Dorizon je jedan od meni najdražih strip scenarista. Možda sam malo pristrasan, ali mi se do sada dopao svaki projekat na kome je radio. Upoznao sam se sa njegovim radom uz Životinjski zamak, da bih nakon toga pročitao Aristofaniju, a sada i ovo delo. Nešto drugačiji projekat, u smislu da je istinita priča, a ne priča sa elementima fantastike.
Ovo je priča inspirisana i bazirana istinitim dogadjajem iz istorije. Moguće da je nekima nepoznata pozadina svega, kao što je i meni bila.
U pitanju je jedan od najkrvavijih dogadjaja pomorske istorije - brodolom "Džakarte" iz 1629. godine.
Ovde dominiraju jezive scene, elementi psihološkog trilera i klaustrofobična atmosfera. Scenario Dorizona i crtež Montenja su savršen spoj za ovakvo delo. Kolor i crtež su baš po mom ukusu. Vidimo položaj staleža u to vreme, ophodjenje bogatih vlasnika prema drugima, muke koje su ljudi preživljavali na takvim putovanjima i još puno toga.
Tu su i krvave scene, scene mučenja i napada na druge. Prikazuju nam i moral likova, prevrtljivost čoveka, sve što čovek jeste. Tu su naravno i neke dobre strane koje prevladjuju u pojedinim likovima. Kao i u životu, ima onih koje je život gazio, ali ih to nije nateralo da čine isto. Vidimo i ponašanje čoveka kada se bori da preživi. Da li će gaziti po svima da bi preživeo ili će ostati veran sebi, čistog duha? Da li će osnovni instinkt za preživljavanjem nadvladati razum?
Dorizon na početku stripa priča o zanimljivoj temi. Izmedju ostalog, govori i o "izumiranju duše", o tome da bilo ko može postati dželat, čovek s mačetom i čuvar logora koji u nama izaziva prevrtanje želuca.
Ova priča upravo odgovara na ta i mnoga druga pitanja. Ova priča je svedočanstvo o puno toga. Od mene imate preporuku, kao i za ostale projekte na kojima je Dorizon radio.