What do you think?
Rate this book
Punoglavci
Te je 1975. godine na Splitskom festivalu pobijedio Oliver Dragojević, u Krškom je počela gradnja nuklearne elektrane; Luciano Sušanj osvaja prvo mjesto na Evropskom atletskom prvenstvu u Rimu na 800 metara, Vladimir Prelog je dobio Nobelovu nagradu za kemiju, a u Sarajevu je osnovano Bijelo dugme. Ante Tomić nije slučajno izabrao baš tu, 1975. godinu da bi ispripovijedao svoju priču, jer je godina 1975. mitsko mjesto generacijske utopijske Nostalgije.
Punoglavci su zarazna humoristička naracija o sazrijevanju, odrastanju i naizgled bezbrižnom druženju u vremenu koje nam se danas čini idiličnim poput ljetne sieste. Evidencija ključnih toposa zajedničkog iskustva karakteristična je za takav tip proze, no Tomić spretno zaobilazi nekritičko slavljenje „klasika“ jugo-nostalgije i u Punoglavcima zapravo vrlo ambiciozno ispisuje političke, pa i potrošačke neuroze ideološki čvrsto strukturiranog društva i jedino u takvom, stvarnom kontekstu priča o Punglavcima može biti ispričana kao priča o lokalnom kao osobnom, i o odrastanju kao emancipaciji od lokalnog.
Iza lake i lepršave priče o odrastanju u kontinentalnoj, slavonskoj provinciji sredinom sedamdesetih, Tomić evidentira sva lica lokalnog svijeta i naličja idiličnog odrastanja, na sasvim originalan način progovorivši o vječnim temama provincijalne uskogrudnosti i šovinizma, kao tragičnoj posljedici nesposobnosti da se „izađe u svijet“ ili barem pomiri sa svojom prirodom i sudbinom.
Punoglavci su duhovita, nostalgična i šarmantna priča s upečatljivim likovima čija je osobna i lokalna drama istovremeno drama društva isfrustriranog ideološki i potrošački, dakle društva za koje nikako ne bismo mogli reći da je već postalo našom davnom prošlošću.
Punoglavci su zarazna humoristička naracija o sazrijevanju, odrastanju i naizgled bezbrižnom druženju u vremenu koje nam se danas čini idiličnim poput ljetne sieste. Evidencija ključnih toposa zajedničkog iskustva karakteristična je za takav tip proze, no Tomić spretno zaobilazi nekritičko slavljenje „klasika“ jugo-nostalgije i u Punoglavcima zapravo vrlo ambiciozno ispisuje političke, pa i potrošačke neuroze ideološki čvrsto strukturiranog društva i jedino u takvom, stvarnom kontekstu priča o Punglavcima može biti ispričana kao priča o lokalnom kao osobnom, i o odrastanju kao emancipaciji od lokalnog.
Iza lake i lepršave priče o odrastanju u kontinentalnoj, slavonskoj provinciji sredinom sedamdesetih, Tomić evidentira sva lica lokalnog svijeta i naličja idiličnog odrastanja, na sasvim originalan način progovorivši o vječnim temama provincijalne uskogrudnosti i šovinizma, kao tragičnoj posljedici nesposobnosti da se „izađe u svijet“ ili barem pomiri sa svojom prirodom i sudbinom.
Punoglavci su duhovita, nostalgična i šarmantna priča s upečatljivim likovima čija je osobna i lokalna drama istovremeno drama društva isfrustriranog ideološki i potrošački, dakle društva za koje nikako ne bismo mogli reći da je već postalo našom davnom prošlošću.
160 pages, Paperback
First published January 1, 2009
105 people want to read
About the author
Ante Tomić
36 books178 followersAnte Tomić is Croatian writer and journalist.
A native of Split, Ante Tomić begin to write as a reporter for local daily newspaper Slobodna Dalmacija. His articles showed great literary talent that would manifest in his 2000 debut novel Što je muškarac bez brkova. Three years later he wrote novel Ništa nas ne smije iznenaditi, describing the life of recruits in Yugoslav People's Army. Both novels are adapted to screen.
Ante Tomić now writes for Jutarnji list. In 2004 he travelled across USA in order to cover presidential campaign by talking to "ordinary" people.
A native of Split, Ante Tomić begin to write as a reporter for local daily newspaper Slobodna Dalmacija. His articles showed great literary talent that would manifest in his 2000 debut novel Što je muškarac bez brkova. Three years later he wrote novel Ništa nas ne smije iznenaditi, describing the life of recruits in Yugoslav People's Army. Both novels are adapted to screen.
Ante Tomić now writes for Jutarnji list. In 2004 he travelled across USA in order to cover presidential campaign by talking to "ordinary" people.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 23 of 23 reviews
November 20, 2016
Simpa prica koja vraca u djetinjstvo... Likovi dovoljno duhoviti i pametni, raznoliki i prepoznatljivi. Preporuka!
August 1, 2017
„And now for something completely different!“ Zaista. Za mene je Ante Tomić prvenstveno kolumnista beskrajno oštrog mentalno oka i sposobnosti da laserski precizno secira i ogoli sve bizarnosti i bljuvotine našeg društva i darom da od toga napravi ubitačan vic od kog umreš gušeći se u suzama izazvanim smehom i gorčinom. Takav je i kao romanopisac. (A ja sam upravo oborila rekord za upotrebu veznika i u jednoj rečenici…)
To je i bilo najveće iznenađenje u Punoglavcima: barem prva tri poglavlja čekala sam sarkazam i onaj stepen sumanutosti za koji bih uvek rado rekla da je prekarikiran (ali nažalost nikad nije). Ovaj roman jeste duhovit, ali je taj humor mahom nevin. Mnoge reakcije su najblaže rečeno socijalno iščašene, premda je iščašenost ovde krajnje lična. Priča u srži nije ni blizu društvena, kolektivna ili porodična koliko je intimna i nečija. Alenkina. To su njeno leto, njeni doživljaji, njene uspomene, njena razmišljanja. Ja nisam Alenka i nisam iskusila skoro ništa od onoga što ona jeste na raspustu 1975. Ali zajedničko nam je ono kako ti naknadna pamet prstom upre u minorne događaje kojih se prisetiš tek posle ko zna koliko vremena, kad shvatiš da su sadržali inicijalni impuls onoga što si ti danas, da su bili grudva koja je pokrenula lavinu. Ili obratno: da ono što te je svojevremeno u vlastitim očima činilo većim tragičnim junakom od Edipa, Otela i Anakina Skajvokera zajedno više nije čak ni uspomena, jednostavno nije ništa.
Ima tu još nešto. Moj dečko jako voli Maslačkovo vino Reja Bredberija. Ja ne. Čini mi se da mi je svojevremeno, nakon silnih pokušaja da izbegnem tu temu, reakcija na knjigu bila „What have I ever done to make you treat me so disrespectfully?!“ A opet mi je Vino više nego jednom palo na pamet, mada mi je bilo jasno da „Znaš, super su Punoglavci, malko podsećaju na onu knjigu koja je meni bila čisto mučenje“ i nije najsjajnija preporuka. Uz sve zajedničke elemente (dečja perspektiva, uspomene, letnji raspust, mali grad), osnovna je razlika u tome što Alenkina priča nije ni najmanje sentimentalna ili nostalgična. Svakako jeste veoma lična i subjektivna, ali zasnovana na konstataciji, opažanju događaja u datom trenutku. To joj je najveći adut. Inače, maslačkovo vino je ovde supa u kocki, Big Bang, od sad omiljena mi metafora.
Kandirana višnja na vrhu kolačića je epilog koji sasvim lepo sumira nekoliko stavki koje smo oduvek znali: da su dede najveći carevi univerzuma, da neko ko čita Galaksiju (ili iflscience ili neki drugi pandan) ne može biti loš čovek i da je omiljeni filmski citat moje mame – „Pička je polni organ, a pizda je karakterna osobina“ iz Variole vere – možda i najveća filozofska istina u istoriji čovečanstva.
To je i bilo najveće iznenađenje u Punoglavcima: barem prva tri poglavlja čekala sam sarkazam i onaj stepen sumanutosti za koji bih uvek rado rekla da je prekarikiran (ali nažalost nikad nije). Ovaj roman jeste duhovit, ali je taj humor mahom nevin. Mnoge reakcije su najblaže rečeno socijalno iščašene, premda je iščašenost ovde krajnje lična. Priča u srži nije ni blizu društvena, kolektivna ili porodična koliko je intimna i nečija. Alenkina. To su njeno leto, njeni doživljaji, njene uspomene, njena razmišljanja. Ja nisam Alenka i nisam iskusila skoro ništa od onoga što ona jeste na raspustu 1975. Ali zajedničko nam je ono kako ti naknadna pamet prstom upre u minorne događaje kojih se prisetiš tek posle ko zna koliko vremena, kad shvatiš da su sadržali inicijalni impuls onoga što si ti danas, da su bili grudva koja je pokrenula lavinu. Ili obratno: da ono što te je svojevremeno u vlastitim očima činilo većim tragičnim junakom od Edipa, Otela i Anakina Skajvokera zajedno više nije čak ni uspomena, jednostavno nije ništa.
Ima tu još nešto. Moj dečko jako voli Maslačkovo vino Reja Bredberija. Ja ne. Čini mi se da mi je svojevremeno, nakon silnih pokušaja da izbegnem tu temu, reakcija na knjigu bila „What have I ever done to make you treat me so disrespectfully?!“ A opet mi je Vino više nego jednom palo na pamet, mada mi je bilo jasno da „Znaš, super su Punoglavci, malko podsećaju na onu knjigu koja je meni bila čisto mučenje“ i nije najsjajnija preporuka. Uz sve zajedničke elemente (dečja perspektiva, uspomene, letnji raspust, mali grad), osnovna je razlika u tome što Alenkina priča nije ni najmanje sentimentalna ili nostalgična. Svakako jeste veoma lična i subjektivna, ali zasnovana na konstataciji, opažanju događaja u datom trenutku. To joj je najveći adut. Inače, maslačkovo vino je ovde supa u kocki, Big Bang, od sad omiljena mi metafora.
Kandirana višnja na vrhu kolačića je epilog koji sasvim lepo sumira nekoliko stavki koje smo oduvek znali: da su dede najveći carevi univerzuma, da neko ko čita Galaksiju (ili iflscience ili neki drugi pandan) ne može biti loš čovek i da je omiljeni filmski citat moje mame – „Pička je polni organ, a pizda je karakterna osobina“ iz Variole vere – možda i najveća filozofska istina u istoriji čovečanstva.
August 21, 2017
Dobra nostalgična priča, odmor za um prava ljetna literatura. Uskoro duža recenzija.... :)
June 13, 2024
"Prijatelj je mio, ma koje vjere bio."
Svi koji smo odrastali prije raspada Jugoslavije imali smo slična djetinjstva.
Svi koji smo odrastali prije raspada Jugoslavije imali smo slična djetinjstva.
March 28, 2019
Ponekad mi se čini da Tomić secira svoje romane, ne znam zašto, ovoj priči i fali i ne fali ništa. Jednostavno je pročitaš, prisetiš se svog odrastanja, emocija, porodičnih vrednosti i tu se sve završava. Očekivala sam britki humor nabijen u ovo malo stranica, nisam to dobila, a opet, nisam razočarana. Dakle, nesvrstana. Svakako, Ante odlično piše i od mene 4/5 ⭐
June 2, 2018
Uvijek divni i duhoviti Ante. Knjiga je toliko topla i stvarna, toliko vjerno nas vraća u djetinjstvo. Tomić, kao i uvijek prepoznatljiv i dosljedan svom šarmantnom stilu. Uživam u svakom susretu s njegovim junacima.
February 2, 2018
Knjiga je to kojoj definitivno treba dati priliku. Autorovo vješto pripovijedanje iz perspektive mlade adolescentice na razini je koju je usavršio Miro Gavran. Likovi prolaze kroz brojne situacije s kojima se svatko od nas može poistovjetiti, a Tomić ih u isto vrijeme stavlja u splet političkih okolnosti onoga doba. Blago razočaranje slijedi na kraju knjige gdje u napomeni stoji da je knjiga napisana po narudžbi firme Podravka, no to je tek suptilno uklopljeno i vidljivo u samom djelu.
September 5, 2018
Uživala sam u ovoj pričici kao što bih u bilo kojoj drugoj Tomićevoj knjizi jer je čovek prosto i jednostavno rečeno - car. Uz njegove knjige se uvek razgalim i nasmejem i u potpunosti uživam.
April 26, 2019
Tomić je odličan pisac, i ova mu je knjiga zapravo odlična, ako je uzmemo kao obaveznu lektiru za sedmi razred. I doista je šteta sto knjiga nije predstavljena kao dječja. Ovako je na neki način "podvaljena" krivoj generaciji kod koje će teško dobiti onoliko zvjezdica koliko bih joj primjerice ja dao da sam je pročitao u tinejdžerskim godinama.
March 13, 2018
Smejala sam se. Glasno, iz srca. Sa knjigama to nije uvek moguće. Zato sam ovu zavolela. Stvarna je.
March 30, 2024
Iskreno iznenadena razrađenošću i zanimljivošću likova u romanu. Mjesto je radnje vrlo melankolično i budi vlastite uspomene na djetinjstvo.
June 12, 2019
Izvrsna svevremenska mala priča o odrastanju u kojoj većina nas gradske djece sedamdesetih može pronaći pokoji poznati detalj. Tomić je majstor pronalaženja dobre priče i u najmanjim detaljima i bez obzira što se relativno pristojno snalazi u opisima razmišljanja i emocija djevojčice na pragu puberteta, kroz priču ipak suptilno provlači ono u čemu je najbolji, a što mi prosječni ne vidimo toliko dobro - opis društvene situacije i uzroke nadolazećih zala. Vrlo dobro štivo za početak ljeta :)
October 18, 2024
Punoglavci su dugo stajali zaboravljeni na polici. Tomića recovno čitam ko kolumnistu, volim i njegove romane i povremene ubojite ubode u tkivo društva, ali ova knjiga s mlakom recenzijom supruge mi i napomenom da je narucen za Podravku ni me zvala u ruke. Onda je došla Nada i želja za Tomićevim tekstom ponovo je narasla na velicinu knjige. I eto punoglavaca napokon u rukama. I svidio mi se ovaj roman o odrastanju ko lip dan u 9ti misec kad se more i na kupanji i na celi dan bez puno zaštite i brige.
May 26, 2019
Razlikuje se od drugih naslova istog autora i to nije nedostatak ali osim što vraća u prošlo vreme, priča ne nudi ništa više. Ipak, to podsećanje na stvari kakve su nekad bile je možda i dovoljno... Za one koji ih pamte.
January 6, 2023
decembar je defintivno obeležio Ante Tomić. U ovom romanu odlazimo u vreme SFRJ, gde jedna devojčica, purgerka, pokušava da smisleno provede raspust kod babe i dede na selu. Druži se sa starim i novim prijateljima, te su avanture i eruptiranje emocija neminovni. Velika preporuka.
Read
January 11, 2023Прочитајте и дознајте за случки на Аленка, додека ќе биде налето кај баба и дедо на село. Дури и кога ќе биде во прашање љубовта. Како 12 год. девојче ќе се снајде на тоа поле? Кого повеќе ќе го посака Дени или пак Ирфан? Со каков крај ќе заврши приказна за нејзе, но и за нејзини другари?
May 15, 2019
ok knjizica za razonodu...
February 13, 2021
Svi smo mi po malo Alenka. Pogotovo ako smo imali upola srećno detinjstvo i deku i baku negde na selu!
November 27, 2021
U odnosu na ljubav, struja ili čudo u Poskokovoj, prilicno blijeda knjiga.
March 1, 2022
Za Tomića gotovo iznenađujuće cakana knjiga, puna vrlo kakarkterističnog crnog humora ali i divne detinje naivnosti.
February 20, 2017
Davno se nisam toliko smejala ... :)
January 4, 2015
It actually feels as if a /the girl wrote this book (aside from some comments on the worldy news she couldn't have possibly understood, but still..)
March 2, 2016
amusing
Displaying 1 - 23 of 23 reviews