Henry Charles Bukowski (born as Heinrich Karl Bukowski) was a German-born American poet, novelist and short story writer. His writing was influenced by the social, cultural and economic ambience of his home city of Los Angeles.It is marked by an emphasis on the ordinary lives of poor Americans, the act of writing, alcohol, relationships with women and the drudgery of work. Bukowski wrote thousands of poems, hundreds of short stories and six novels, eventually publishing over sixty books
Charles Bukowski was the only child of an American soldier and a German mother. At the age of three, he came with his family to the United States and grew up in Los Angeles. He attended Los Angeles City College from 1939 to 1941, then left school and moved to New York City to become a writer. His lack of publishing success at this time caused him to give up writing in 1946 and spurred a ten-year stint of heavy drinking. After he developed a bleeding ulcer, he decided to take up writing again. He worked a wide range of jobs to support his writing, including dishwasher, truck driver and loader, mail carrier, guard, gas station attendant, stock boy, warehouse worker, shipping clerk, post office clerk, parking lot attendant, Red Cross orderly, and elevator operator. He also worked in a dog biscuit factory, a slaughterhouse, a cake and cookie factory, and he hung posters in New York City subways.
Bukowski published his first story when he was twenty-four and began writing poetry at the age of thirty-five. His first book of poetry was published in 1959; he went on to publish more than forty-five books of poetry and prose, including Pulp (1994), Screams from the Balcony (1993), and The Last Night of the Earth Poems (1992).
He died of leukemia in San Pedro on March 9, 1994.
Not my cup of tea. Kako volim ovo napisati. Bukovski i ja. Nikako. Nikad. Ni prije 20 godina, ni sad, a čisto sumnjam da će ikad više biti razloga da se opet "sastanemo". Sem fizičke mučnine koju osjećam dok ga čitam teško da mogu dodati bilo smislenije. Da ne budem baš toliko negativna, Bukovski je bog cinizma i crnog humora, koji inače obožavam, ali kod njega mi nikako ne dolazi do izražaja. Za mene Bukovski nije hard core, ja itekako uživam u psihodeličnoj literaturi. Nikako nisam književni "puritanac", ali kod njega mi smetaju te niske, prizemne emocije kojima se navodno svi oduševljavaju. Ne, nije mi zanimljivo čitati silne rečenice o pražnjenju crijeva u svakoj priči, smrdljivim utrobama od alkohola, nogama koje vonjaju, ženskim organima koji su takvi pa ovakvi, seksu koji je sveden na isti nivo kao pomenuto pražnjenje crijeva, beskrajnim rečenicama o alkoholu i mamurluku itd. Hoću reći, ok, razumijeli smo sve u 5 priča nema potrebe napisati 55 sa istim likovima, istom fabulom, istim koracima i sl. Za mene je proza (a bogami i poezija) Čarla Bukovskoh idealna za adolescentski period, kad hormoni rade svoje, kad otkrivaš toliko toga, smatraš se posebnim, napio/la si se po prvi put pa si ponosan na sebe, otkrivaš seks, sve sirove emocije koje te lome i sl. Bum-Bukovski. Sjajno. Kad pređeš 20 ne vidim šta bi tu moglo da oduševi (osim ako ne tražiš status za fb).
Upozorenje: slijedi neprimjeren, meni nimalo svojstven, rječnik. Imala sam osjećaj da stalno čitam jedno te isto, baš pretjeruje sa yebačinom. Nije da nekad nema odličnu ideju, ali sigurno ju usput, tokom pisanja, zaboravi jer mu alkohol popije mozak. Meni je recimo zanimljiva ona priča 15 centimetara (6 inča) kad se boksuje u stomak da skine salo, pa se smanji na željenu mjeru i ona sa ženom sa figuricama ljudi dok se, naravno, i oni ne krenu taslačiti. Oprostite mi na vulgarnostima, ali stvarno ne znam kako drugačije da ga komentarišem. Razumijem ja tinejdžersku oduševljenost ovakvim štivom, valjda ga vole čitati jer su stalno napaljeni. Ono što sam se često pitala dok sam ga čitala je kako bi čitaoci reagovali da žena napiše eksplicitnu priču o tome kako se istovremeno kara (baš takvom komunikologijom) sa dva tipa i opisuje njihove modre patke i kako nisu u stanju da nađu "čovjeka u čamčiću". Bila bi nedojebana jadnica ili promiskuitetna prostakuša. A on faker nad fakerima.
Ono što sigurno znam jeste da on nekad stvarno ima neobičnih slika i savršeno je opisao sloj ljudi koje opisuje, s kojima je bio u kontaktu, to mu ne mogu osporiti. I negdje je u pravu da u životu treba biti malo ležerniji, doduše ne da se seksom i alkoholom bježi od problema, ali valja nekad izvaditi motku iz dupeta. Ono što sam još shvatila je da nikad neću piti jer je to otprilike slično trudnoći - samo povraćaš ili trčiš na šolju usljed loše probave, a povraćanje, brat bratu, nakon 3x9 mjeseci, ne bih poželjela ni najvećem neprijatelju. Kao što vidite po broju djece, nisam ja neka puritanka, ali 40 (-1) priča punih seksa, čmareva, povraćke, kojekakvih izlučevina, ružnih riječi i čega sve ne, je previše.
Ukoliko Bukovskog ne čitate kao adolescent, a u međuvremenu ste pročitali dosta knjiga - neće vam se svidjeti. Ovo je moje drugo ili treće isčitavanje nekih od ovih priča. I svaki put mišljenja su drugačija. Bukovski je sjajan pripovjedač. To nije sporno. Ima fenomenalne ideje. Ni to nije sporno. Fenomenalno piše. Pa ipak. Uvijek postoji - "ali" - Bukovski prosto nema mjeru. Većina priča je na isti kalup i prepuna je krajnje nepotrebnog pretjerivanja. Čak i nije sporno da je njegov život bio takav ili životi o kojima je pisao, ali ipak. Sve to uništava značajno draž ovih priča, a kad malo bolje razmislim - i velike većine njegovih knjiga.
This entire review has been hidden because of spoilers.
Volim: činjenicu da je prevod besprekoran, što su sve najbolje priče na jednom mestu, što me nijedna knjiga davno nije tako nasmejala, što me nijedna knjiga davno nije tako deprimirala, Bukovskog i poznati mi(u) nihilizam ♥️