Što je to književnost? Po čemu se ona izdvaja kao posebna duhovna i stvaralačka djelatnost čovjeka? Kako se ona razumijevala u prošlosti i kako se danas razumijeva? Što podrazumijevaju pojmovi MIMESIS, EKSPRESIJA, SYMBOL? Što je to književni tekst? Po čemu se on razlikuje od znanstvenih, povijesnih, filozofskih, publicističkih i drugih neknjiževnih tekstova? Po čemu se jezik književnog teksta razlikuje od prirodnog jezika, tj. jezika kojim inače govorimo i pišemo? Po čemu jedan tekst prepoznajemo kao književni tekst? Što podrazumijevaju pojmovi INTERTEKST, METATEKST, DIJALOGIZAM? Kako se strukturira književni tekst? Kakvu ulogu u njemu ima RITAM? Kako se u njemu proizvode ZNAČENJA? Što označavaju pojmovi EUFONIJA, METAR, TROP, PARODIJA? Kako se klasificiraju književni tekstovi? Što je to književni žanr? Koje su bitne odlike EPA, BALADE, NOVELE, PARSE?
To su samo neka od pitanja koja su postavljena u ovoj knjizi. Neka od njih su opća i tiču se same prirode književnosti, druga su specifična i odnose se na pojedine pojmove koji se javljaju onog časa kad pristupimo konkretnim književnim pojavama. Što se tiče prvih, općih pitanja, pokazat će se da se gotovo na svako od njih može dati više nego jedan valjan odgovor. Što se tiče drugih, stvar je, međutim, drukčija, jer je u najvećem broju slučajeva riječ o terminima koji su relativno čvrsti, pa je i njihovo značenje pojmovno određenije. Kako oni ulaze u diskurs koji konstituira sam pojam književnosti, moramo ih upotrebljavati s izvjesnom mjerom preciznosti, zbog čega ih je nužno konkretnije definirati. (A ovdje se tako definira više od 500 takvih književnih termina.)
Odlična knjiga, samosvojno i temeljno, a opet vrlo koncizno su obrađena ključna pitanja kojima se bavi teorija književnosti. Autor se pišući je koristio vrlo raznovrsnom literaturom nastojeći da mnogobrojne književne pojmove rasvijetli ne samo sa književnog aspekta, nego i iz filozofske i naučne perpektive. Pri tome je sopstvenim, često vrlo pronicljivim uvidima i zaključcima doprinosio tome da oni budu prijemčivi za širu čitalačku publiku, ali u isto vrijeme i da budu izuzetno korisni za one kojima je nauka o književnosti uže područje. Knjiga se inače sastoji iz tri dijela. U prvom se hronološki problematizuju različiti načini razumijevanja književnosti počevši sa mimetičkim koje je bilo prisutno u antičkom razdoblju, preko ekspresionističkog i simbolističkog karakterističnih za novi vijek, pa sve do modernih i postmodernih, vrlo šarolikih i oprečnih koncepcija. U nastavku je autor jednako kvalitetno proanalizirao strukturu književnog teksta, uključujući i opis velikog broja stilskih figura sa upečatljivim primjerima, da bi se u posljednjem dijelu pozabavio književnim rodovima i vrstama, posebnu pažnju posvetivši romanu, njegovim prapočecima i istorijskom razvoju. Topla preporuka svima onima koji vole ovakvu vrstu literature. Sigurno ćete pročitati mnogo toga što prije niste znali, a vrlo zanimljiva bibliografija na kraju knjige će vas možda natjerati da se detaljnije pozabavite onim dijelovima koji su vam se posebno dopali.
Да сам имао ову књигу у гимназији, појео бих је за ужину. Дивно је када се наука о књижевности пише негованим стилом који држи пажњу и задивљује, посебно када уз то читате сувопарне, досадне радове из области природних наука на енглеском.
Ово су основе теорије књижевности у неким сегментима незнатно проширене у односу на знање које носим из гимназије природног усмерења где сам имао срећу да књижевност изучавам самостално, на основу месечног плана рада који нам је професорка достављала како бисмо били спремни за дискусију на часовима. Никада нисам имао контролни из српског, нити типично усмено одговарање (по унапред издиктираним тезама). Зато је ово једна од ретких области коју ми образовни систем није огадио и радо јој се враћам.
2018. Pročitan samo deo određen za ispit, ali svakako je stalno čitam, kao Pravopis, i svakako ću iščitati i ostale delove, kako mi koji zatreba za razne stvari, pa nek ostane da sam i ove godine celu.