Navajokansaa uhkaa vakava vaara, kun uteintiaanien johtoon noussut mystinen shamaani Snakeman lietsoo joukkonsa veriselle sotaretkelle. Navajoiden päällikkö Yön Kotka alias Tex Willer suistuu kivivyöryssä syvään rotkoon, jolloin viattomien puolustaminen ja syyllisten rankaiseminen jäävät Tiger Jackin ja Texin pojan Kitin varaan. Pahaa magiaa säkenöivä Käärmeiden Herra vaikuttaa voittamattomalta vastustajalta, kunnes hätiin ilmestyy veret seisauttava Kuoleman Mies!
Se trata de una historia sólida con una trama bien desarrollada, pero creo que la diferencia la marca el dibujo de Breccia. Como ya hizo en 'Capitan Jack', crea una atmósfera fantasmagórica que parece más propia de Dylan Dog o Martin Mystère, y que hace que esta aventura se diferencie claramente de otras del personaje. Además, los giros del argumento le dan un toque especial, generando un suspense que suele faltar en la serie, demasiado centrada en la indestructibilidad de su protagonista.
"Zmijar", spojen u izdanju Velikog četvrtka "Veliki Teks u boji 4" sa "Poslednjim zadatkom", sam je pakao natprirodnog Teksa, užasne egzotizacije američkih Indijanaca i čiste patetike.
Kad sam video naslovnu stranu sa Teksom u kostimu čoveka-kostura iz istoimene epizode i jedne od mojih omiljenih, ponadao sam se da je neki opis taktičkog nadmudrivanja nalik na taj trio davnih epizoda legendarnog scenariste Klaudija Nicija... A dobio sam psihodeličnu epizodu a la Gospodarica vampira, samo sa Gospodarem zmija, kog slušaju otrovnice, koji njima mlati kao bičem što ujeda, i osvetnik je i šaman naroda Juta željan da poubija Navahoe u pećini sa savršenim oblikom zmijske glave. (Ok, bumer.) Kao da me sve to nije već ujelo za srce, pojavljuje se i Teksova vizija žene mu Lilit u pećini gde su začeli Maloga sokola, koja Noćnom orlu volšebno spasava život, pruživši mu ruku direktno iz Večnih lovišta...
Argentinski braćela Breća ga je stilski fenomenalno naslikao, mada su i kod njega ta lica nešto izbočena, izbečena, iskežena i gruba, ali ako je priča takva da najbolje radi kad si na pejotlu, neka je i crtež u koloru bar dostojan haludže.
Era da qualche anno che aspettavo questa storia. Non tanto perché Boselli scrive una storia con un Tex forte che riporta in scena la maschera di Uomo-Della-Morte creata dal Bonelli decenni fa, ripescando lo stregone Nuvola Rossa, mostrando quanto in gamba sia Tiger Jack e creando un avversario dal grande carisma, quanto per i disegni di Enrique Breccia. Breccia, che ha colorato ad acquarello delle splendide tavole. La sua Lilith è quasi meglio di quella di Civitelli, e i villaggi Navajo con gli hogan di terra e legno sono i migliori che io ricordi. Le sue vignette sono una gioia per gli occhi e la storia, che scorre veloce, in realtà prende poco tempo per essere letta ma molto per essere guardata, perché non vorresti staccare gli occhi da quelle illustrazioni. 5 stelle.
Ei tämäkään kauhean hyvä ollut. Jopa normaalisti ilostuttavat yliluonnolliset elementit ärsyttivät tällä kertaa. Kuvitus oli sentään välillä hyvä, mutta ehkä kokenut herrasmies on vain oikeassa "värit eivät kuulu Texiin":
Le tavole di Breccia sono bellissime. La storia mi è sembrata troppo veloce: ha condensato in poche pagine una dinamica che avrebbe meritato uno sviluppo ben maggiore.