Vladimir Nazor nas u Bijelom jelenu uvodi u bajkoviti svijet oživljene šume. Ova priča najbolje djeci približava i prilagođava Nazorov osebujan smisao za mitsko i fantastično-bajkovito izražavanje.
Vladimir Nazor was one of the greatest and most famous Croatian poets. He was a writer, translator, and a humanist. Although he had not been an active politician until 1941, he had a significant political influence through ethical aspects of his work.
CRO/ENG Jedno od najpoznatijih Nazorovih djela za mlađu čitalačku populaciju, koje prikazuje dva različita svijeta i njihove stanovnike. Posebnu pozornost je autor dao životinjskom svijetu, podarivši mu vrline uređenog društva (poput okupljanja, rasprava, rješavanja situacije i prihvaćanja stranaca u svoje redove), dok je u fokus stavio dvoje protagonista, različitih od bilo čega što su prije ikada doživjeli. U različitosti pronalaze divljenje, dok, paralelno, vode borbu za preživljavanjem. Ono, što mi je posebno ostavilo uspomenu za sjećanje, jest dilema na kraju romana, a čiji ishod dovodi do nužnog, ali tužnog raspleta (o kojemu se dosta pričalo kada je trebalo zabilježiti vlastite dojmove). Ako je netko obožavatelj mitoloških priča ili basni, svakako bih mu preporučio ovaj roman, pa čak i ako je starije dobi. Nije grijeh osjećati se ponovno djetetom na trenutak :-), a i teško je ne priznati kako je Nazor bio jedan od autora sa najvećim brojem djela za lektiru kroz 12 godina školovanja (''Voda'' i ''Veli Jože''), što samo još više govori o njegovoj veličini i brzinom kojom je dopro do čitalačke publike.
One of the most known works for a younger reading populace by Nazor, which shows two different worlds and it's inhabitants. Author has given a special attention to the animal world, by gifting it with the virtues of a organized society (like gatherings, discussions, resolving the situation and accepting foreigners into their ranks), while putting a focus on two protagonists, so different from anything that they witnessed. In diversity they find admiration, while, in parallel, struggling to survive. That, which has specially left me a memory, is a dilemma at the end of the novel, and which outcome leads to a necessary, but sad end (about which was talked about when writing our own notes). If someone is a fan of mythological stories or fables, I would definitely recommend this novel, even for an older ones. It's not a sin feeling yourself as a child for a moment :-), and it's difficult not to confess that Nazor was one of the authors with the most numerous works for essays through twelve years of education (''The Water'' and ''Veli Joze''), which tells a lot about his greatness and rate he reached to the reading audience.
Не устоях на изкушението на тази книжка. " Белият елен" е чудно издание, предлагащо преживяване в гората с приказката на Владимир Назор. А илюстрациите на Ана Григориев ме върнаха в собственото ми детство и във времето, когато с дъщеря се обгращахме с най - красивите детски книги, които успявахме да намерим. @softpressbg са създали малък шедьовър! Толкова обичам книги, които са радост и за очите и за ума на малките читатели! За мен рисунките в една детска книжка са толкова важни, колкото и текста в тях. Естетическите вкус се възпитава. А за да се опиташ да го направиш, трябва да уважаваш децата! Много! И така " Белият елен " се превърна в първата книга, която прочетох за 2023 година!
Сръбската художничка Ана Григориев май намери доста почитатели в България. Ако и вие сте сред тези, които се възхищават на нейните илюстрации, то имаме добра новина за вас. Наскоро от изд. „Софтпрес“ издадоха поредно луксозно издание на любима приказка, сдобила се с нова премяна от същата илюстраторка. След истории като „Жабокът принц“, „Оле Затвори очички“, „Палечка“, „Маша и мечокът“, „Магарешката кожа“ и още ред други, сега Ана Григориев е пресъздала героите и сцените от „Белият елен“, по приказката на Владимир Назор. Прочетете ревюто на „Книжни Криле“: https://knijnikrile.wordpress.com/202...
"Teta, pičaj mi piču!" vapi trogodišnje nećače na večernjem videopozivu. Mislila sam da posjedujem neiscrpivi unutarnji fond dobi prikladnih bajki, pripovijetki i anegdota, ali ispostavilo se da se brzo troši. :/ Srećom, sjetila sam se Nazorova "Bijelog jelena" i skinula ga s police, spremna iscrpiti rudnik do zadnjeg slova. Poglavlja se mogu sasvim lijepo rascjepkati u cjelotjedni (dvotjedni?) niz pričica, ali vrijednost ne leži samo u zalihama, samo u kvantiteti.
Ovu sam priču oduvijek voljela: kao maštovito dijete, kao vječita romantičarka, kao čitateljica koja cijeni moralne likove... ali ovo je bio prvi put da "Bijelom jelenu" pristupam iz odgojiteljske perspektive - i priča je predivna.
Bogat rudnik mudrih životnih zrnaca, koji nenametljivo sadrži neočekivano istančane mikro-lekcije. Na konkretnom primjeru uči male čitatelje/slušatelje: kako nesebična dobrota ne isključuje zdravi oprez, kako ljudi mogu pogriješiti i bez zlobe, kako naša dobra djela mogu potaknuti i druge na dobro... Usto je trogodišnjakinja naučila da je 'košuta' 'ženski jelen', a njezina teta kako se u teoriji pravi ugljen. :P
I am sure this is a beautiful fairy tale, but I am kinda too old for fairy tales so it is just a kinda ok story. Read this to the kid and I am sure result will be much better.
Ova knjiga je odlična, ali po meni je previše za lektiru drugog razreda osnovne škole. Kraj me jako dotukao. Ovo je prva knjiga na koju sam stvarno jako plakala.
Knjiga mi se svidjela zato što se svi ljudi i životinje mrze, a Bijeli jelen i Anka postaju prijatelji. Bijeli jelen mi je najbolji lik jer je znatiželjan i ne mrzi ljude.