O neuspjehu i nebitnome

by Filip Rutić

Filip Rutić napisao je beskompromisan, sjajan generacijski roman koji se čita u dahu o trenucima kad prestajemo biti mladi i postajemo odrasli. O neuspjehu i nebitnome roman je o mladima koji su gubitnici u svijetu koji se naočigled raspada. On govori o neuspjehu kao jedinoj mogućoj filozofiji u ovome trenutku, ali i o svemu nebitnom što taj trenutak čini podnošljivim i vrijednim življenja.

200 pages, Paperback

Published March 1, 2023

Reviews

[Pages of Lucy · Rating 3 out of 5]

žao mi je dati ovu ocjenu budući da se radi o tako mladom autorom koji piše jako lijepo i ovo mu je prvi roman. ali realno, malo mi je bilo monotono čitati. to je takva vrsta literature koja trenutno ne paše mom duševnom stanju. još više bih uživala da je, primjerice, zima, vani kiša i tmurno vrijeme, dekica, čaj... :)

[Vid · Rating 5 out of 5]

update: super je :D

apsolutno maestralna knjiga
javim kad pročitam

[Jasmin Besic · Rating 3 out of 5]

Neimenovani glavni lik, student sociologije, generacijskim jezikom pripovijeda o svojem neuspješnom studiranju i lagodnom studentskom životu. Upoznajemo ga u različitim situacijama koje su načas bizarne, ponekad proste i smiješne, a nekad emotivne i pune filozofske misli.

Autor ima 26 godina u trenutku objave knjige i ne treba čuditi svjestan stil njegova izričaja. Stoga knjiga nije za one koji se nisu spremni staviti na vršnjačku razinu.
Vjerujem da će Filip vremenom izrastati u sjajnog pisca. Knjiga zaslužuje i boljeg lektora (pravopisne su greške jednostavno neoprostive).

[Ana · Rating 4 out of 5]

Vjeran prikaz života jednog najobičnijeg vječnog studenta koji je iz manjeg mjesta stigao u Zagreb. Jako JAKO lijepo napisano. Oduševljena sam načinom uvođenja likova i produbljivanja odnosa s naratorom. Malo radnje i puno razmišljanja, točno kako volim. I super mi je bilo pronaći se u pričama, ali bih voljela da su možda malo više preispitane sve te klasične situacije.

[Ema_In_Wonderland · Rating 2 out of 5]

Ne znam, čini se da sam možda ipak prerasla millennial fiction 😅

[Tatjana Bordukalo Nikšić · Rating 3 out of 5]

Roman pravog predstavnika generacije Z o studentskom životu. Rutićev junak uglavnom ne radi ništa, osim što na svakoj stranici mota cigarete ili ispija neki alkohol, a ima i ponešto rekreativnog drogiranja, ali ono je tu tek usput. Nevjerojatno iritantan, ipak uspijeva izmamiti simpatije čitatelja kad opisuje posjet roditeljskom domu za vikend ili jad zbog prekida ljubavne veze. Ono što ipak ostaje kao kost u grlu jest autorov stil, kratkih i jednoličnih rečenica koje se doimaju nedorađeno i sirovo. Opći dojam je da autor ima potencijala da se razvije u kvalitetnog pisca, ali ovaj roman nije nešto što oduševljava na prvu. Inače, sadržajem i atmosferom prilično podsjeća na roman "Ljepše izdaleka" Ivana Zrinušića, naročito u prikazu muško-ženskog odnosa u vezi - s tom razlikom što se Zrinušićevim romanom provlači i besperspektivnost Slavonije dotučene ratom i poratnim godinama, dok se Rutićev junak kreće ulicama Zagreba u kojem se (još) nije ukorijenio, a kontakt s realnošću intenzivniji je u poglavljima kad putuje u rodni Varaždin i boravi u roditeljskom domu, mjestu koje mu još uvijek može biti sigurno utočište pred životom "pravih" odraslih.

[Ivana Vladilo · Rating 4 out of 5]

Iako čitan s debelim generacijskim odmakom, shodno mojim godinama, Rutić je potvrdio sliku kakvu i sama vidim promatrajući dobar dio današnje studentske mladeži. Besperspektivnost koja potkrepljuje nemotiviranost pa prepuštanje nebitnom sluteći potencijalni životni neuspjeh... Ono što me uistinu oduševilo je stil ovog romana, kratka rečenica, jasna, izravna, često samoironična, bez uljepšavanja, ponekad meka, ponekad čak naturalistički ledena.
Junak romana, nemotiviran i zato neuspješan zagrebački student sociologije, cijelim je putem ponajprije izvrstan promatrač. Dokumentaristički promatra svoj (zapravo besmisleni) život, svoju ljubavnu vezu, društvene odnose u Zagrebu, a zatim ponešto blaže ali i dalje daleko od naglašenijih osjećaja, premješta se u rodni Varaždin kroz posjet obitelji. Udarna rečenica cijelog romana osobno mi je njegova: "Dva grada koja ne poznaju istu osobu." Niz je tu epizoda iz kojih čitamo "svaki korak, povratak kući gaženje je ponosa...usput, izgledam si smiješno u obećanjima koja si dajem..." Ako je jedina čvrsta odluka "želim biti pisac" imalo autorovog autobiografskog karaktera, podržavam...

[Joško Nikolic · Rating 5 out of 5]

izvrstan, impresivan i šarmantan prvijenac.