Najbolje priče našeg nobelovca, prvi put tematski raspoređene!
Ekskluzivna kolekcija šest zbirki pripovedaka.
Izvedite čoveka iz balkanskih planina na more, i vi ste otvorili jedan opojan praznik sa radosnim svitanjem i neizvesnim sutonom. Želja za morem izgleda da se sakupljala i rasla kroz pokolenja, i njeno ostvarenje u jednoj, našoj, ličnosti žestoko je kao eksplozija. Izlazak jednog plemena na more, to je početak njegove prave istorije, njegov ulazak u carstvo većih izgleda i boljih mogućnosti. Taj odlučni čas u istoriji vrste ponavlja se svaki put u istoriji pojedinca pri prvom dodiru sa morem, samo u drugom obliku i manjem obimu. Ivo Andrić
Prizori kamenih zidina starih gradova ovenčanih mediteranskim rastinjem, večna muzika šuma talasa, škrgutanje šljunka, zveckanje zagonetnih nanosa plime, miris morskog vazduha – sve je to pozadina na kojoj junaci Andrićevih Priča o moru, rastrzani nemirima, svešću o poreklu i čežnjom za boljim svetom, žele da pobede logiku istorije i kulture, zakone geografije i fizike, u tragičnoj nemoći da i u željenim prostorima, pred širim vidicima, prevaziđu granice sopstvenog naciona, intelekta i ličnosti.
Ivo Andrić (Serbian Cyrillic: Иво Андрић; born Ivan Andrić) was a Yugoslav novelist, poet and short story writer who won the Nobel Prize in Literature in 1961. His writings dealt mainly with life in his native Bosnia under Ottoman rule. Born in Travnik in Austria-Hungary, modern-day Bosnia and Herzegovina, Andrić attended high school in Sarajevo, where he became an active member of several South Slav national youth organizations. Following the assassination of Archduke of Austria Franz Ferdinand in June 1914, Andrić was arrested and imprisoned by the Austro-Hungarian police, who suspected his involvement in the plot. As the authorities were unable to build a strong case against him, he spent much of the war under house arrest, only being released following a general amnesty for such cases in July 1917. After the war, he studied South Slavic history and literature at universities in Zagreb and Graz, eventually attaining his PhD. in Graz in 1924. He worked in the diplomatic service of the Kingdom of Yugoslavia from 1920 to 1923 and again from 1924 to 1941. In 1939, he became Yugoslavia's ambassador to Germany, but his tenure ended in April 1941 with the German-led invasion of his country. Shortly after the invasion, Andrić returned to German-occupied Belgrade. He lived quietly in a friend's apartment for the duration of World War II, in conditions likened by some biographers to house arrest, and wrote some of his most important works, including Na Drini ćuprija (The Bridge on the Drina). Following the war, Andrić was named to a number of ceremonial posts in Yugoslavia, which had since come under communist rule. In 1961, the Nobel Committee awarded him the Nobel Prize in Literature, selecting him over writers such as J.R.R. Tolkien, Robert Frost, John Steinbeck and E.M. Forster. The Committee cited "the epic force with which he ... traced themes and depicted human destinies drawn from his country's history". Afterwards, Andrić's works found an international audience and were translated into a number of languages. In subsequent years, he received a number of awards in his native country. Andrić's health declined substantially in late 1974 and he died in Belgrade the following March. In the years following Andrić's death, the Belgrade apartment where he spent much of World War II was converted into a museum and a nearby street corner was named in his honour. A number of other cities in the former Yugoslavia also have streets bearing his name. In 2012, filmmaker Emir Kusturica began construction of an ethno-town in eastern Bosnia that is named after Andrić. As Yugoslavia's only Nobel Prize-winning writer, Andrić was well known and respected in his native country during his lifetime. In Bosnia and Herzegovina, beginning in the 1950s and continuing past the breakup of Yugoslavia, his works have been disparaged by Bosniak literary critics for their supposed anti-Muslim bias. In Croatia, his works had occasionally been blacklisted following Yugoslavia's dissolution in the 1990s, but were rehabilitated by the literary community. He is highly regarded in Serbia for his contributions to Serbian literature.
Ne čitaš Andrića neko vreme, pa ti se nekako učini da nema više toliko da ponudi. Možda si ga "prerastao" (znam, svašta čovek pomisli). Ili je suviše tradicionalan, sa ponekad čak zastarelim stilom. A onda uzmeš da ga ponovo čitaš...
Žena na kamenu podsetila me na moj omiljen Andrićev roman, Gospođicu. Prolaznost vremena i uticaj starenja na ženu koja do svoje 45-te o tom procesu nije ni razmišljala. Samo majstor kratke proze može tako nešto da kaže na dvadesetak strana.
Robinja je sažetija, o devojci koja je zarobljena u pohodu na njeno hercegovačko selo i koju prodaju u roblje. Koliko nam znači sloboda, a koliko život? Nije na nivou prethodne, ali u par poslednjih pasusa, ostavlja te u šoku.
Dopale su mi se i priče o Knezu Dražeslavu, bosanskom izaslaniku u Dubrovniku. Mislim da su četiri u ovoj zbirci, koje je Andrić napisao u razmacima od 2-3 godine.
Posebna su i njegova razmišljanja, nekakvi mini putopisi, o prvom dolasku u Dubrovnik i putovanju u Portugaliju, a ima i nekoliko delova koje moraš da čitaš negde na moru da bi ih potpuno cenio.
Jedna od mojih omiljenih knjiga. Na jednom mestu tematski skupljene priče koje su na bilo koji način povezane sa morem, sa doživljajem te nepregledne mirnoće i skrivene sile. Ljudski životi povezani nevidljivim nitima sa morskim dubinama, talasima... Kako je lako izgubiti se u njegovoj blizini, skriti se na obalama u moru telesa koja se predano klanjaju suncu, drevnom i najvećem idolu koga je prisvojio čovek. Biti zrno peska, kapljica vode, čestica soli, biti mali i spoznat a, takođe, veliki i nedokučiv. Promenljiv, neshvatljiv, nemerljiv, obuhvatati sve, s druge strane, oslikavati se samo kao deo nečega još većeg...
Obozavam Andrica, ali ovdje su mi prekrasne samo prve 3-4 price. Nakon toga je jako jednolican i nema ni pribliznu tezinu kao njegova ranija djela. No, prvih par prica su zaista predivne i imaju tezinu. Tri zvjezdice samo zato jer usporedjujem s njegovim prethodnim djelima.