John Milius je bio jedan od scenarista igre HOMEFRONT za koju ga je preporučio rad na filmu RED DAWN u kom vojna sila koju predvodi SSSR vrši okupaciju SAD. U igri HOMEFRONT, koalicija koju predvodi Severna Koreja izvodi okupaciju SAD. Iako je sama okupacija teritorije SAD nešto što je praktično nemoguće u vojnom smislu, postoji čitav niz dela i pre i posle RED DAWN koja su se bavila tom fantazijom, bilo da su to razne alternativne istorije gde su nacisti pobedili u Drugom svetskom ratu, bilo neke druge vizije komunističkog osvajanja. Dakle, vojna neostvarivost takve zamisli nikada nije isterala takve vizije iz mašte, pa i varijantu da jedna relativno mala zemlja ostvari tu ambiciju.
Doduše, da bi Severna Koreja izvela okupaciju, ona je prvo okupirala svoje susede, preuzevši od Južne Koreje ekonomsku moć i nadograđujući je, potom od Japana populaciju i naoružanje itd. A za to vreme, u viziji ovih pisaca Amerika je slabila i eto belaja.
Knjiga se dešava u današnje vreme, odnosno par godina od sada a pisana je dosta ranije i izašla je 2011.
Malo je reći da se vrlo malo predviđanja iz ove knjige obistinilo, izuzev velike i opasne epidemije respiratornog virusa koji je ozbiljno oslabio SAD.
John Milius je na ovoj knjizi radio sa profesionalnim pulp piscem Raymondom Bensonom koji ima ozbiljan CV u kom se recimo nalazi i prvi Bond-roman koji potpisuje Amerikanac, a da je zvanično licenciran od vlasnika prava. Benson donosi jednu pitkost u rukopisu i pomaže lakoći izlaganja premise i likova.
Ovaj roman je naravno pre svega i reklamiran i zanimljiv kao vojni SF, dakle priča o vojsci i ratu budućnosti u kom se dešavaju neke neverovatne geopolitičke i vojne stvari, međutim Benson pomaže starom war gameru da likovi sve vreme budu zanimljivi, da se čitalac veže za njih i da strepi za njihovu sudbinu. Ovo nije visoka literatura i ovi likovi imaju vrlo malo nečeg novog u sebi, ali piscima, a ja slutim Bensonu, zaista treba skinuti kapu kako ih je propulzivno postavio.
Sama premisa je naravno takva da otvara prostor za izgradnju multimedijalne franšize. Ipak, igra HOMEFRONT nije postigla uspeh kakav se očekivao i taj potencijal nikada nije realizovan. Amerika se očigledno zadovoljila nekim drugim slikama okupacije i otpora kao što je bila serija FALLING SKIES koju je takođe pisao eminentni "vojni" scenarista Robert Rodat. I sama igra je u odnosu na obim potencijalnog "sveta" u kom se dešava bila dosta sažeta, i pamtim da sam je onomad relativno brzo apsolvirao i završio iako nisam neki naročiti gejmer.
U tom smislu, ni ovaj roman nije epsko delo. On mi deluje kao potencijalno prva priča u franšizi koja bi se granala na čitav niz igara, romana, pa i ekranizacija.
Ako se sve to uzme u obzir, ovaj roman pati od nezaokruženosti i ostavljenih cliffhangera za koje je planirano da se razmrse u nekim daljim nastavcima, ali oni nisu usledili. Ipak, kao epizoda iz rata dovoljno je zaokružen da se ipak može vrednovati kao pojedinačno delo.
Roman je izdao Penguin. I kao izdavačka kuća par excellence mora se reći da su bili spremni na rizik kad su objavili ovu ipak desnu i pesimističku viziju sveta. Raymond Benson, rekao bih, vrlo vešto pokriva sve segmente gde je stvar mogla postati rasistička a ovde imamo rizičnu postavku jer su Korejanci okupatori i veoma su gadni, ali na kraju sve uspeva da se izvede sa balansom, iako se često oseti da je lažan.
Sam prikaz geopolitičkih okolnosti koje su dovele do okupacije Amerike plasirane su u nekoliko relativno "prirodnih" i "spontanih" info dumpova koji proizlaze iz karaktera i njihove uloge u celini.
Problem romana ipak ostaje pre svega utisak kako se njime započinje jedna šira, veća celina. Da je pisan drugačije, stilom koji je manje mejnstrim i koji se zadovoljava tom malom - ali ipak zaokruženom zgodom sa samog početka severnokorejske okupacije, da može da opstane kao celina i ne poziva toliko glasno na čitanje budućih knjiga koje se nikada nisu desile, mogli bismo reći da je reč o solidnom "malom" vojnom SF romanu.
U knjizi se pojavljuje dosta likova poznatih iz igre. Glavni junak je Ben Walker i priča se fokusira na dvoboj do kog neumitno dolazi kada on na radio talasima postane Voice of Freedom, moćan pokretač američkog otpora koji će privući pažnju i uvesti u direktan sukob okupacionog rukovodioca Salmusu, inače Kimovog bliskog prijatelja iz detinjstva, lukavog i nemilosrdnog. I ova "mala" priča unutar "šire" data je zanimljivo i relativno uzbudljivo. Ipak, kako rekoh šira ambicija ostavlja roman "previše otvorenim" za dalje nastavke, usled čega u završnici preskače neke bitne delove kako bi cliffhanger bio što direktniji.
Vojni aspekt romana je prisutan i ljubiteljima će biti zanimljiv ali nije prenaglašen. Naravno, opisuju se oružja, taktičke formacije i sl. ali bez preterivanja. Jasno je da recimo, za čitaoce koji su laici nisu opisani avioni već je dat samo tip, dakle čitalac mora sam da razlikuje F-35 od C-17 ali tekst svakako nije preoopterećen referencama.
U knjigu je uloženo evidentno znanje i veština a već po tome koliko se razlikuje od gameplaya, možemo reći i značajan trud. Nažalost, uložena je i ambicija koja je bila nerealna i na kraju je poprilično sve devalvirala.