Roman Sami čitaoce ne ostavlja ravnodušnim. Napisan jezikom sočnim i duhovitim, smešten u poznato okruženje kolektivne paranoje koja je dodatno pojačana „geološkom pobunom“, Koščecova knjiga je prvi roman pandemije koji stvari stavlja izvan konteksta teorije zavere i manihejske podele na dobro i zlo. On pokazuje, s pravom i precizno, da smo za sve krivi svi mi, sami. Vladimir Arsenić
Marinko Koščec dokazao se kao jedan od najvažnijih hrvatskih romanopisaca današnjice. Rođen je 1967. u Zagrebu. Nakon studija engleskog i francuskog na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, magistrirao je književnost u Parizu. Prije objavljivanja prvog romana Otok pod morem, pisao je kratke priče, eseje i leksikonske natuknice.
Spomenuti roman prvijenac izravno se bavi provokativnom i u vrijeme objavljivanja, 1999., vrlo aktualnom temom hrvatske ratne i poratne zbilje devedesetih godina. Otok pod morem podijeljen je u tri dijela u kojima se isprepliće sudbina trojice prijatelja, urbanih pacifista, koji primaju poziv za odlazak na ratište. Drugi dio romana opisuje predratno prevratničko stanje u Hrvatskoj, kao i ono ratno, ali i izvan hrvatskih okvira, jer se Koščecov pripovjedač uspijeva osloboditi služenja vojne obveze upisivanjem poslijediplomskog studija u Parizu. Slijed događaja u romanu prati i ritam ljubavnih pustolovina i peripetija koje te pustolovine izazivaju. U trećem, finalnom dijelu romana pripovjedač boravi na udaljenom otoku gdje otkriva što se dogodilo ključnim likovima. Otkriva nam i životni moto i svrhu življenja kroz autoironiziranje, osuđujući posvemašnji lopovluk, manipulacije i tranzicijsko društvo u cjelini.
Drugi Koščecov roman, Netko drugi iz 2001., je jedinstven na hrvatskoj književnoj sceni. Roman je to sa inovativnom i nesvakidašnjom kompozicijom koja se može usporediti sa šestodijelnom glazbenom suitom. Svih šest poglavlja napisano je u prvom licu, a usporedba s romanom tijeka svijesti je potpuno umjesna jer se likovi-pripovjedači izmjenjuju iz poglavlja u poglavlje, a identitet im se djelomično preklapa. Naime, stavka je na pripadnosti određenom kulturno-povijesnom miljeu (istoku ili zapadu Europe). Autor istražuje koliko nas pitanje mjesta egzistencije određuje u odnosu prema nama samima i u odnosu na druge te koliko je to ograničavajući faktor. Upravo pripovjedači, ljudi povezani koliko s Istokom toliko i sa Zapadom, ljudi golemog iskustva i zanimljivih sudbina, služe kao ilustracija stvarnosti i važnosti tih pitanja. Nit poveznica ovog kompleksnog romana ljubav je prema Bachovim suitama, i ta nit nadrasta sve proturječnosti i nestalnosti djela. Roman Netko Drugi osvajač je Nagrade Meša Selimović.
Roman Wonderland (2003.), vjerojatno najčitkiji Koščecov roman, svojevrsna je satira na akademske i opće prilike u Hrvatskoj. U središtu priče je četrdesetogodišnji profesor koji s trudnom suprugom živi kod njenih roditelja i mašta o studenticama kojima predaje. Imaginacija se vješto isprepliće s realnim situacijama karakterističnim za posttranzicijsku Hrvatsku. Ponovo se Koščec dotiče korupcije, ruralizacije, tajkunizacije, a sve na ironičan način, uz osebujnu britku duhovitost. Wonderland je ovjenčan Nagradom V.B.Z.-a za najbolji roman.
To malo pijeska na dlanu (2005.) četvrti je roman Marinka Koščeca u kojemu je u središtu ljubavna priča likovne umjetnice i korektora u izdavačkoj kući. Ljubavni odnos dvaju glavnih likova ispričan je iz dvije perspektive; izmjenično se javljaju i muški i ženski pripovjedač. Naravno da se kod Koščeca ne može raditi tek o ljubavnom romanu, romanu odnosa - roman je to i o obitelji, odrastanju, egzistenciji, postmodernističko djelo u kojem se u kratkim rezovima izmjenjuju snažna ironična oštrica te lirske i tragične dionice, uz one erotske i filozofske.
Najnoviji roman, Centimetar od sreće (2008.), u središte stavlja četiri lika: Rolu, Kixa, Mašu i Tašu, njihove krhke identitete koje autor prati od početka rata u Hrvatskoj naovamo. Kadriranje sudbine likova izneseno je kao da se ispisuju male psihološke studije. Roman zapravo problematizira apokaliptičnu, neizvjesnu, surovu stvarnost.
Osim romana, Koščec je objavio i tri knjige: Skice za portret suvremene francuske proze (2003.), Mrmor u mraku - antologija francuske kratke priče (2007.) i Michel H.- mirakul, mučenik, manipulator (2007.). U potonjoj knjizi autor analizira ukupnost Houellebecqova opusa, uklj