Andricevo pisanje me prozima i obavija setom, prepoznavanjem, cistom esencijom ljubavi.
On je poput najdrazeg kasmirkog dzempera, poput pisma voljenog, stotinu puta procitanog, poput blage letnje noci svetlucave od kresnica, on je prvo "Volim te",
uspomena na detinjstvo...
I jos niz sitnica koje se zauvek cuvaju u skrinjici srca.