dragocjenu baštinu čovječanstva. I zato mi se čini da bi život knjiških moljaca trebalo opisati, dok posve ne nestanu, kao što treba opisati životinjsku vrstu prije nego što je posve istrijebimo. Taj ću opis ovdje pokušati.«
A to bi bila šteta, odlučno tvrdim, jer sam i sâm jedan od njih. Njihov život, naime, nije nipošto dosadan, a njihova iskustva spadaju u dragocjenu baštinu čovječanstva. I zato mi se čini da bi život knjiških moljaca trebalo opisati, dok posve ne nestanu, kao što treba opisati životinjsku vrstu prije nego što je posve istrijebimo. Taj ću opis ovdje pokušati.«
- GenresNonfictionEssays
319 pages
First published January 1, 2009
About the author
Pavao Pavličić
162 books116 followersPavao Pavličić rođen je 16. kolovoza 1946. godine u Vukovaru gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je poredbenu književnost i talijanski jezik, a doktorirao je 1974. tezom iz područja metrike (Sesta rima u hrvatskoj književnosti).
Od 1970. g. zaposlen je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je i danas redoviti profesor na Odsjeku za komparativnu književnost. Književni i znanstveni interesi kod njega su podjednako zastupljeni i isprepliću se. Kao znanstvenika, Pavličića zaokupljaju teme iz starije hrvatske književnosti i literarne teorije. Iz tog područja objavio je veći broj rasprava i nekoliko knjiga: Rasprave o hrvatskoj baroknoj književnosti, 1979, Književna genologija, 1983, Stih u drami, drama u stihu, 1985, Sedam interpretacija, 1986, Poetika manirizma, 1988, Stih i značenje, 1993, Barokni stih u Dubrovniku, 1995.
Književnu karijeru započeo je kao novelist i izdao je tri knjige pripovijedaka:Lađa od vode, 1972, Vilinski vatrogasci, 1975, Dobri duh Zagreba, 1976, te dvadesetak romana: Plava ruža, 1977, Stroj za maglu, 1978, Umjetni orao, 1979, Večernji akt, 1981, Slobodni pad, 1982, Trg slobode, 1986, Rakova djeca, 1988, Koraljna vrata, Diksilend, Kruh i mast,1996...
Neraskidiva veza Pavličićeva znanstvenog i književnog interesa može se i "pročitati" iz njegovih romana. Naime, gotovo svi njegovi glavni junaci imaju nekakve veze s njegovim zvanjem. Tako u romanu Koraljna vrata filolog odlazi na Lastovo pregledati stare spise među kojima će pronaći dva izgubljena pjevanja Gundulićeva Osmana. U Rupi na nebu glavni lik je prevoditelj (Pavličić je prevodio talijanske dolcestilnoviste) koji otkriva zagrebačke gornjogradske podzemne hodnike, a u njegovom posljednjem romanu Numerus clausus u središtu pozornosti je student književnosti kao pripovjedač i njegov prijatelj, student medicine.
Već u Pavličićevoj novelističkoj fazi (treća zbirka pripovjedaka Dobri duh Zagreba) primijećena je stanovita promjena u njegovom pisanju koja je postala njegova trajna odlika: miješanje fantastike i postupaka karakterističnih za kriminalistički roman. Naime, u osnovi većine Pavličićevih romana je struktura enigme, a fantastične elemente koristi pri stvaranju zapleta. Osim strukture enigme i fantastičnih elemenata, u njegovim romanima uočljivi su i postupci karakteristični za tzv. zabavnu književnost: dinamična fabula (puna neočekivanih obrata), jednostavan izraz, plošni likovi, odnosno likovi svedeni na funkcije koje imaju u strukturi zapleta.
Od 1970. g. zaposlen je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je i danas redoviti profesor na Odsjeku za komparativnu književnost. Književni i znanstveni interesi kod njega su podjednako zastupljeni i isprepliću se. Kao znanstvenika, Pavličića zaokupljaju teme iz starije hrvatske književnosti i literarne teorije. Iz tog područja objavio je veći broj rasprava i nekoliko knjiga: Rasprave o hrvatskoj baroknoj književnosti, 1979, Književna genologija, 1983, Stih u drami, drama u stihu, 1985, Sedam interpretacija, 1986, Poetika manirizma, 1988, Stih i značenje, 1993, Barokni stih u Dubrovniku, 1995.
Književnu karijeru započeo je kao novelist i izdao je tri knjige pripovijedaka:Lađa od vode, 1972, Vilinski vatrogasci, 1975, Dobri duh Zagreba, 1976, te dvadesetak romana: Plava ruža, 1977, Stroj za maglu, 1978, Umjetni orao, 1979, Večernji akt, 1981, Slobodni pad, 1982, Trg slobode, 1986, Rakova djeca, 1988, Koraljna vrata, Diksilend, Kruh i mast,1996...
Neraskidiva veza Pavličićeva znanstvenog i književnog interesa može se i "pročitati" iz njegovih romana. Naime, gotovo svi njegovi glavni junaci imaju nekakve veze s njegovim zvanjem. Tako u romanu Koraljna vrata filolog odlazi na Lastovo pregledati stare spise među kojima će pronaći dva izgubljena pjevanja Gundulićeva Osmana. U Rupi na nebu glavni lik je prevoditelj (Pavličić je prevodio talijanske dolcestilnoviste) koji otkriva zagrebačke gornjogradske podzemne hodnike, a u njegovom posljednjem romanu Numerus clausus u središtu pozornosti je student književnosti kao pripovjedač i njegov prijatelj, student medicine.
Već u Pavličićevoj novelističkoj fazi (treća zbirka pripovjedaka Dobri duh Zagreba) primijećena je stanovita promjena u njegovom pisanju koja je postala njegova trajna odlika: miješanje fantastike i postupaka karakterističnih za kriminalistički roman. Naime, u osnovi većine Pavličićevih romana je struktura enigme, a fantastične elemente koristi pri stvaranju zapleta. Osim strukture enigme i fantastičnih elemenata, u njegovim romanima uočljivi su i postupci karakteristični za tzv. zabavnu književnost: dinamična fabula (puna neočekivanih obrata), jednostavan izraz, plošni likovi, odnosno likovi svedeni na funkcije koje imaju u strukturi zapleta.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 8 of 8 reviews
June 24, 2013
Pavao Pavličić ne voli Harry Pottera :/
Dala sam velikodušno 3 zvjezdice ovoj knizi. Ne sjećam se kada sam zadnji put osjetila očaj čitajući neku knjigu (možda kada sam Vodorigu čitala...), ali je zaslužila ocjenu 3 jer sam saznala mnoštvo zanimljivosti o knjigama koje do sada nisam znala.
Naime, da skratimo o čemu ova knjiga govori- o tome kako ništa nije dobro u današnjem kletom svijetu, a nije bilo dobro ni prije, a autor sumnja da će biti dobro i ubuduće. Nije dobro imati knjige tvrdog uveza jer si snob, a ni mekog jer ne voliš knjige, a posebno se čuvajte zlatotiska jer ste onda pravi malograđani (ali ako sam dobro razumjela ovo je istina samo ako ste iz Hrvatske i ne vrijedi van naših granica jer je tamo stanje s knjigama u odličnom stanju). I tako dalje (u svakom poglavlju)[možda su bila 2-3 u kojima nije bilo sve tako crno, ali neću se zaklet da sam dobro zapamtila.]
U svakom slučaju, ova knjiga nije za ljude slabih živaca koji se lako uvrijede.
Dala sam velikodušno 3 zvjezdice ovoj knizi. Ne sjećam se kada sam zadnji put osjetila očaj čitajući neku knjigu (možda kada sam Vodorigu čitala...), ali je zaslužila ocjenu 3 jer sam saznala mnoštvo zanimljivosti o knjigama koje do sada nisam znala.
Naime, da skratimo o čemu ova knjiga govori- o tome kako ništa nije dobro u današnjem kletom svijetu, a nije bilo dobro ni prije, a autor sumnja da će biti dobro i ubuduće. Nije dobro imati knjige tvrdog uveza jer si snob, a ni mekog jer ne voliš knjige, a posebno se čuvajte zlatotiska jer ste onda pravi malograđani (ali ako sam dobro razumjela ovo je istina samo ako ste iz Hrvatske i ne vrijedi van naših granica jer je tamo stanje s knjigama u odličnom stanju). I tako dalje (u svakom poglavlju)[možda su bila 2-3 u kojima nije bilo sve tako crno, ali neću se zaklet da sam dobro zapamtila.]
U svakom slučaju, ova knjiga nije za ljude slabih živaca koji se lako uvrijede.
March 31, 2012
Knjiga koju bi svaki ljubitelj knjiga trebao pročitati.
August 1, 2017
Sede vlasi koje su mi se pojavile u drugoj polovini jula s ljubavlju posvećujem „Knjiškom moljcu“ :)
Sad ozbiljno: „Moljac“ nije ni priručnik ni pojmovnik, čini mi se da je ovo najpre zbirka komenatra i ideja o pojavama i pojmovima u vezi sa knjigom, književnošću i izdavaštvom, sa dobrom dozom nostalgije i ličnog doživljaja. A mislim da bi takvo viđenje svelo na minimum i konflikt između autora i čitaoca, koji je u nekom trenutku neminovan.
Kao emotivno prebojen osvrt ova knjige svakako jeste šarmantna: često bi me nasmejala, neke situacije bih prepoznala jer sam ih i sama doživela, a nekad bih i likovala, pošto u nekim segmentima delim autorov literarni snobizam. Ali opet sam kao čitalac bezbroj puta bila revoltirana opštim stavom kako su ranije knjige bile važne i mudre, a danas su površne i prazne, baš kao što su i današnji čitaoci aljkavi i neozbiljnog odnosa prema književnosti. Jednako revoltirana sam bila i nedoslednim stavom, pa se tako čas modernom dobu prebacuje kako svodi knjigu na robu, a onda se u drugim stavkama ista ta knjiga vrednuje prema opremi, koricama i drugim fizičkim odlikama. Ipak, koliko god ja nemala ama baš nimalo razumevanja za generalizacije ma kakvog tipa, korist od njih je što će većina nas tokom čitanja barem jednom u mislima posvađati s autorom, pa time i iskristalisati vlastite protivargumente. A sposobnost kvalitetnog diskutovanja i potkrepljenog artikulisanja ličnog stava nije za bacanje.
Čitaoca valjda ponekad žacnuti i isprovocirati. Takođe je sasvim jasno i da postoje predstavnici tradicionalističkog ukusa prema onoj standardnoj podeli.
Ali i dalje ne znam šta da mislim o tome koliko sam bila očajna i tužna što u nekim trenucima dolazimo do ideja za koje (uz sve pokušaje) ne mogu da pojmim na čemu bi se temeljile, do ideja okamenjenih i slepih za bilo kakav vid napretka. I dalje priželjkujem da je to namerna provokacija čitalaca, ali mi autor ne izgleda kao neko ko bi se koristio takvim trikovima. Zar da Pavličić troluje? Kao filologa me je bilo sramota što kod učenog i iskusnog intelektualca, nekoga od toga bi trebalo da učim i ko bi trebalo da mi bude uzor, čitam kako je ranije pisanje bilo fizički mukotrpno, pa su se autori trudili, a danas je kompjuterizacijom svedeno na igru, pa je neozbiljno i bezvredno ili da savremeni čitaoci knjige doživljavaju površno i traljavo, jer više ne rasecaju stranice pre čitanja... I dalje se nadam da sam ja glupa i da nisam razumela pokušaj da se čitalac prodrma.
Sad ozbiljno: „Moljac“ nije ni priručnik ni pojmovnik, čini mi se da je ovo najpre zbirka komenatra i ideja o pojavama i pojmovima u vezi sa knjigom, književnošću i izdavaštvom, sa dobrom dozom nostalgije i ličnog doživljaja. A mislim da bi takvo viđenje svelo na minimum i konflikt između autora i čitaoca, koji je u nekom trenutku neminovan.
Kao emotivno prebojen osvrt ova knjige svakako jeste šarmantna: često bi me nasmejala, neke situacije bih prepoznala jer sam ih i sama doživela, a nekad bih i likovala, pošto u nekim segmentima delim autorov literarni snobizam. Ali opet sam kao čitalac bezbroj puta bila revoltirana opštim stavom kako su ranije knjige bile važne i mudre, a danas su površne i prazne, baš kao što su i današnji čitaoci aljkavi i neozbiljnog odnosa prema književnosti. Jednako revoltirana sam bila i nedoslednim stavom, pa se tako čas modernom dobu prebacuje kako svodi knjigu na robu, a onda se u drugim stavkama ista ta knjiga vrednuje prema opremi, koricama i drugim fizičkim odlikama. Ipak, koliko god ja nemala ama baš nimalo razumevanja za generalizacije ma kakvog tipa, korist od njih je što će većina nas tokom čitanja barem jednom u mislima posvađati s autorom, pa time i iskristalisati vlastite protivargumente. A sposobnost kvalitetnog diskutovanja i potkrepljenog artikulisanja ličnog stava nije za bacanje.
Čitaoca valjda ponekad žacnuti i isprovocirati. Takođe je sasvim jasno i da postoje predstavnici tradicionalističkog ukusa prema onoj standardnoj podeli.
Ali i dalje ne znam šta da mislim o tome koliko sam bila očajna i tužna što u nekim trenucima dolazimo do ideja za koje (uz sve pokušaje) ne mogu da pojmim na čemu bi se temeljile, do ideja okamenjenih i slepih za bilo kakav vid napretka. I dalje priželjkujem da je to namerna provokacija čitalaca, ali mi autor ne izgleda kao neko ko bi se koristio takvim trikovima. Zar da Pavličić troluje? Kao filologa me je bilo sramota što kod učenog i iskusnog intelektualca, nekoga od toga bi trebalo da učim i ko bi trebalo da mi bude uzor, čitam kako je ranije pisanje bilo fizički mukotrpno, pa su se autori trudili, a danas je kompjuterizacijom svedeno na igru, pa je neozbiljno i bezvredno ili da savremeni čitaoci knjige doživljavaju površno i traljavo, jer više ne rasecaju stranice pre čitanja... I dalje se nadam da sam ja glupa i da nisam razumela pokušaj da se čitalac prodrma.
July 5, 2014
"Sva su ta djela nastala tako što je netko izabrao prikladne riječi i stavio ih jedne pokraj drugih. No, odakle je pisac uzeo te riječi? Uzeo ih je iz hrvatskoga jezika."
Obožavam vankontekstualne bisere. O Pavle moj, ovo (a i njega) treba dozirat. Barem trećina ovih uputa naprosto je nenadahnuto ispunjavanje obveze, a da ne spominjem da ne razumijem korištenje riječi "uputa", moglo se to i "mislima" opisati. Sve u svemu, informativno štivo kad zaboravi da se utapa u jeftinom sentimentalizmu. Ocjena 2,5.
Obožavam vankontekstualne bisere. O Pavle moj, ovo (a i njega) treba dozirat. Barem trećina ovih uputa naprosto je nenadahnuto ispunjavanje obveze, a da ne spominjem da ne razumijem korištenje riječi "uputa", moglo se to i "mislima" opisati. Sve u svemu, informativno štivo kad zaboravi da se utapa u jeftinom sentimentalizmu. Ocjena 2,5.
Read
July 16, 2013Nedostaje mi komentar i poglavlja o hrvatskim prevoditeljima i djelatnosti prevođenja. Tko i kako zasluži prevesti Anu Karenjinu?
Iako su kolumne pisane do 2008. godine autor ne komentira e books, a zanimalo bi me njegovo mišljenje: e books nemaju uši, požutjele stranice, ne mirišu, nemaju tragove koji bi upućivali na različita pa i ona mjesta gdje ih je čitatelj dohvatio...ima li se što reći o e books osim da si ja jaaako želim jedan iPad ili kakav eReader i svaku knjigu koju odluče prevesti na HR u papirnatom, audio i e formatu.
To je moja rođendanska želja:))
Iako su kolumne pisane do 2008. godine autor ne komentira e books, a zanimalo bi me njegovo mišljenje: e books nemaju uši, požutjele stranice, ne mirišu, nemaju tragove koji bi upućivali na različita pa i ona mjesta gdje ih je čitatelj dohvatio...ima li se što reći o e books osim da si ja jaaako želim jedan iPad ili kakav eReader i svaku knjigu koju odluče prevesti na HR u papirnatom, audio i e formatu.
To je moja rođendanska želja:))
January 25, 2018
Knjiga o nastanku knjige. Odlično štivo za sve, a posebno zanimljivo za bibliotekare, izdavače i sve one koji su ikada i pomislili da se bave pisanjem.
Lagano se čita. Podeljena je u 99 poglavlja, a u svakom autor iznosi kako stručne podatke na određenu temu, tako i svoj lični doživljaj opisanog problema ili situacije.
Lagano se čita. Podeljena je u 99 poglavlja, a u svakom autor iznosi kako stručne podatke na određenu temu, tako i svoj lični doživljaj opisanog problema ili situacije.
April 5, 2018
Knjiga drobnih esejev, ki knjižnega molja-fetišista postavi na mesto zaslužnega mrčesa zajedalca. Ta ve, da je osebna biblioteka človeku enaka kot očala ali zobna proteza, če citiramo in parafraziramo hrvaškega wannabe Umberta Eca.
July 10, 2013
Duhovita zbirka tekstova koja potiče na razmišljanje, ne ostavlja čitatelja ravnodušnim i iz koje i zreliji knjiški moljac moze o knjigama ponešto naučiti.
Displaying 1 - 8 of 8 reviews