Autorica obrađuje temu generacijskog jaza, života u postratnoj mladoj kapitalističkoj zemlji u kojoj se broje krvna zrnca i uspijevaju samo podobni a svi drugi su neprilagođeni, luđaci, robovi koji rade po 12h za crkavicu, vječni studenti koji uzalud studiraju, žene koje odlaze raditi u inozemstvo da bi prehranile svoju obitelj. Britak autoričin jezik i samo njoj svojstven smisao za humor tjeraju te da zaboraviš knedlu u grlu i povremeno se nasmiješ (nona i njezini drugovi su zakon). P.S Knedla u grlu prisutna je od početka do kraja romana.
Prva Vedranina knjiga koju sam pročitala. S obzirom na tako tešku i kod nas uvek aktuelnu temu beznađa u društvu - ona je iznenađujuće pitka, baš se lako čita. Vedrana je oštra, duhovita i kritikuje poredak na vrlo specifičan i zanimljiv način.
Ako bih tražila dlaku u jajetu, priča mi se čini nedovršena. Kapiram, ostavila je slobodi čitaoca da proceni šta se stvarno desilo likovima, a šta je ujak izmislio i to je u redu. Možda je suština da nema kraja jer se u našem celokupnom mentalnom sklopu slične stvari beznadežno vrte? 🤔 Ipak, očekivala sam nešto jači zaključak.
This entire review has been hidden because of spoilers.