Animais Tristes apresenta um mosaico extraordinário de personagens que são vítimas do frágil equilíbrio do amor. As histórias que compõem esta comédia humana têm todas a mesma atmosfera e revelam-nos com precisão as pequenas grandes convulsões que a vida dos casais esconde: ilusões e ressentimentos, recordações funestas e terapias contra a solidão, fracassos latentes e existências apagadas como um Domingo à tarde animam este retábulo da Barcelona actual, afinal reflexo do nosso mundo. Jordi Puntí confirma neste livro a sua maturidade literária. Com uma prosa dúctil e precisa, veste os seus personagens com ironia e ternura, para depois os desnudar com uma aguda capacidade de observação. Sob o seu olhar, todos eles confluem na tristeza insondável que os inunda depois do amor. Tal como diziam os antigos, Post coitum, animal triste.
Jordi Puntí is a writer, translator (Paul Auster, Amélie Nothomb and Daniel Pennac, among others), and a regular contributor to the Spanish and Catalan press. He is currently the editor of the literary supplement, Quadern, published by the newspaper El País.
Puntí is considered one of the most promising new voices of contemporary Catalan literature. In 1998 he published his first book of short stories, Pell d’armadillo (Proa, 1998) that won the Serra d’Or Critics’ Prize.
Zašto životinje, upitala sam se kad sam krenula s ovom zbirkom. Životinje kojima obično, zapravo u velikom većini slučajeva ne pridajemo prave ljudske osobine, već samo one osnovne - da se utaže primarne potrebe. Čemu, stoga, životinje ovdje? Pa, po mom mišljenju, iz slične potrebe glavnih likova da utaže osnovne emocionalne potrebe. Mada nam Puntí ovdje izdvaja parove ostaje dojam kako svatko od njih živi u svom zasebnom svemiru. Istina, čini se da na površini svatko od njih ima funkcionalnu vezu, mada zalutaju ponekad na stranputicu, ali ono što se krije ispod površine je ono što čini njihove situacije zaista tužnima. Manjak komunikacije, manjak dubokih osjećaja čak, pa sve do manjka iskrenosti čini živote ovih ljudi osrednjima.
I sam pripovjedač svojim distanciranim pristupom, kao da se nadviruje nad cijelu situaciju iza sigurne udaljenosti mikroskopa, pojačava gorak okus koji nam ovi likovi ostavljaju. Ne mogu pobjeći od dojma da se protagonisti ovih priča čine kao izložbeni primjerci u zološkom vrtu, iza stakla ili nekakve ograde, iza kojih se nalazi sam autor, promatra ih i dokumentira, detektirajući manjkavosti njihovih odnosa i stanja, ne nudeći rješenje, već ga ostavlja nama, čitateljima. A čarobno rješenje se ni ne može pronaći. Možda se tek može izvući nekakva pouka iz svakog od ovih veza kao putokaz što ne raditi.
"Тъжните животни" представя истинска мозайка от необичайни герои, до един жертви на крехкото равновесие на любовта.Преплетени в знойната мараня на летен испански следобед,историите,съставящи тази комедия от грешки, разкриват с безпощадно точност какво ни прави хора:мечтите и чувствеността, спомените и илюзиите, убийствената самота и скритите загуби на понякога измитото ни всекидневие. Това е истинско обяснение в любов на Барселона, такава, каквато е, във всичките и багри.