Trebalo bi sedamnaest priča iz KatenačaVuleta Žurića čitati kao što istinski ljubitelj fudbala posmatra poslednjih sedamnaest minuta utakmice u kojoj njegov tim vodi sa 1 - 0. I brani se. Ali se brani dostojanstveno, smisleno i sa stilom. Šarmantno. Tako da ne ostaje sumnja šta se tu dešava i da li su stvari na terenu do kraja osmišljene, ili su plod nekakvog haotičnog improvizovanja. Kao što taj posvećenik strepi (ali na stadionu, ne u svojoj fotelji), nada se, napreže i daje sve od sebe da doprinese trijumfu. Šta bi čovek više hteo od literature? Da citiramo i parafraziramo Žurića, po ružnim vremenima sve ružno je i dalje ružno. Osim dobre književnosti. (Srđan Srdić)
Do sada je objavio knjige priča: Umri muški, 1991, Dvije godine hladnoće, 1995, U krevetu sa Madonom, 1998, Valceri i snošaji, 2001 i Mulijin ruž, 2003, romane: Blagi dani zatim prođu, 2001, Rinfuz, 2003, Tigrero, 2005, Crne ćurke i druga knjiga crnih ćurki, 2006, Mrtve brave, 2008. i Narodnjakova smrt, 2009. Autor je radio-drama: Omča od hartije, posvećene životu i smrti Bore Stankovića, Čovek bez peripetija, posvećene Milanu Rakiću, Ostrvo Uskoković, posvećene Milutinu Uskokoviću, Crni glas za belu hartiju, posvećene Emanuilu Jankoviću i Branin orfeum u zunzarinoj palati, posvećene Brani Cvetkoviću.
Drame su u produkciji Dramskog programa Radio Beograda emitovane na radio-talasima Javnog servisa. Koautor je i scenarija za diplomski film Miloša Ajdinovića Mrtav čovek ne štuca.
Priče su mu prevođene na nemački, engleski, grčki, španski, portugalski, poljski, italijanski, francuski, mađarski i slovenački.