Da li je iza svakog paravana laži istina uvek dobrodošla?
Milica se useljava u staru zgradu u centru grada. Bojažljivo čuva svoju tajnu, dok stanari pokazuju neobične sklonosti. Milica počinje da zazire od njih jer ne čuju buku koja dolazi svake večeri iz zaključanog stana iznad njenog.
Pokušavajući da otkrije izvor buke, Milica nailazi na traume svakog stanara, ali se i suočava sa svojim strahovima.
Uznemirujuća psihološka drama sa šokantnim obrtom pokazuje da naši životi mogu da budu samo iluzije i oklop naše slabosti, ali i način da napokon čujemo istinu o sebi.
While reading, even though everything was a bit predictable, I was convinced that I would give it five stars, because the idea and the story itself, are very interesting, imaginative, psychologically creative. But, unfortunately, it was the ending that changed my mind and, frankly, disappointed me a little. After a lot of tension throughout the book, the ending comes out very lukewarm and I can't help but feel as like the author suddenly got tired of the book and decided to end it all at once. If she had ended with the same creativity that the whole book exudes, it would have been a perfect five star for a one psychological drama.
Iz ruku nisam mogla da ispustim. Sve vreme čitanja sam se pitala šta se kog djavola dešava ovde?? Naslućivala sam slično razrešenje dogadjaja ali bez obzira na to sam bila zadovoljna krajem. Definitivno ću raditi reread ali ovog puta sa anotiranjem.
Osetila sam ogroman, ali neiskorišćen potencijal priče. Bilo je dosta ponavljanja i neobjašnjenih radnji. Međutim, pretpostavljam da je to deo koji je i doprineo bližoj slici i realinosti psihijatrijskim slučajevima. Čak sam se i ja zbunjivala u više navrata i pitala se šta je java a šta naša imaginacija? I da li je zapravo java samo deo ljudske iluzije? Mnogo mi se dopao pasus gde je spisateljica objasnila kako su “ludi ljudi” svuda, ali samo neki budu zatvoreni u mentalne ustanove. Nažalost, oni koji piju, ubijaju, muče svoje najbliže, najčešće žive slobodno. Tužna je takva realnost gde svako od nas može da poludi, jer već imamo tu tempiranu bombu u sebi. 😞
BUKA-TIJANA KONDIĆ ✒️"Želela sam da sačuvam tišinu u mom već bučnom umu." 🗯Zanimljive korice,poznato ime,akcija...i tako smo se @knjiganikaddosta i ja zaletele. 😆 🗯A priča-filmska. Pola Shining sve do scene sa sekirom,pola TT sindrom s mračnim podrumima. 🗯U prevodu-sve već viđeno. 🗯I predvidljiv kraj. 🗯Ipak,da pregradite između težih i ozbiljnijih tema,može da posluži. Čitljivo je. ⭐️⭐️⭐️ #7sensesofabook
Sedim na terasi i počinjem da čitam ovu knjigu. U pozadini se čuje konstantno bušenje i lupanje sa obližnjeg gradilišta. Već sam na ivici da odustanem od mog trenutka opuštanja, kada uviđam da se okruženje idealno uklapa uz početak knjige! Pomislim kako mi je jasno gde je autorka našla inspiraciju i upuštam se u ovu avanturu koje je sada poput 5D biskopa.
Šta mi se dopalo: -Roman ima dobar tempo koji drži pažnju. Neizvesni ples između iluzije i stvarnosti postavlja ton celoj knjizi i čini zbivanja dinamičnim. -Mnogi elementi romana su tako dobro poznati da je lako uživeti se u okruženje. Konstantna buka, međukomšijski odnosi, svađe na skupštini stanara, prikaz razgovora za posao, loše stanje u državi - sve su to motivi koji, nažalost, čine ovaj roman realističnim. - Naša glavna junakinja, Milica, je kompleksan lik. Stekla sam utisak da je na momente nadmena i ubeđena u svoju nadmoć, a na momente se oseća kao da je izgubljena i gora od svih drugih. Ovaj kontrast je čini složenom i uverljivom. Često sam se saosećala sa njom, a često mi je išla na živce. - Pored evidentno apsurdnih scena koje teraju čitaoca da se otvoreno zapita šta se ovde dešava, posebno mi se dopalo ono suptilnije konstantno nagoveštavanje mentalnog stanja glavne junakinje kroz sitne kontradikcije u njenoj naraciji. Bilo ih je dovoljno lako uhvatiti da vas zaintrigiraju, a da pritom ne budu napadno očigledne. - Sekvence u kojima su opisani apsurdni tokovi snova su živopisne i vrtoglave. - Osvrt na društveno poimanje ludila i slobode dodaje filozofsku notu.
Šta mi se nije dopalo: - Nasuprot ovim vešto istkanim delovima priče, naišla sam na nezgrapne rečenične konstrukcije i repetitivne rečenice. Ima dosta pasusa gde je potpuno identična stvar rečena više puta uzastopce, pa sam imala osećaj kao da čitam zaostatak grubog nacrta teksta (kao da je trebalo odabrati jedan način na koji će rečenica biti formulisana, ali su nekako sve verzije završile u finalnom izdanju jedna pokraj druge). - Pomalo mi je zasmetalo stereotipiziranje u smislu povezivanja roze boje i stila oblačenja sa sistemom vrednosti, prenaglašavanja "debelosti" ljudi i pomen autizma na način koji je blizak uvredi. Naravno, ovo su izjave lika, a ne autorke, tako da joj nipošto ne mogu ovo lično zameriti. Ipak, mislim da su ovakvi momenti prevaziđeni, a pritom nisu dodali ništa značajno niti humoristično. - Veliki značaj, a premalo vremena posvećenog Ani i Vladi. - Ponajviše me je razočarao kraj, zbog koga sam dala samo 3 zvezdice. Naime, sam kraj je, što bi se reklo "easy way out", jer jednostavno negira potrebu za objašnjenjem ili opravdavanjem bilo čega što je ranije napisano. Kako je ceo roman pisan iz Miličinog ugla, onda ovaj kraj prosto znači da je pre toga moglo pisati bilo šta dok god je pomenuto nekoliko istih likova koji će služiti kao slaba veza. Iako generalano volim zanimljive obrte u romanima, mislim da bi "pravolinijski" kraj koji jednostavno prati prethodne tragove uspešnije zaokružio celokupnu priču. Ostaću malo nedorečena, jer želim da izbegnem spojlere za one koji još nisu pročitali roman.
Da zaokružim ovu recenziju - roman se brzo čita i dovoljno je intrigantan da mislim da je vredan vašeg vremena.