Prvi roman Gorana Samardžića “Šumski duh” ispisuje živ, neposredan prikaz jednog “ćoška” u centru Beograda, sa svim pokušajima “momaka iz kraja” da dokažu svoju snagu i po bilo čemu se uzdignu iznad svog porekla. To ne znači da ova knjiga problem odrastanja u žestokom delu grada tretira na tipičan način. Burna i na momente potresna beogradska svakodnevica Koste, njegove devojke Dijane, njenog gej-brata i lokalnih tvrdih momaka, ispostavlja se kao svojevrstan mentalni uvod u rat, u konkretnom slučaju u opsadu Sarajeva. One osobine koje uzrokuju nasilje u mladosti, prepoznaju se u uvećanoj meri i ogoljenom vidu u krajnje ekstremnoj priči kakva je rat, koji je u ovom romanu opisan bez ideoloških balasta.
“Samardžić piše o ratu i njegovi ogoljeni i snažni fragmenti spadaju među najbolje što je o toj temi napisano. Oštre rečenice ne ostavljaju ožiljke samo na papiru već i na/u čitatelju.”
Objavio je knjigu pesama Lutke (1990), knjige pesama i proze Otkazano zbog kiše (1995) i Između dva pisma (1996), zbirku priča Sikamora (1997) i roman Šumski duh (2005). Poslednja dva naslova proglašena su knjigom godine u Bosni i Hercegovini.
Suvlasnik je poznate sarajevske knjižare Buybook u kojoj radi i kao urednik programa.
Zdravo gorane koliko vidim ti mene nisi zaboravio kao ni ja tebe naravno. Procitao sam sumskog duha, i mnogo mi se dopala, jer ti i ja znamo mnoge stvari koje si napisao u knjizi. Koliko se secan ja nikad nisam dobio batine od nikoga na ulici, a i zivot sam ti spasao kada smo isli u stan da resavamo "ONAJ PROBLEM" pa i onaj noz koji je mogao da te ostavi bez bubrega a mozda i zivota. Ne znam zasto sam ja negativan lik u tvojoj knjizi? Ti znas da smo imali veoma srecno detinjstvo i da smo bili nerazdvojni drugari i skolski drugovi, u osnovnoj skoli Sava Kovacevic. Toliko za sada. Veliki pozdrav za mog starog nikad nezaboravljenog druga. PRAVI I JEDINI GANE (iz Kicevske 20)