What do you think?
Rate this book
Donjon Crépuscule #101
Donžon: Dračí hřbitov
Many years have passed at the Dungeon since the glory days of Herbert the Duck. And times have changed--Marvin the Dragon, the only one left from the old days, has become King Poussiere. But he is nearing the end of his reign, since he is old, blind and near death. And so he is making a final journey to the legendary Dragon's Cemetery accompanied by a faithful bat and a feisty red rabbit who shares his name. The combination of well-written characters, twisty and surprising plots, great pacing, very appealing art, and dialog that sparkles like a diamond makes Dungeon the must-read comic book of the year. --Sequential Tart
Hardcover
First published January 1, 1999
About the author
Joann Sfar
498 books512 followersJoann Sfar (born August 28, 1971 in Nice) is a French comics artist, comic book creator, and film director.
Sfar is considered one of the most important artists of the new wave of Franco-Belgian comics. Many of his comics were published by L'Association which was founded in 1990 by Jean-Christophe Menu and six other artists. He also worked together with many of the new movement's main artists, e.g. David B. and Lewis Trondheim. The Donjon series which he created with Trondheim has a cult following in many countries.
Some of his comics are inspired by his Jewish heritage as the son of Jewish parents (an Ashkenazi mother and a Sephardic father). He himself says that there is Ashkenazi humor in his Professeur Bell series (loosely based on Joseph Bell), whereas Le chat du rabbin is clearly inspired by his Sephardic side. Les olives noires is a series about a Jewish child in Israel at the time of Jesus. Like Le chat du rabbin, the series contains a lot of historical and theological information.
His main influences are Fred and André Franquin as well as Marc Chagall, Chaim Soutine, Will Eisner, Hugo Pratt and John Buscema.
From 2009 to 2010, Sfar wrote and directed 'Serge Gainsbourgh: Une Vie Heroique', a biopic of the notorious French songwriter, of whom Sfar is a self-confessed fanatic. The film, which draws substantially on Sfar's abilities as a comic book artist through its extensive use of fantasy artwork, animation and puppetry, was released in 2010 to general critical acclaim.
Sfar is considered one of the most important artists of the new wave of Franco-Belgian comics. Many of his comics were published by L'Association which was founded in 1990 by Jean-Christophe Menu and six other artists. He also worked together with many of the new movement's main artists, e.g. David B. and Lewis Trondheim. The Donjon series which he created with Trondheim has a cult following in many countries.
Some of his comics are inspired by his Jewish heritage as the son of Jewish parents (an Ashkenazi mother and a Sephardic father). He himself says that there is Ashkenazi humor in his Professeur Bell series (loosely based on Joseph Bell), whereas Le chat du rabbin is clearly inspired by his Sephardic side. Les olives noires is a series about a Jewish child in Israel at the time of Jesus. Like Le chat du rabbin, the series contains a lot of historical and theological information.
His main influences are Fred and André Franquin as well as Marc Chagall, Chaim Soutine, Will Eisner, Hugo Pratt and John Buscema.
From 2009 to 2010, Sfar wrote and directed 'Serge Gainsbourgh: Une Vie Heroique', a biopic of the notorious French songwriter, of whom Sfar is a self-confessed fanatic. The film, which draws substantially on Sfar's abilities as a comic book artist through its extensive use of fantasy artwork, animation and puppetry, was released in 2010 to general critical acclaim.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 15 of 15 reviews
September 19, 2020
Efficace et intriguant car on a envie de connaître comment Herbert et Marvin ont ainsi évolué jusque là. Mais l'humour noir un peu dépressif est très perturbant.
January 31, 2015
Planet Terra Amata prestao se okretati. Na jednoj strani vladaju potpuna tama i krajnja studen; na drugoj uzavrela pustinja i vječiti dan. Preživjeli nastavaju tanak pojas tla na kojem se sreću dan i noć.
Kao što ste možda znali, ili slutili barem, sudeći prema različitosti postavki pojedinih albuma, Sfar i Trondheim svoj su opus o Tvrđi podijelili u više ciklusa. A ti ciklusi obuhvaćali bi po 100 albuma, što bi u konačnici izašlo negdje 300 albuma samo glavne serije. A da ne spominjemo sporedne serije poput Parade ili Monstres. Velika ambicija i dugosežne namjera su zasigurno postojale na početku, no izgleda da ipak Tvrđi dolazi kraj nakon nekih 15-tak godina i nakon 33 albuma. Ne možemo reći da 33 nije impozantna brojka, no daleko je to od zamišljenog broja. Sfar je zaista hiperproduktivan, jer sastrane ima i druge priznate stripovske projekte, a i počeo se baviti animacijom. Proguglajte malo Joann Sfar po netu, ili čitajte Jergovićeve stripovske preporuke. Rijetko ćete naći bilo što osim pohvala.
Ukoliko ste jedan od onih koji žele odmah na startu priče dobiti prostorno-vremenske koordinate trenutno se nalazimo u dobu Smiraja, odnosno na kraju Tvrđe. A možda i svijeta samog! Za one koji su pročitali Tvrđu u doba njezina vrhunca, i svidjela im se, prisjetit će se rado glavnih likova - zmaja Marvina i smušenog patka Herberta. E pa od tih je događaja prošlo puno vremena i pitate se gdje su nestala ta dvojica nerazdvojnih sudruga. Vrlo brzo ćete pojmiti u kojem je smjeru otišao Zenit Tvrđe. Osim što je Tvrđa očito doživjela krah, uništenje prijeti i samoj Terri Amati, sudeći prema natpisu-krilatici koja prati album, a koju sam dopisao u uvodu. Zemlju je očito preplavilo nekakvo neidentificirano zlo, a njome vlada Vrhovni kan, tiranin željezne šake. No, drago mi je znati da postoje junaci koji će moći preokrenuti stvari na bolje. Možda ne u samom prvom albumu, već u onima koji slijede. Jer to su zakonitosti fantasyja. ;)
Osim što se Sfar bavio samim elementarnim postavkama fantasyja, u Tvrđu je inkorporirao niz elemenata iz orijentalne filozofije, bio to zen ili borilačke vještine. Ili bolje da kažem da se poslužio parodiranjem starih kung fu filmova ili Jedi filozofije Ratova zvijezda. Sjetimo se samo egzotičnih učitelja borilačkih vještina koji imaju neuobičajene i naizgled smiješne tehnike poučavanja, i mladih i neiskusnih padawana u kojima se Sila trenutno baš i ne osjeća. Sve je to suptilno i inteligentno inkorporirano u priču s antropomorfiziranim životinjama i Sfarovim stilom koji je fino uklapa s Trondheimovim upečatljivim crtežom (primjerice u Zenitu).
Predočio sam si trenutno situaciju ovako - Zmaj Marvin je očito nakon svih mogućih nedaća i potencijalnog izdajstva najboljeg prijatelja, kao i njegovih ideala jednostavno odlučio da je njegovom životu došao kraj. Kreće prema posljednjem tajnom počivalištu zmajeva. Putem sreće kunića Crvenog Marvina i Pipistrelu, malu šišmišicu, i taj sudbonosni trenutak spojit će ih zauvijek. Ili barem zasad. Crveni Marvin je kunić rođen crven zbog čega je prognan iz sela kunića i prozvan Marvin po zmaju Marvinu koji je jednom uništio Zatomiksomu, selo kunića. Mlad, hrabar, drzak i spreman kročiti velikim stopama junaštva svog imenjaka. Crveni kreće za Kraljem praha isprva niti ne znajući koga prati, ali kad spozna svoju grešku, postaje mu vjerni pratitelj. Šišmišica je samo malena šišmišica koja postaje oči svom slijepom suputniku Kralja praha.
Pažljivi čitatelj odmah će uočiti sličnosti između Kralja praha i zmaja Marvina, no on je sada slijep i oderane kože, s trunkom Sile u sebi i željom za smrću. Kad mu mala šišmišica dođe u pohode u njegov "zlatni kavez", osjeća da je vrijeme da krene prema groblju zmajeva kako bi okončao svoj život. Iz razloga neznanih. Uočit ćemo da je zatočeništvo Kralja praha nadzirano i da se prati svaki njegov korak sa zanimanjem. Posebno administratora Gehenske kule, pipkolikog SHIWØMIHZa. Da, SHIWØMIHZ, pisano velikim slovima. Bez da za tajnu groblja zmajeva sazna tajanstveni Vrhovni kan, SHIWØMIHZ inicira svoju vlastitu potjeru za Marvinom. Bit će tu krvi, magije i junaštva. I smijurije.
I tako eventualno dolazimo do posljednjeg čina ovog albuma u kojem dobivamo naznake onog što će biti, a i što se moglo dogoditi. Identitet Vrhovnog kana nazire se odmah prema njegovoj pojavi. Crni patak koji vlada smrtonosnim udarcem koji razara samim pokretom prstiju. Beskonačno bahat i okrutan, no na spomen Kralja praha spušta svoj kruti gard i daje milost. Isto tako, kao da spominje da se ostvarilo neko davno proročanstvo i da su događaji veći od njega u pokretu. Kao da je neki daleki zli rođak ili čak potomak šeprtljavog junaka patka Herberta. Ili ipak možda, strah me i pomisliti na tu verziju...
Govorimo li o osobnim favoritima, moram reći da mi je ovaj prvi dio Smiraja draži od prvog albuma Zenita. Tome je prevagnula činjenica da Tvrđa sad već ima kontinuitet, i to vrlo jak; i neke naznake stvari koji tek imaju za doći me silno vesele. Atmosfera je mračnija od Zenita, no događaji su i dalje zabavni i smiješni na Tvrđin suptilno inteligentni i istovremeno nenametljiv način. Oni koji su upućeni u tajne smiješne strane Sile prepoznat će ga u trenu. Album je, kao i ostali iz serije, istodobno i iskren i brutalan na verbalnom polju i polju akcije, konstantno ćete nailaziti na Trondheimov/Sfarov maštovit i no nonsens stil sakaćenja i ubojstava različitih stvorenja. (Spominjem ovdje i Trondheima i Sfara naizmjenično budući da se preklapaju scenaristički, a Trondheim je radio crtež na Zenitu.) A iskrenost i nevinost tako se lijepo oslikavaju u liku male šišmišice koja se nakon smrti svoje majke samo želi njoj pridružiti. No Marvin Crveni joj kratko i jasno replicira bez milosti ili utjehe, razuvjerava je bez dlake na jeziku – "Nećeš vidjeti majku. Lagali su ti; mrtvi ne idu nikamo." Ne vjerujem čak niti da ste negdje mogli vidjeti tako šaroliku kolekciju izmaštanih bića. Prava orgija nepostojećih stvorenja mogli bi se reći, a ta stvorenja uopće ne prate neke uobičajene konvencije. Neko je već rekao, da Trondheimov/Sfarov jednostavni, ali maštovit stil, ponekad kao da predočava slike Bruegela starijeg ili Boscha. Prokleto uvjerljivo i u potpunosti fiktivno.
Priča ide dalje, i mnoge stvari ostale su neriješene. Ne ostaje mi drugo nego zaroniti u sljedeći album – Vaucansonski vulkan!
Kao što ste možda znali, ili slutili barem, sudeći prema različitosti postavki pojedinih albuma, Sfar i Trondheim svoj su opus o Tvrđi podijelili u više ciklusa. A ti ciklusi obuhvaćali bi po 100 albuma, što bi u konačnici izašlo negdje 300 albuma samo glavne serije. A da ne spominjemo sporedne serije poput Parade ili Monstres. Velika ambicija i dugosežne namjera su zasigurno postojale na početku, no izgleda da ipak Tvrđi dolazi kraj nakon nekih 15-tak godina i nakon 33 albuma. Ne možemo reći da 33 nije impozantna brojka, no daleko je to od zamišljenog broja. Sfar je zaista hiperproduktivan, jer sastrane ima i druge priznate stripovske projekte, a i počeo se baviti animacijom. Proguglajte malo Joann Sfar po netu, ili čitajte Jergovićeve stripovske preporuke. Rijetko ćete naći bilo što osim pohvala.
Ukoliko ste jedan od onih koji žele odmah na startu priče dobiti prostorno-vremenske koordinate trenutno se nalazimo u dobu Smiraja, odnosno na kraju Tvrđe. A možda i svijeta samog! Za one koji su pročitali Tvrđu u doba njezina vrhunca, i svidjela im se, prisjetit će se rado glavnih likova - zmaja Marvina i smušenog patka Herberta. E pa od tih je događaja prošlo puno vremena i pitate se gdje su nestala ta dvojica nerazdvojnih sudruga. Vrlo brzo ćete pojmiti u kojem je smjeru otišao Zenit Tvrđe. Osim što je Tvrđa očito doživjela krah, uništenje prijeti i samoj Terri Amati, sudeći prema natpisu-krilatici koja prati album, a koju sam dopisao u uvodu. Zemlju je očito preplavilo nekakvo neidentificirano zlo, a njome vlada Vrhovni kan, tiranin željezne šake. No, drago mi je znati da postoje junaci koji će moći preokrenuti stvari na bolje. Možda ne u samom prvom albumu, već u onima koji slijede. Jer to su zakonitosti fantasyja. ;)
Osim što se Sfar bavio samim elementarnim postavkama fantasyja, u Tvrđu je inkorporirao niz elemenata iz orijentalne filozofije, bio to zen ili borilačke vještine. Ili bolje da kažem da se poslužio parodiranjem starih kung fu filmova ili Jedi filozofije Ratova zvijezda. Sjetimo se samo egzotičnih učitelja borilačkih vještina koji imaju neuobičajene i naizgled smiješne tehnike poučavanja, i mladih i neiskusnih padawana u kojima se Sila trenutno baš i ne osjeća. Sve je to suptilno i inteligentno inkorporirano u priču s antropomorfiziranim životinjama i Sfarovim stilom koji je fino uklapa s Trondheimovim upečatljivim crtežom (primjerice u Zenitu).
Predočio sam si trenutno situaciju ovako - Zmaj Marvin je očito nakon svih mogućih nedaća i potencijalnog izdajstva najboljeg prijatelja, kao i njegovih ideala jednostavno odlučio da je njegovom životu došao kraj. Kreće prema posljednjem tajnom počivalištu zmajeva. Putem sreće kunića Crvenog Marvina i Pipistrelu, malu šišmišicu, i taj sudbonosni trenutak spojit će ih zauvijek. Ili barem zasad. Crveni Marvin je kunić rođen crven zbog čega je prognan iz sela kunića i prozvan Marvin po zmaju Marvinu koji je jednom uništio Zatomiksomu, selo kunića. Mlad, hrabar, drzak i spreman kročiti velikim stopama junaštva svog imenjaka. Crveni kreće za Kraljem praha isprva niti ne znajući koga prati, ali kad spozna svoju grešku, postaje mu vjerni pratitelj. Šišmišica je samo malena šišmišica koja postaje oči svom slijepom suputniku Kralja praha.
Pažljivi čitatelj odmah će uočiti sličnosti između Kralja praha i zmaja Marvina, no on je sada slijep i oderane kože, s trunkom Sile u sebi i željom za smrću. Kad mu mala šišmišica dođe u pohode u njegov "zlatni kavez", osjeća da je vrijeme da krene prema groblju zmajeva kako bi okončao svoj život. Iz razloga neznanih. Uočit ćemo da je zatočeništvo Kralja praha nadzirano i da se prati svaki njegov korak sa zanimanjem. Posebno administratora Gehenske kule, pipkolikog SHIWØMIHZa. Da, SHIWØMIHZ, pisano velikim slovima. Bez da za tajnu groblja zmajeva sazna tajanstveni Vrhovni kan, SHIWØMIHZ inicira svoju vlastitu potjeru za Marvinom. Bit će tu krvi, magije i junaštva. I smijurije.
I tako eventualno dolazimo do posljednjeg čina ovog albuma u kojem dobivamo naznake onog što će biti, a i što se moglo dogoditi. Identitet Vrhovnog kana nazire se odmah prema njegovoj pojavi. Crni patak koji vlada smrtonosnim udarcem koji razara samim pokretom prstiju. Beskonačno bahat i okrutan, no na spomen Kralja praha spušta svoj kruti gard i daje milost. Isto tako, kao da spominje da se ostvarilo neko davno proročanstvo i da su događaji veći od njega u pokretu. Kao da je neki daleki zli rođak ili čak potomak šeprtljavog junaka patka Herberta. Ili ipak možda, strah me i pomisliti na tu verziju...
Govorimo li o osobnim favoritima, moram reći da mi je ovaj prvi dio Smiraja draži od prvog albuma Zenita. Tome je prevagnula činjenica da Tvrđa sad već ima kontinuitet, i to vrlo jak; i neke naznake stvari koji tek imaju za doći me silno vesele. Atmosfera je mračnija od Zenita, no događaji su i dalje zabavni i smiješni na Tvrđin suptilno inteligentni i istovremeno nenametljiv način. Oni koji su upućeni u tajne smiješne strane Sile prepoznat će ga u trenu. Album je, kao i ostali iz serije, istodobno i iskren i brutalan na verbalnom polju i polju akcije, konstantno ćete nailaziti na Trondheimov/Sfarov maštovit i no nonsens stil sakaćenja i ubojstava različitih stvorenja. (Spominjem ovdje i Trondheima i Sfara naizmjenično budući da se preklapaju scenaristički, a Trondheim je radio crtež na Zenitu.) A iskrenost i nevinost tako se lijepo oslikavaju u liku male šišmišice koja se nakon smrti svoje majke samo želi njoj pridružiti. No Marvin Crveni joj kratko i jasno replicira bez milosti ili utjehe, razuvjerava je bez dlake na jeziku – "Nećeš vidjeti majku. Lagali su ti; mrtvi ne idu nikamo." Ne vjerujem čak niti da ste negdje mogli vidjeti tako šaroliku kolekciju izmaštanih bića. Prava orgija nepostojećih stvorenja mogli bi se reći, a ta stvorenja uopće ne prate neke uobičajene konvencije. Neko je već rekao, da Trondheimov/Sfarov jednostavni, ali maštovit stil, ponekad kao da predočava slike Bruegela starijeg ili Boscha. Prokleto uvjerljivo i u potpunosti fiktivno.
Priča ide dalje, i mnoge stvari ostale su neriješene. Ne ostaje mi drugo nego zaroniti u sljedeći album – Vaucansonski vulkan!
November 10, 2022
A really great start to another Donjon series. Die deutsche Übersetzung gefällt mir diesmal auch sehr sehr gut, von den so schön passenden Fressgeräuschen der Fledermaus bis zu allen Gesprächen passt da alles.
March 18, 2021
Ich bin sehr unentschieden, anders als bei Sfars Alleingang Le chat du rabbin.
May 2, 2021
Mon premier dans la série. Avec une histoire intéressante et des dessins avec un ton original.
April 9, 2023
This main caracter is much less endeering than Herbert was. But the art is back to its best and I had a good time.
February 23, 2025
Se nota que esta parte de la saga es más oscura, pero sigue teniendo la esencia. Aunque tengo muchísimas preguntas sobre los personajes que vemos de Zenit
September 25, 2015
Qué mala idea esta de leer los tomos de la Mazmorra que consiga en el orden en el que fueron publicados: Hizo tanto quilombo al pedo Norma que en este tomo aparece por primera vez el protagonista de uno anterior pero que transcurre después.
Por suerte tanto las historias como el dibujo y, sobre todo, la ambientación inigualable que tiene esta serie y que a su vez logra una atmósfera única en cada tomo siguen siendo de lo mejor. Y para los que digan que esta historieta plagia una popular serie animada, les digo... ¡Camine pa'la mazmorra, desacatáu!
Por suerte tanto las historias como el dibujo y, sobre todo, la ambientación inigualable que tiene esta serie y que a su vez logra una atmósfera única en cada tomo siguen siendo de lo mejor. Y para los que digan que esta historieta plagia una popular serie animada, les digo... ¡Camine pa'la mazmorra, desacatáu!
November 25, 2012
preso in bilioteca
Purtroppo è l'unico volume de La Fortezza che sono riuscita a trovare nelle biblioteche della mia provincia.
Peccato, perchè mi ha fatto venire voglia di leggere tutti i (pochi) volumi pubblicati finora.
Purtroppo è l'unico volume de La Fortezza che sono riuscita a trovare nelle biblioteche della mia provincia.
Peccato, perchè mi ha fatto venire voglia di leggere tutti i (pochi) volumi pubblicati finora.
June 17, 2013
Kupodivu najednou skok téměř k (vnitřně chronologickému) konci série. Funguje to, i když mi přijde, že většina vtípků je závislejší na kontextu ostatních dílů.
December 11, 2013
Ovog puta više fantasi a manje humor, ali i dalje veže pažnju od prve do zadnje sličice
Want to Read
May 19, 2015Parte de la saga La Mazmorra Crepúsculo. Colección Extra Color.
June 28, 2021
A brilliant subversion of the lighthearted Zenith cycle, Donjon Crepuscule takes a time jump into a desolate world were all our beloved characters are missing, or barely recognizable.
April 12, 2017
Net als 'Ochtendgloren' is dit donkerder van toon dan de hoofdreeks. Maar ook hier is het volgepropt met de onnozele humor waar de Donjon-fans wel koek van lusten.
Displaying 1 - 15 of 15 reviews