INTERVJU SA KEVINOM KONSTNEROM – GREJAM NORTON ŠOU
Postoji dosta prijatelja za koje se potrudimo da nađemo način da im pomognemo. Sećam se, jedan od mojih prijatelja je bio pisac, i puno puta sam pokušao da mu nađem posao, međutim uvek bi se vratio iznerviran.
Jednog dana došao je i rekao: "Znaš, mrzim Holivud! Mrzim sve vas ljude ovde!"
Na šta sam mu odgovorio: "Pazi, pokušavao sam da ti pomognem, čoveče, neki od ovih ljudi o kojima pričaš loše su moji prijatelji, i ne razumem celu tu priču oko Holivuda, možda (iako pisci misle da je poslednje što napišu uvek nešto najbolje što su napisali) jednostavno to što pišeš nije dovoljno dobro."
Onda mi je rekao samo još jednu stvar koja je skoro prešla svaku granicu, a on je klinac iz šezdesetih, protesti i sve, jako mu je lako da priča loše o Holivudu, ali je prešao granicu o jednom mom prijatelju i ne znam kako se to desilo, ali sam ga uhvatio i digao uza zid i rekao: "Hoćeš li prestati da pričaš loše o svima, već jednom, prestani da pišeš stvari koje su duge 120 stranica (što bi značilo da je to scenario), ako stvarno želiš da pišeš, piši nešto što je dugačko 88 stranica ili 888 stranica."
Shvatio sam da i dalje držim ruke na njemu i da ćemo verovatno prestati da budemo prijatelji, međutim nedelju dana kasnije mi se javio i rekao da nema gde da prespava i pitao me da li može da prespava kod mene. I tako on ostaje kod mene nekoliko meseci, piše svake večeri... Pita me da li želim da pročitam ono što je pisao tog dana na šta odgovaram: „Jebeno, NE!“. Međutim to se nastavilo i on je svake večeri počeo da čita mojoj ćerki koja je imala tri godine, sve dok mi jednom žena nije rekla da jednostavno mora da nas napusti. Na to sam se složio sa njom, tako da je otišao... Ostavio je ono što je napisao, otišao u Arizonu i radio u kineskom restoranu, a ako ste ikad radili u kineskom restoranu i prali suđe znate da suđa ima mnogo... Pozvao me je i pitao da li sam pročitao ono što je pisao, na šta sam mu rekao, „Ne, ne znam čak ni da li te gotivim više“. Rekao mi je da mu je hladno, da radi u kineskom restoranu i da mora da ubija rakune, pa sam mu poslao vreću za spavanje, poslao sam mu svakave stvari, i opet me je pitao da li sam pročitao...
Konačno sam pročitao, a to je bio „Ples s vukovima“.
Kada imate takvu situaciju, kada na taj način počnete sa nekim, jednostavno osećate ponos, i rekao sam mu da je uradio odličan posao i da ne znam kako ću ja uspeti, ali da ću napraviti film po njegovom materijalu.
------------------------------------------------------------------------------------------------
Film „Ples s vukovima“ osvojio je sedam Oskara, uključujući i Oskare za najbolji film i za najbolji adaptirani scenario. Adaptaciju romana pisao je Majkl Blejk, pisac istog. Na dodeli Oskara sa sobom je poveo svoju prijateljicu Doris, koja je njegove reči prevodila na indijanski jezik. Nakon dodele Oskara više nikada nije radio u Holivudu, ostatak svog života proveo je živeći sa svojom ženom i porodicom u Arizoni. Bavio se humanitarnim radom. Umro je drugog maja 2015. godine.
“He had fallen in love with this wild, beautiful country and everything it contained. It was the kind of love people dream of having with other people: selfless and free of doubt, reverent and everlasting.” Michael Blake