Stihovi iz automata

by Marko Tomaš

Noćas mi se vlastito meso ruga
jer sam ga trampio za papir i prašinu.
Prašinu je raznio vjetar,
papir je požutio
i riječi se jedva razaznaju.
Brda izdišu toplinu ljetnog dana,
ulice umorno krivudaju
grad se topi prema svitanju
i ništa ne donosi spokoj
izuzev misli da još ima vremena
za naše predivno mučenje.

Genres: Poetry

85 pages, Paperback

First published January 1, 2022

About the author

Marko Tomaš rođen je u Ljubljani 1978. Iz Ljubljane seli u Mostar, iz Mostara u Sombor, da bi se, opet preko Mostara, gdje postaje jednim od osnivača 'Alternativnog instituta', udruge građana za multimedijalne umjetničke projekte i urednikom časopisa Kolaps, prebacio u Zagreb, a potom i u Split, gdje danas živi i radi, između ostalog kao voditelj programa i 'duša' specijalizirane knjižare Utopija. Poeziju, prozu i novinske tekstove objavljivao je u domaćoj i regionalnoj periodici. Objavio: L’ Amore Al Primo Binocolo (s Mehmedom Begićem, Nedimom Ćišićem i Veselinom Gatalom), Tri puta trideset i tri jednako (s Mehmedom Begićem i Nedimom Ćišićem), te samostalne knjige pjesama S rukama pod glavom, Mama ja sam uspješan, Život je šala i Marko Tomaš i druge pjesme.

Reviews

[Zvonimir · Rating 4 out of 5]

Opet smo ostali uskraćeni za ljeto.
Trebamo puno dulje biti bosonogi i slani
dok dani ne postanu sasvim nalik jedan na drugi.
Premalo je sve to za djecu poput nas.
Netko nas potkrada i vara.
Kuda odu si ti sunčani sati
kada jesen pruži ruku i stavi užinu u učeničke torbe?
Bezbrižnost nam je tek namignula.
More se nije stiglo naviknuti na naša stopala.
I, što sada kada smo opet na mjestu s kojega smo krenuli?
Nismo se stigli ni zavoljeti na drugačije načine.
Nismo dobili šansu, premalo je sve to, prekratko je ljeto.
Opet moramo odrastati, opet umotati naše udove,
skriti se od neba koje polako postaje neraspoloženo,
disati duboko da zaspimo, moramo se opet sresti
u svijetu u kojemu ništa ne možemo nazvati svojim
izuzev toga što ostaje u nama kao ostatak ljeta,
jedan sunčani trenutak zbog kojeg preplićemo prste,
čuvamo se od svega što dolazi na kraju rujna
kada je sve zvanično i neizbježno,
kada se više ne možemo zavaravati
da još ima žala, da ima mora i dana nepodnošljivo dugih,
da je vremena napretek
i mladosti.

[Katarina · Rating 4 out of 5]

'Lutam tražeći mirno mjesto za život,
ne zamaram se socijalnom pravdom,
pored žene svog života
moram se osjećati kao pored rijeke svog detinjstva.
U tom me je slučaju
moguće svakodnevno podnositi.' 💕

[Бранко · Rating 5 out of 5]

Одише сјетом. Можда ми је ово омиљена Маркова књига.