U Pobunama je prikazan bosanski (prvenstveno bošnjački) čovjek koji, naizgled, trpi i podnosi sve nedaće, dok u jednom trenutku ne pokaže, otvoreno, svoju tvrdoglavost i prkos, odnosno, dok se ne pobuni. Te pobune su u ovoj knjizi nekada uzimale velike razmjere, a nekada bile individualne. Pobune su bile prvenstveno protiv klasnih razlika: ...Dok je uprava gore, dronjav žitelj dolje, a vojska grdna zvijer na tankom lancu, bit će buna i pohara...
Derviš Sušić was Bosnian writer and journalist. He also worked as a library director and in April 2002 the library in Tuzla (where he worked) gets named after him.
Bibliography: - Ja, Danilo (1960); - Danilo u stavu mirno (1961); - Pobune (1966); - Uhode (1971); - Hodža strah (1973); - Žestine (1976); - Tale (1980); - Parergon (1980); - Žar i mir (1983); - Veliki vezir (1984); - A. Triptih (1985); - Nevakat (1986); - Listopad (1987); - Jesenji cvat (drama, 1988); - Drame (1988); - Cvijet za čovjekoljublje (1989).
Kakav li je ovo samo biser, a daje se nama ovcama srednjoškolcima za čitanje, kada nas većina ne može pojmiti skoro nijedan aspekt ovog djela. Ironično da knjiga koja se zove ''Pobune'' se daje djeci koja moraju pitati profesora za dopuštenje da odu u wc.
''Povezanost pripovijetki se može vidjeti u provlačenju simbola "mutne vode" kroz, skoro, sve pripovijetke. Ta mutna voda može simbolizirati nekoliko stvari (na primjer: klasni rascjep), ali radi same tematike knjige ona simbolizira osobit položaj bošnjačkog naroda, koji je rascjepljen između istoka i zapada.''
2+ Pripovjedačka zbirka koja u sebi sadrži 5 pripovjedaka: Plaćenik, Kaimija, Seljačka jadikovanja, Kad se vratim i Preko mutne vode. Struktuirana je tako da pripovijetke čine cjelinu i sačinjavaju neku vrstu porodične hronike koja obuhvata veliki vremenski period.
Jedna od najvećih snaga romana "Pobune" je Sušićeva sposobnost da prikaže kompleksnost ljudske prirode i društvenih odnosa. Likovi su duboko razvijeni, s autentičnim unutrašnjim konfliktima i moralnim dilemama. Međutim, zbog svoje složenosti, roman može biti izazovan za čitanje, posebno za one koji nisu upoznati s historijskim i političkim kontekstom perioda o kojem se piše. Pored toga, neki kritičari ističu da je Sušićeva kritika društva i politike ponekad previše eksplicitna, što može djelovati didaktički. Ovakav pristup može umanjiti suptilnost narativa i ostaviti utisak da autor nameće svoje stavove čitaocima. "Ali Bosna nije ono što čula odmah prime s njenih boja i oblika. Slušaj šta ću ti reći! Bosna je najdublji kazan pakla. Ona je lošim putem, tvrdom navikom i neizlječivom sumnjom zatvorena za rijeke ljepota koje su drugi ljudi stvorili, a svojim položajem otvorena je najezdama sa sve četiri strane. Dragi moj, svuda opasnost od drugog obično leži za granicom. U Bosni, ona se vidi u znaku suprotne vjere, čuje u pjesmi, sluti u pogledu prolaznika. Svuda se ljudi bore za sličnosti da bi bar oponašali jedinstvo koje je podloga snošljivosti. U Bosni se sve upelo da podvuče razliku."