Vitomir Lukić (Zelenika, September 24, 1929 - Sarajevo, May 30, 1991), was a Bosnian-Croat prose writer and pedagogue, considered to be one of the greatest writers to emerge from Bosnia and Herzegovina in the 20th century.
Ovo je jedna od najčudnijih i najmorbidnijih priča na koje sam naletila, a da je došla iz pera nekog domaćeg autora (ovdašnji pisci kao da se plaše da se udalje od uobičajenog i općeprihvaćenog, pa se sve teme vrte u krug). Pripovijetka se bavi samom umjetnošću, umjetničkim djelom i odnosom umjetnika prema umjetničkom djelu, a kroz sve ove elemente je provučena ideja o prolaznosti i našoj nemogućnosti da je nadvladamo ma kako pokušavali.