Jump to ratings and reviews
Rate this book

Skitam i pričam

Rate this book
Ova knjiga Mome Kapora je otkrivanje duboke unutrašnje mape pisca koji je veliki deo života usavršavao veštinu gluvarenja – prosvećenog šetanja gradovima i zemljama ali i pričama koje su ga na tim putešestvijima čekale i koje je, takođe, prošao. Kao u Borhesovoj priči; o čoveku koji je čitavog života crtao mapu sveta da bi na kraju shvatio da je iscrtao svoje lice.

Skitam i pričam je knjiga koja opisuje šta se dešava čoveku koji stoji na uglu i gleda kako život prolazi. Ali i knjiga putopisa koja na najbolji način potvrđuje istinu da je svaki putopis vapaj za povratak kući.

158 pages, Paperback

First published January 1, 1979

7 people are currently reading
122 people want to read

About the author

Momo Kapor

123 books270 followers
Momčilo "Momo" Kapor was a Serbian novelist, painter, and short story writer. Several successful films have been based upon his novels.
Born in Sarajevo in 1937. He graduated the painting in 1961 at the Belgrade Academy of Fine Arts under Professor Nedeljko Gvozdenovic. He has published many titles, novels and collections of stories. He has a large number of documentary films and television shows, all according to his screenplays, as well as several feature films (Almonds Beyond Death, Banquet (film), Walter Defends Sarajevo, Jolly DJ, End the Weekend). Una and The Book of Complaints were adapted as such. They have been translated into French, German, Polish, Czech, Bulgarian, Hungarian, Slovenian and Swedish.

Dobrica Cosic, in his book "Friends," on pages 276 and 277 describes the childhood and youth of Momo Kapor, based on the talks he had with him in November 2002. "On the 13 of April 1941, The Germans bombed Sarajevo and hit the building below Trebenica in which the Kapor's mother had hid with her 4-year old son. In the collapsed house, everybody was dead. Moma's mother saved her son with her own body. The boy somehow pulled out from the rubble, moaned and fell into scilence from the speechless horror of not knowing where to be. He was found by a Russian, an emigrant, a doctor, who took pity on him and took him to his apartment, adopting him, as he had no children. He nurtured him, loved him, filled him with toys to forget his mother and drove him around Sarajevo in a white Mercedes. The boy knew that his name was Momcilo, but not his surname. The good Russian gave him a good name, Momcilo Hercegovac. After a year of life with the good man, Momcilo Hercegovac fell ill with scarlet fever, so his savior took him to the Sarajevo hospital. There he was found by his maternal aunt for she had been looking for him the previous year all round Sarajevo, being informed by someone earlier on that there was "a child that got out of the destroyed house, where a man took him with him." When the boy recuperated from scarlet fever, his grandmother took him to her house and took care of him. Momcilo Hercegovac was cared for by the Russian as well, who joined vlasovcima-collaborators of the Germans, often visiting him with gifts. His father was, upon returning from captivity and being a banking expert, set up in the Ministry of Foreign Affairs in Belgrade. However, his patriotic conscience and responsibilities led to the passage of a whole year after the war before he came to Sarajevo to see his son. He treated his son in a strict patriarchal manner and was dissatisfied that his son dedicated himself to painting and literature, a life of social and material uncertainty "

He died in Belgrade on the 3. of March 2010. at the Military Medical Academy.

Ratings & Reviews

What do you think?
Rate this book

Friends & Following

Create a free account to discover what your friends think of this book!

Community Reviews

5 stars
55 (47%)
4 stars
36 (31%)
3 stars
16 (13%)
2 stars
5 (4%)
1 star
3 (2%)
Displaying 1 - 4 of 4 reviews
Profile Image for Bojan Medić.
Author 5 books28 followers
March 11, 2017
Davno, dok sam čitao ovu knjigu, na nekom papiru sam zapisao brojne misli iz ove knjige - ideje, zaključke, gledišta koje je Momo Kapor decenijama ispisivao špartajući po Njujorku, Dubrovniku, Beogradu..., sedeći u kafani, stojeći na kakvom prometnom uglu, šetajući ulicom... Od svih tih zapisa, odabrao sam tek tri koji su mi nekako najlepši i najupečatljiviji, ali sasvim dovoljni da svakom ko ih pročita daju do znanja koliko je divna i dragocena ova zbirka Kaporovih beleški s putovanja, i koliko će ostati siromašni ako je ne pročitaju.


Verujem nekako u one divne zanesenjake, izgubljene u dubokoj unutrašnjosti, kojima je još jedino važna Reč, baš kao što verujem pokojnom Žaku Preveru kad kaže da sve velike stvari dolaze iz provincije – Sena, na primer.


Postoje ljudi kojima smetaju buvlje pijace. Smeta im to rasulo bede, šverca, lukavstva, krijumčarenja, obesti, smeha, pijanstva i sitnog trgovačkog rizika. Čini mi se, to su, uglavnom, osobe kojima smeta i sam život. Oni svet zamišljaju kao sređenu kasarnu u kojoj se tačno zna gde ko stoji i šta se gde prodaje. Buvljaci su za takve stecište probisveta, lopova, pijanaca, kurvi, individualista i, uopšte, tipova sa ruba života. Čini im se da ta bulumenta jadnika i protuva, baš za inat njima, nikako neće da se uklopi u dobro smišljene planove za zdrav i pošten život i srećnu budućnost.


Na jednoj ljubičastoj salveti, na čijem se rubu zadržao trag nečijeg ruža za usne, pronašao sam najkraću, a najvažniju lekciju o umetnosti, za koju sam ikada čuo. Izgovorio ju je džezista Čarli Parker mladom Majlsu Dejvisu. Kazao je:
„Prvo nauči sve što imaš da naučiš o svom instrumentu. Drugo, nauči sve što možeš o muzici. A onda, zaboravi sve što si naučio o instrumentu i o muzici, i sviraj dok ti se ne zavrti u glavi.“

Profile Image for Maša Ristić.
6 reviews2 followers
March 12, 2023
Divna knjiga za sve nas koji smo nostalgični za nekim pravim vrednostima i prošlim vremenima.
Profile Image for Quiver.
1,135 reviews1,353 followers
January 5, 2018
Posebno je iskustvo čitati tematske priče iz 1979. Uvek se postavlja pitanje zastarevanja i univerzalnosti: šta se može tu iznaći posle skoro 40 godina?

Odgovor: dosta toga, pogotvu u pričama od Beogradu. Evo jedne kratke ilustracije.


DLAN
Iz vazdušnih snimaka Beograda moguće je, bas kao sa dlana, čitati njegovu prošlost, sadašnjost i budućnost.
Beograd na svom dlanu ima žuljeve, ima ožiljke, poseduje čvrstinu prijateljskog stiska, snagu opasne pesnice, i mekotu milovanja.
Njegovi prsti: putevi što vode u beli svet — oni stari, carski, seljački, kolski, automobilski, magistralni; oni što presecaju nebo ispisujući za sobom duge bele pruge…
Linje karaktera: obrisi izrovašenih tvrđava na Kalemegdanu.
Venerini bregovi: Banovo, Pašino, Julino, Labudovo, Topčidersko brdo…
Linija života: duga i cesto prekidana brazgotinama ratova.
Evo i linije ljubavi: to su obale Ade Huje, Ratnog ostrva, Ade Ciganljie i Male ade…
Linije izuzetne sreće: tok njegovih reka.


Osim toga, svugde je jezik prelep, iznijansiran, čist i razumljiv, onakav kakav se nekada pisao. Svaka priča ima jasnu poentu; dosta priča će vam navući osmeh na brk. To je dovoljno, sve ostalo je čista čar.

Pet zvezdica za kvalitet, jedna manje sve ukupno jer se ipak navukao tanak sloj patine preko detalja, ako ne i preko suštine. Ali možda mi je poređenje loš, možda bi neko rekao da knjiga stari kao vino, što duže stoji to je bolje, pa bi knjizi dali šest zvezdica...
Displaying 1 - 4 of 4 reviews

Can't find what you're looking for?

Get help and learn more about the design.