What do you think?
Rate this book
Blizina svega
Ante Zlatko Stolica rođen je 1985. u Splitu. Diplomirao je hrvatski jezik i filozofiju. Autor je nekoliko kratkih dokumentarnih i igranih filmova; koscenarist je Kratkog izleta, dobitnika Zlatne arene za najbolji film 2017. Živi u Zagrebu.
Blizina svega (2020) njegova je prva knjiga i doživela je veliki uspeh kao „još jedna posve neočekivana, fascinantna knjiga. Stolica je još jedan moćan glas zapuštenoga hrvatskog jezika i klinički mrtve, jedva postojeće hrvatske književnosti. Blizina svega je i knjiga odrastanja, knjiga potrage za poslom, izvještaj o društvenim prilikama u Hrvatskoj tokom devedesetih i dvijetisućitih, knjiga o zavičaju i podrijetlu, knjiga o ljubavi. Knjiga o svemu, ali iz blizine.
„Počnimo od naziva knjige, lijepog i vrlo začudnog: Blizina svega. Za njim slijedi moto prepisan iz Oglasnika: „Prodajem stan, blizina škole, vrtića, autobus, zvjezdarnica, mir, blizina svega.” Ovaj su oglas, verovatno, pročitale stotine, tisuće ljudi, i svakome od njih djelovao je obično i u savršenom skladu s općom poetikom oglašavanja. Ljudi nemaju dar za čudo, pa im se zato čuda i ne događaju. Ustvari, dogode im se, i to ona prava, novozavjetna, Isusova čudesa, ali oni ih ne primijete. Blizina svega kompozicija je proznih i prozno-pjesničkih tekstova, koju nije moguće žanrovski odrediti, kao što ni pojedine Stolicine tekstove nije moguće žanrovski odrediti, ali koji, svaki pojedinačno, imaju začudnu koherentnost, a svi zajedno čine čvrstu i zaokruženu, ali, opet, otvorenu cjelinu. . .“ - Miljenko Jergović
„Pred nama je zbirka koja svoje čitatelje ne prekorava ako preskaču konvencionalno čitanje od retka do retka, njezina je navada suosjećajno nas uvući u život staraca, umirućih bubamara čija se mala tijela suše u duplim staklima prozora, mekani pužev svijet, u šuštanje lišća pod nogama koje kada dođe jesen postaje tek tužna smetnja na gradskim ulicama, u tihi život supružnika negdje daleko od gradskog kaosa i buke. [. . .] Blizinu svega Ante Zlatka Stolice ne želim niti dijeliti niti posuđivati. Blizinu svega želim darivati. . .“ - Karmela Devčić
„Neobično nisko leti avion, dio putnika naslonio je glavu na prozor, gledaju, još se mogu razaznati kuće, vide se čak i ljudi kao male točkice. Neki čovjek šmrkom pere terasu ispred kuće, tipična scena prigradskih naselja i sela kojima nitko ne zna ime, tko je čovjek-točkica iz kojeg izbija mlaz vode dok pere terasu ispred svoje kuće, pita se netko svisoka, a možda se nitko i ne pita, možda nitko ne gleda, nego to ja tako mislim jer obično tako gledam iz aviona, u svakom slučaju, ne mogu znati, ne mogu provjeriti, perem terasu.“ - Blizina svega
Blizina svega (2020) njegova je prva knjiga i doživela je veliki uspeh kao „još jedna posve neočekivana, fascinantna knjiga. Stolica je još jedan moćan glas zapuštenoga hrvatskog jezika i klinički mrtve, jedva postojeće hrvatske književnosti. Blizina svega je i knjiga odrastanja, knjiga potrage za poslom, izvještaj o društvenim prilikama u Hrvatskoj tokom devedesetih i dvijetisućitih, knjiga o zavičaju i podrijetlu, knjiga o ljubavi. Knjiga o svemu, ali iz blizine.
„Počnimo od naziva knjige, lijepog i vrlo začudnog: Blizina svega. Za njim slijedi moto prepisan iz Oglasnika: „Prodajem stan, blizina škole, vrtića, autobus, zvjezdarnica, mir, blizina svega.” Ovaj su oglas, verovatno, pročitale stotine, tisuće ljudi, i svakome od njih djelovao je obično i u savršenom skladu s općom poetikom oglašavanja. Ljudi nemaju dar za čudo, pa im se zato čuda i ne događaju. Ustvari, dogode im se, i to ona prava, novozavjetna, Isusova čudesa, ali oni ih ne primijete. Blizina svega kompozicija je proznih i prozno-pjesničkih tekstova, koju nije moguće žanrovski odrediti, kao što ni pojedine Stolicine tekstove nije moguće žanrovski odrediti, ali koji, svaki pojedinačno, imaju začudnu koherentnost, a svi zajedno čine čvrstu i zaokruženu, ali, opet, otvorenu cjelinu. . .“ - Miljenko Jergović
„Pred nama je zbirka koja svoje čitatelje ne prekorava ako preskaču konvencionalno čitanje od retka do retka, njezina je navada suosjećajno nas uvući u život staraca, umirućih bubamara čija se mala tijela suše u duplim staklima prozora, mekani pužev svijet, u šuštanje lišća pod nogama koje kada dođe jesen postaje tek tužna smetnja na gradskim ulicama, u tihi život supružnika negdje daleko od gradskog kaosa i buke. [. . .] Blizinu svega Ante Zlatka Stolice ne želim niti dijeliti niti posuđivati. Blizinu svega želim darivati. . .“ - Karmela Devčić
„Neobično nisko leti avion, dio putnika naslonio je glavu na prozor, gledaju, još se mogu razaznati kuće, vide se čak i ljudi kao male točkice. Neki čovjek šmrkom pere terasu ispred kuće, tipična scena prigradskih naselja i sela kojima nitko ne zna ime, tko je čovjek-točkica iz kojeg izbija mlaz vode dok pere terasu ispred svoje kuće, pita se netko svisoka, a možda se nitko i ne pita, možda nitko ne gleda, nego to ja tako mislim jer obično tako gledam iz aviona, u svakom slučaju, ne mogu znati, ne mogu provjeriti, perem terasu.“ - Blizina svega
200 pages, Paperback
Published January 1, 2022
5 people are currently reading
106 people want to read
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 28 of 28 reviews
October 14, 2023
AZS sam upoznao 2015. kada sam vodio konferencije za novinare Martovskog festivala u Beogradu, a on je bio tu kao reditelj dokumentarca Svaki dan je Božić.
Par godina ranije diplomirao sam na istom zagrebačkom fakultetu na kom i on, tako da smo pričom o zajedničkim poznanicima i prijateljima ostvarili komunikaciju nešto manje konvencionalnu od uobičajenog festivalskog protokola. Pratio sam potom šta radi, sve mi se dopadalo, ali knjigu Blizina svega uzeo sam tek ove godine, iako je izašla 2020., ali nekako u nezgodno vreme, i zapravo sam kupio srpsko izdanje, dizajna neuporedivo manje atraktivnog od hrvatskog.
Pažnju su mi, dok sam listao knjigu u knjižari, stojeći, privukle dve duhovite, vešto napisane i "bliske" crtice. Kupio sam je i nisam se pokajao - Blizina svega je u celini baš takva, duhovita, intimna, kao iz beležnice probrani pa u kratka poglavlja raspoređeni kratki zapisi, pogledi, zapažanja, prizori, sećanja, odlomci dijaloga, opiljci svakodnevice.
U AZS-ovim crticama postoji nešto nenametljivo i nepretenciozno a ipak vrlo vešto, kao da je sklopio najbolje prozne vežbe, izložio nam najbolje primerke iz skladišta, putem kojih je pronašao onaj glas pripovedača koji se čitaocu odmah obrati neposredno i autentično. Najslabije su mi bile pričice iz poglavlja Škola, jer su kao prozni pandan Igrama Vaska Pope, tako da su mi odavale utisak uštogljene stilske vežbe, nečeg školskog, već viđenog, što nema ni odmak parodije ni zaigranost pastiša. Ali sve ostalo je bilo fenomenalno.
Ovakvim knjigama su nekad veliki pisci završavali opus ili su štampane posthumno, kao Sveske, Beležnice, Zapisi, a, eto, AZS je obrnuo igricu i od knjige tog soja je počeo. Pa što da ne, ja sam uživao, a očito i Miljenko Jergović, koji je malo i preterao u prikazu što ga je izdavač LOM štampao umesto pogovora.
Na prvoj pres-konferenciji Martovskog festivala koju sam te godine vodio, jedan reditelj je umro.
Par godina ranije diplomirao sam na istom zagrebačkom fakultetu na kom i on, tako da smo pričom o zajedničkim poznanicima i prijateljima ostvarili komunikaciju nešto manje konvencionalnu od uobičajenog festivalskog protokola. Pratio sam potom šta radi, sve mi se dopadalo, ali knjigu Blizina svega uzeo sam tek ove godine, iako je izašla 2020., ali nekako u nezgodno vreme, i zapravo sam kupio srpsko izdanje, dizajna neuporedivo manje atraktivnog od hrvatskog.
Pažnju su mi, dok sam listao knjigu u knjižari, stojeći, privukle dve duhovite, vešto napisane i "bliske" crtice. Kupio sam je i nisam se pokajao - Blizina svega je u celini baš takva, duhovita, intimna, kao iz beležnice probrani pa u kratka poglavlja raspoređeni kratki zapisi, pogledi, zapažanja, prizori, sećanja, odlomci dijaloga, opiljci svakodnevice.
U AZS-ovim crticama postoji nešto nenametljivo i nepretenciozno a ipak vrlo vešto, kao da je sklopio najbolje prozne vežbe, izložio nam najbolje primerke iz skladišta, putem kojih je pronašao onaj glas pripovedača koji se čitaocu odmah obrati neposredno i autentično. Najslabije su mi bile pričice iz poglavlja Škola, jer su kao prozni pandan Igrama Vaska Pope, tako da su mi odavale utisak uštogljene stilske vežbe, nečeg školskog, već viđenog, što nema ni odmak parodije ni zaigranost pastiša. Ali sve ostalo je bilo fenomenalno.
Ovakvim knjigama su nekad veliki pisci završavali opus ili su štampane posthumno, kao Sveske, Beležnice, Zapisi, a, eto, AZS je obrnuo igricu i od knjige tog soja je počeo. Pa što da ne, ja sam uživao, a očito i Miljenko Jergović, koji je malo i preterao u prikazu što ga je izdavač LOM štampao umesto pogovora.
Na prvoj pres-konferenciji Martovskog festivala koju sam te godine vodio, jedan reditelj je umro.
November 22, 2020
Imala sam velika očekivanja od ove knjige zbog onoga što sam čitala na blogu A. Z. Stolice. Međutim, knjiga sadrži mnogo više priča nego što je na blogu, od kojih smatram da je dosta trebalo izbaciti, time bi knjiga bila jača i zategnutija.
Svakako preporučujem, puno je odličnih mikro-priča nastalih iz svakodnevnih situacija - vožnje autobusom, razgovora sa ukućanima, odlaska u prodavnicu i sl. sa interesantnom i neobičnom poentom. Osvežavajuća je i forma, ne tako popularna.
5+ i dizajneru korica Mislavu Lešiću, možda jedna od najlepših korica koju sam videla u domaćoj književnosti!
Svakako preporučujem, puno je odličnih mikro-priča nastalih iz svakodnevnih situacija - vožnje autobusom, razgovora sa ukućanima, odlaska u prodavnicu i sl. sa interesantnom i neobičnom poentom. Osvežavajuća je i forma, ne tako popularna.
5+ i dizajneru korica Mislavu Lešiću, možda jedna od najlepših korica koju sam videla u domaćoj književnosti!
September 20, 2020
"Mrtav pijan čovjek ulazi u knjižnicu i pita knjižničarku da mu da Rockyja. Nema Rockyja, pa moli da mu posudi sto eura."
Kraći tekstovi > duži tekstovi.
Sve u svemu (ništa u ničemu?),
neloše za prvijenac.
Kraći tekstovi > duži tekstovi.
Sve u svemu (ništa u ničemu?),
neloše za prvijenac.
March 21, 2021
Sva ljepota uobičajene svakodnevice.
Ne posuđujte je.
Kupite je.
Ne posuđujte je.
Kupite je.
September 10, 2020
Nepretenciozno, duhovito, blisko.
August 16, 2021
"slaganje lancuna je skoro pa zagrljaj"
May 28, 2025
da nije bilo zadarskog litafa, ova knjiga vjerojatno ne bi završila u mojim rukama. neću lagati, nisam znala kaj sam prevodila sve do trenutka kad nismo imali razgovor s jednim jedinim AZ Stolicom i tokom tog razgovora sam krišom strpala ovu knjigu u svoju fraktura online košaricu (bila je 5€ s popustom)
May 31, 2022
Suvišna knjiga i primjer toga da doista ne treba baš svaku misao koja piscu projuri kroz glavu objaviti. Ako sposobnost uočavanja svijeta oko sebe smatramo osnovnim preduvjetom da netko bude pisac, Ante Zlatko Stolica to jest. Taj dio ne namjeravam osporiti, jer ima oko za detalje i bizarnosti koje vidi, čuje i osjeti.
Međutim, na toj vještini za sada ostaje. Poneka crtica bljesne, ali kada te crtice tvore možda jednu ili dvije stranice, a Stolica se u crticama i ostalim kratkim formama raspisao na dvije stotine stranica, onda je to nedovoljno da, i uz najbolju volju, kažem da je knjiga barem bila OK. Nekmoli da Stolicu počnem smatrati "nečuveno dobrim piscem", kako to široke ruke kaže Jergović.
Od crtica raširenih na dvjesto stranica ni ne treba očekivati bilo kakvu razradu. Ipak su to, je li, crtice. A ja baš mnogo volim kad pisac nešto fenomenalno, ono što ja ne bih ili nisam, uoči, pa onda još ono što je uočio provuče kroz filter svoga uma i izbaci rečenicu i misao kojom se oduševim. Rekoh, razrade ovdje ne može biti, jer riječ je uglavnom o crticama. Dakle, na taj element ne mogu računati. Onda bi ono što pisac uoči moralo biti izvanredno pronicljivo ili razigrano ili duhovito ili nekako već, samo da imam osjećaj da je pronicljivije, razigranije, duhovitije ili nekakovije već od onoga što sam i sam u stanju uočiti. I taj element je najčešće izostajao.
Dojmu ne pomaže niti osjećaj da se u svaku bilježnicu zavirilo, otvorilo svaki fajl na kompjuteru, pretražilo svaki trag ostavljen na blogu, u mejlu, mobitelu, svaki papirić s receptom se okrenuo i pregledao, ne bi li se skupilo materijala za objavljivanja. Čitanjem tih ukoričenih papirića nisam se mogao otresti osjećaja nepotrebnosti. I svoje i "Blizine svega".
Ili, kako bi možda Ante Zlatko Stolica napisao ovaj osvrt: Knjiga crtica u kojoj se piše toliko kratko da svaka rečenica biva viškom.
Međutim, na toj vještini za sada ostaje. Poneka crtica bljesne, ali kada te crtice tvore možda jednu ili dvije stranice, a Stolica se u crticama i ostalim kratkim formama raspisao na dvije stotine stranica, onda je to nedovoljno da, i uz najbolju volju, kažem da je knjiga barem bila OK. Nekmoli da Stolicu počnem smatrati "nečuveno dobrim piscem", kako to široke ruke kaže Jergović.
Od crtica raširenih na dvjesto stranica ni ne treba očekivati bilo kakvu razradu. Ipak su to, je li, crtice. A ja baš mnogo volim kad pisac nešto fenomenalno, ono što ja ne bih ili nisam, uoči, pa onda još ono što je uočio provuče kroz filter svoga uma i izbaci rečenicu i misao kojom se oduševim. Rekoh, razrade ovdje ne može biti, jer riječ je uglavnom o crticama. Dakle, na taj element ne mogu računati. Onda bi ono što pisac uoči moralo biti izvanredno pronicljivo ili razigrano ili duhovito ili nekako već, samo da imam osjećaj da je pronicljivije, razigranije, duhovitije ili nekakovije već od onoga što sam i sam u stanju uočiti. I taj element je najčešće izostajao.
Dojmu ne pomaže niti osjećaj da se u svaku bilježnicu zavirilo, otvorilo svaki fajl na kompjuteru, pretražilo svaki trag ostavljen na blogu, u mejlu, mobitelu, svaki papirić s receptom se okrenuo i pregledao, ne bi li se skupilo materijala za objavljivanja. Čitanjem tih ukoričenih papirića nisam se mogao otresti osjećaja nepotrebnosti. I svoje i "Blizine svega".
Ili, kako bi možda Ante Zlatko Stolica napisao ovaj osvrt: Knjiga crtica u kojoj se piše toliko kratko da svaka rečenica biva viškom.
January 5, 2021
Dojam bi bio puno povoljniji da je urednik bio stroži. Neke su crtice divne, no ima i dosta slabijih.
May 18, 2021
"Novi student se uselio u našu kućo-zgradu. Vješa robu pored prozora,Milka mu priča o stanarima. Prisluškujem,da saznam tko smo mi."
December 6, 2022
“Kibici su najnadmoćniji ljudi, njihova moć leži posebno u tome što se za vrijeme partije ne smije komentirati, nijednim potezom neće ti odati da si pogriješio - zato ti misliš da si pogriješio čak i onda kad nisi. Oni su posebna vrsta promatrača, zato i imaju svoje ime, ne zovu se jednostavno gledatelji ili publika kao u ostalim igrama. Kibicira se šah ili karte, s tim da kod šaha i protivnik ima uvid u tvoju situaciju, sve je otvoreno. U situaciji s kartama čini se kao da ti je netko ušao u život i prati svaku tvoju odluku i, usto, čini ti se da je upućeniji u tvoj život od tebe - ljudi stalno primaju kritike na vlastite životne odluke, ali uvijek se lagano izvući jer možeš reći: ti nisi bio tada u mojoj glavi - ne znaš koje sam ja tada imao opcije, ali ovaj sad može odgovoriti: bio sam tamo i znam, imao si tricu špadi, on ti tuče u bate, a ti igraš kralja, zašto?”
•
“Vidiš kako sad tu svi stoje i sad će prijeći kad bude zeleno, objašnjava mama maloj kako prijeći preko semafora. Gledaj tamo kada se sad upali zeleno. Ali zeleno se ne pali pa ne pali, zablokirao semafor. Dio ljudi kreće kroz crveno, dio još stoji, nećka se, mala gleda mamu, mama šuti, mama gleda ljude, aute, semafor, kaos je ovaj život.”
•
“Vidiš kako sad tu svi stoje i sad će prijeći kad bude zeleno, objašnjava mama maloj kako prijeći preko semafora. Gledaj tamo kada se sad upali zeleno. Ali zeleno se ne pali pa ne pali, zablokirao semafor. Dio ljudi kreće kroz crveno, dio još stoji, nećka se, mala gleda mamu, mama šuti, mama gleda ljude, aute, semafor, kaos je ovaj život.”
June 11, 2020
Stolica je majstor kratkih formi. O kojoj god formi da se radi - "tweet", pjesma, pjesma u prozi, crtica ili kratka priča - Stolica pisanjem svakodnevnih situacija omogućuje čitatelju_ici gradnju značenja oko slika koje bi čitatelji_ce u stvarnom životu možda odbacile kao očite ili banalne. Autor nas suočava, kao što bi to možda napravio_la fotograf_kinja ili redatelj_ica, s razgovorima iz javnog prijevoza ili dječjim uličnim bitkama kao znakovitim dijelovima života. U stvarnosti bi pojave o kojima Stolica piše možda mogli ignorirati kao prolazne, ali u slučaju Blizine svega o slikama iz svakodnevice moramo razmisliti kao o nečemu bitnom i nezaobilaznom. Autor nam stilom i jezikom zaustavlja svakodnevicu i suočava nas s njezinim značenjima. Do te mjere da i u stvarnom životu pokušavam primijetiti značaj u naoko beznačajnom. ☺️
Jedina boljka izdanja (čak i ne teksta) je ta što su kratke forme često zaredane jedna za drugom bez vizualne pauze i razmaka. Kao čitateljica koja se teško zaustavlja kada pred sobom vidi sljedeću rečenicu (sigurna sam da nisam jedina koja čita "u lancu") , nisam se mogla zaustaviti i promisliti o svakoj crtici ili kratkoj slici, iako sam htjela i trebala "graditi značenja", jel. Cjepidlačim i svjesna sam koliko bi bilo skupo za izdavače da su nakon svake rečenice ili crtice ostavili_e po pola stranice razmaka, ali kad već pišem recenziju, htjela sam navesti i ono što me zasmetalo.
Jedina boljka izdanja (čak i ne teksta) je ta što su kratke forme često zaredane jedna za drugom bez vizualne pauze i razmaka. Kao čitateljica koja se teško zaustavlja kada pred sobom vidi sljedeću rečenicu (sigurna sam da nisam jedina koja čita "u lancu") , nisam se mogla zaustaviti i promisliti o svakoj crtici ili kratkoj slici, iako sam htjela i trebala "graditi značenja", jel. Cjepidlačim i svjesna sam koliko bi bilo skupo za izdavače da su nakon svake rečenice ili crtice ostavili_e po pola stranice razmaka, ali kad već pišem recenziju, htjela sam navesti i ono što me zasmetalo.
October 14, 2020
Za nas male, koji se ne nalazimo u velikim ljubavima i velikim tragedijama, a posebno ne u velikim ratovima, utjeha je kad među koricama čitamo o sebi poznatim i čestim stvarima.
Odjednom se slaganje lancuna i zapitkivanje o životima susjeda čini uzvišeno i bitno, jer pobogu, Piscu je to dovoljno važno da uvrsti u Knjigu koja stoji na polici rame uz rame s istim onim velikim ljubavima, velikim tragedijama i velikim ratovima.
Odjednom se slaganje lancuna i zapitkivanje o životima susjeda čini uzvišeno i bitno, jer pobogu, Piscu je to dovoljno važno da uvrsti u Knjigu koja stoji na polici rame uz rame s istim onim velikim ljubavima, velikim tragedijama i velikim ratovima.
August 30, 2020
Blizina svega zbirka je kratkih i još kraćih zapisa.
Rečenice iz tramvaja, anegdote, zapažanja, fragmenti, slike u prolazu. Rečenica, negdje dvije, negdje pet. I svaka rezonira s čitateljem, ostavlja neku sliku, priziva neko sjećanje.. Dulji prozni fragmenti u knjizi su čitljivi, ali nemaju tu iskru prepoznavanja.
Rečenice iz tramvaja, anegdote, zapažanja, fragmenti, slike u prolazu. Rečenica, negdje dvije, negdje pet. I svaka rezonira s čitateljem, ostavlja neku sliku, priziva neko sjećanje.. Dulji prozni fragmenti u knjizi su čitljivi, ali nemaju tu iskru prepoznavanja.
September 19, 2021
Kolekcija uglavnom crtica, poneke pripovjetke i pjesme, sve skupa tematski povezano kroz nasumične događaje iz svakodnevnog života i uspomene na djetinjstvo. Jako mi paše taj rafal kratkih misli i doskočica, kao da čitam tviter feed u tiskanom obliku, a i autor ima ful luckast um pun dobrih čudnih pitanja. Fora knjigica.
4/5
4/5
July 5, 2020
Knjiga-zagrljaj
March 8, 2021
Mikro pričice ... zarazne i zabavne.
March 9, 2022
Nenadmasna ljepota svakodnevnosti. Jako originalno i sjajno napisano. Svakodnevne ideje su opisane super recenicama i dana im je time nova konotacija.
September 20, 2022
Na zadnjoj korici knjige stoji: "Blizina svega nesumnjivo je takva knjiga – knjiga uz koju ćete se osjećati više čovjekom. Teško je zamisliti važnije postignuće."
U potpunosti se slažem. Točno to je ova knjiga. Mnoštvo onih ironičnih, zanimljivih, neesencijalnih svakodnevnih misli i događaja, o kojima ne razmišljamo danima, napisano je da se ne zaborave. Jednostavno.
Možda je oduševljenje slaba riječ za ono što osjećam prema ovoj knjizi. Ili možda nije. Nebitno. Želim drugi dio. Očekujem nastavak. Ima dovoljno svakodnevnog materijala, misli i događaja, kako bi knjiga dobila novi dio.
Poneke loše ocjene u osvrtima su valjda kriva očekivanja, očekivanja nečeg složenog, a ključ ove knjige leži u jednostavnosti svakodnevnog života.
U potpunosti se slažem. Točno to je ova knjiga. Mnoštvo onih ironičnih, zanimljivih, neesencijalnih svakodnevnih misli i događaja, o kojima ne razmišljamo danima, napisano je da se ne zaborave. Jednostavno.
Možda je oduševljenje slaba riječ za ono što osjećam prema ovoj knjizi. Ili možda nije. Nebitno. Želim drugi dio. Očekujem nastavak. Ima dovoljno svakodnevnog materijala, misli i događaja, kako bi knjiga dobila novi dio.
Poneke loše ocjene u osvrtima su valjda kriva očekivanja, očekivanja nečeg složenog, a ključ ove knjige leži u jednostavnosti svakodnevnog života.
October 3, 2025
"Jedem tjesteninu jer mi je to najjednostavnije."
"Tu smo snimali puževe."
"Na kolodvorima treba postaviti kabine za rastanke."
"Kad smo prvi put saznali da je Zemlja okrugla, odlučili smo pomalo kopati rupu da jednom izbijemo na drugu stranu."
"Čime se vode dizajneri noževa, gdje traže inspiraciju?"
"Slaganje lancuna je skoro pa zagrljaj."
"Tako se možda prevari smrt."
"Privatni bezdan."
"Tu smo snimali puževe."
"Na kolodvorima treba postaviti kabine za rastanke."
"Kad smo prvi put saznali da je Zemlja okrugla, odlučili smo pomalo kopati rupu da jednom izbijemo na drugu stranu."
"Čime se vode dizajneri noževa, gdje traže inspiraciju?"
"Slaganje lancuna je skoro pa zagrljaj."
"Tako se možda prevari smrt."
"Privatni bezdan."
Read
January 4, 2021Utješne priče, pričice, crtice iz života.
I bliske i smiješne i tužne.
Govori o svim onim stvarima koje nekad usput učinimo ili doživimo, o minijaturnim neobičnostima svakodnevnog života. O osjećajima koji su istančani i rijetki, pa o njima obično ne razmišljamo, ali ih sa lakoćom prepoznajemo u tekstu kao nešto što je nekad bilo (i jest) naše.
I bliske i smiješne i tužne.
Govori o svim onim stvarima koje nekad usput učinimo ili doživimo, o minijaturnim neobičnostima svakodnevnog života. O osjećajima koji su istančani i rijetki, pa o njima obično ne razmišljamo, ali ih sa lakoćom prepoznajemo u tekstu kao nešto što je nekad bilo (i jest) naše.
November 15, 2022
Ne volim termin kojega ću svejedno iskoristiti, ali ovo je knjiga koju "progutaš"! Toliko je čitka, blesava, emotivna, jasno sročena, mirna i turbulentna i još sto epiteta istovremeno. Uvijek mi je pri ruci i iako sam uvjerena da svaku crticu znam napamet, svako malo posegnem za njom, otvorim neku stranicu nasumično i ponovno se razveselim.
January 24, 2022
Isprintani blog? Ima par zgodnih tekstova u moru slova. Nekoliko puta sam pročitao dosjetke naglas i svi smo se slatko nasmijali. Autor je vježbao vještinu pisanja, što je za svaku pohvalu, ali Fraktura ne treba objaviti svaki ispisani list ili poruku sa mobitela.
September 3, 2022
Jako zgodna zbirka. Šteta što se podosta crtica čini besmisleno i ostavlja dojam popunjavanja stranice.
December 4, 2022
Izrazi nešto lijepo kratkim rečenicama.
March 25, 2024
Sviđa mi se
(AZS pričica kak je zalutao na bus i slučajno završio u Vž)
-"Kokičar jede kokice"
(AZS pričica kak je zalutao na bus i slučajno završio u Vž)
-"Kokičar jede kokice"
May 25, 2025
2.5⭐️
Kralj kratkog formata.
Kralj kratkog formata.
July 6, 2025
Smisao za humor i uočavanje nesvakidašnjih, ironičnih ili začudnih detalja u svakodnevici ono je što mi se u ovoj knjizi kraćih zapisa i crtica najviše svidjelo. Običnost opisivanih situacija sjajno je izrečena u naslovu, "blizina svega" je upravo to, poznati krajolici, poznate situacije, ali ispričane na način na koji netko drugi (ja) to ne bi znao. Ipak, zbirka kao da se trebala pročešljati još koji put, izdvojiti suvišno, jer neke su crtice prekratke čak i za crtice, i možda autoru nešto znače (npr: "Ljudi imaju pedeset kuna."), ali mislim da bi trebale nešto značiti i čitatelju (za razliku od drugih, jednako kratkih minijatura-bravura: "Čovjek se upucava blagajnici u kladionici: Inače se ne kladim.")
Displaying 1 - 28 of 28 reviews