Postoji li uopće neki tajanstveni, da ne kažem okultni Zagreb, imun na pučke legende o katakombama i crnoj kraljici, vještici u taksiju i bezglavim procesijama oko Mirogoja, pitao sam se nastavljajući šetnju prema zelenom valu. Je li u dičnoj metropoli Hrvata ikada posijano sjeme straha da potvrdilažnu gotiku njenih večernjih vizura? Dok sam prelazio ulicu, na pamet mi ponovno padne reljef smrti iz mirogojske arkade. Mors Liberatrix. Zlosutnih li riječi!
Based on accounts concerning Jure Grando (1579 - 1656), a villager from the region of Istria in modern day Croatia) who may have been the first real person described as a vampire in historical records.
3/5. Doktor Zlatko Wagner je zagrebški časnikarski pisun, sit vsakdana in zadahov sopotnikov na metnem tramvaju, ki ga nenadoma presune vest o zadnjem hrvaškem vampirju, harajoč ponoči po zagrebških ulicah in se ima za potomca zgodovinskega krvosesa Jureta Granda iz pazinskega dela Istre. Doktorjevi kolegi iz medicinsko-psiholoških vod trdijo, da morda boleha za Reinfeldovim sindromom, poznanem iz Stokerjeve Drakule... Boris Perić se postmoderno hihita modernemu romanu in fenomenu vampirske literature.
Pokušaj da se Stokerov Drakula prenese na zagrebačke ulice. Ima tu vrlo dobrih trenutaka, kraj je stvarno zanimljiv, ali ipak nije to na razini originala. Brojni ulomci gdje se opisuju legende i priče o hrvatskim vampirima definitivno su najjači dio ovog romana. Nažalost, likovi su svi redom antipatični i neuvjerljivi, a autor nenormalno pretjeruje s nekakvim (tobože vampirski "senzualnim" i mističnim) seksualnim aluzijama. Moglo je to i bolje.