U Pobunama je prikazan bosanski (prvenstveno bošnjački) čovjek koji, naizgled, trpi i podnosi sve nedaće, dok u jednom trenutku ne pokaže, otvoreno, svoju tvrdoglavost i prkos, odnosno, dok se ne pobuni. Te pobune su u ovoj knjizi nekada uzimale velike razmjere, a nekada bile individualne. Pobune su bile prvenstveno protiv klasnih razlika: ...Dok je uprava gore, dronjav žitelj dolje, a vojska grdna zvijer na tankom lancu, bit će buna i pohara...
Derviš Sušić was Bosnian writer and journalist. He also worked as a library director and in April 2002 the library in Tuzla (where he worked) gets named after him.
Bibliography: - Ja, Danilo (1960); - Danilo u stavu mirno (1961); - Pobune (1966); - Uhode (1971); - Hodža strah (1973); - Žestine (1976); - Tale (1980); - Parergon (1980); - Žar i mir (1983); - Veliki vezir (1984); - A. Triptih (1985); - Nevakat (1986); - Listopad (1987); - Jesenji cvat (drama, 1988); - Drame (1988); - Cvijet za čovjekoljublje (1989).
2+ Pripovjedačka zbirka koja u sebi sadrži 5 pripovjedaka: Plaćenik, Kaimija, Seljačka jadikovanja, Kad se vratim i Preko mutne vode. Struktuirana je tako da pripovijetke čine cjelinu i sačinjavaju neku vrstu porodične hronike koja obuhvata veliki vremenski period.
Jedna od najvećih snaga romana "Pobune" je Sušićeva sposobnost da prikaže kompleksnost ljudske prirode i društvenih odnosa. Likovi su duboko razvijeni, s autentičnim unutrašnjim konfliktima i moralnim dilemama. Međutim, zbog svoje složenosti, roman može biti izazovan za čitanje, posebno za one koji nisu upoznati s historijskim i političkim kontekstom perioda o kojem se piše. Pored toga, neki kritičari ističu da je Sušićeva kritika društva i politike ponekad previše eksplicitna, što može djelovati didaktički. Ovakav pristup može umanjiti suptilnost narativa i ostaviti utisak da autor nameće svoje stavove čitaocima. "Ali Bosna nije ono što čula odmah prime s njenih boja i oblika. Slušaj šta ću ti reći! Bosna je najdublji kazan pakla. Ona je lošim putem, tvrdom navikom i neizlječivom sumnjom zatvorena za rijeke ljepota koje su drugi ljudi stvorili, a svojim položajem otvorena je najezdama sa sve četiri strane. Dragi moj, svuda opasnost od drugog obično leži za granicom. U Bosni, ona se vidi u znaku suprotne vjere, čuje u pjesmi, sluti u pogledu prolaznika. Svuda se ljudi bore za sličnosti da bi bar oponašali jedinstvo koje je podloga snošljivosti. U Bosni se sve upelo da podvuče razliku."