What do you think?
Rate this book
Ljeta s Marijom
Mozaik sastavljen od epizoda iz života pet generacija žena jedne porodice koje nose ime Marija, posveta je nezapisanom i zanemarivanom ženskom iskustvu i ženskim pričama koje se kao savremeni mitovi ili uputstva za život došaptavaju i prenose sa ženskog kolena na koleno.
U dalmatinskom gradiću, u staroj kamenoj kući, stotinu godina sećanja prenose žene koje sve nose ime Marija. U nizu epizoda, pre svega leti, prepričavaju se intimni događaji koji nisu ni spektakularni ni revolucionarni iako je u pozadini uvek ili neki rat, ili društvene okolnosti koje snažno određuju privatni život. Gde su bile, šta su radile, o čemu su mislile u svojim kuhinjama i sobama naše pretkinje, kako su odrastale i preživljavale nezamislive tragedije i kako su se radovale i ljubile – sve te priče se kao savremeni mitovi ili uputstva za život došaptavaju i prenose sa ženskog kolena na koleno.
U moćnom romanu o svim Marijama Dalmacije, Mediterana i Balkana, Olja Savičević Ivančević ispisala je suptilnu posvetu sistematski zanemarivanom i nezapisanom ženskom iskustvu i višestrukosti ženskog identiteta. Ljeta s Marijom nezaboravno je štivo i rodoslovno stablo svih familija naših krajeva, ono stablo koje živi i opstaje u svakom vremenu i nevremenu.
U dalmatinskom gradiću, u staroj kamenoj kući, stotinu godina sećanja prenose žene koje sve nose ime Marija. U nizu epizoda, pre svega leti, prepričavaju se intimni događaji koji nisu ni spektakularni ni revolucionarni iako je u pozadini uvek ili neki rat, ili društvene okolnosti koje snažno određuju privatni život. Gde su bile, šta su radile, o čemu su mislile u svojim kuhinjama i sobama naše pretkinje, kako su odrastale i preživljavale nezamislive tragedije i kako su se radovale i ljubile – sve te priče se kao savremeni mitovi ili uputstva za život došaptavaju i prenose sa ženskog kolena na koleno.
U moćnom romanu o svim Marijama Dalmacije, Mediterana i Balkana, Olja Savičević Ivančević ispisala je suptilnu posvetu sistematski zanemarivanom i nezapisanom ženskom iskustvu i višestrukosti ženskog identiteta. Ljeta s Marijom nezaboravno je štivo i rodoslovno stablo svih familija naših krajeva, ono stablo koje živi i opstaje u svakom vremenu i nevremenu.
- GenresFiction
178 pages, Paperback
Published January 1, 2023
28 people are currently reading
338 people want to read
About the author
Olja Savičević Ivančević
32 books130 followersWrites poetry, prose, columns. Author of several poetry collections and books.
Lives in Split, Croatia.
Lives in Split, Croatia.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 30 of 43 reviews
November 1, 2022
2.5
Kako sam u zadnjih mjesec dana čitala knjige domaćih autora (Klub čitatelja – Pavličić, Stolareva kći – Vujčić, Primavera – Ivanišević, Čaj od ruže – Kuzle) imala sam lijepu hrpicu za usporediti ih međusobno, ali i posložiti si utiske svakog usporedo. Svi navedeni naslovi ostavili su veći i puno dublji utisak na mene od „Ljeta“.
Ništa u ovim crticama s Marijama nije bilo loše, ali mi je bilo nedovoljno bitno, nepamtljivo i zbog navedenog dosadnjikavo. Čitajući sam vidjela svoje susjede, barbe i tete, prepoznala ponekad i sebe i svoje bližnje ženske osobe iz obitelji i na momente mi je bilo toplo oko srca. Dok sam s njima bila na suncu i visokim temperaturama, društvo mi je bilo dobro, kada sam zatvorila knjigu bila sam svjesna da ću ih uskoro sve zaboraviti...
„... žene su od društvenog života imale samo priču, samo trač, bila je to kolektivna seansa, primitivni oblik grupne terapije, i one su iz njega izlazile zaliječene bez sedativa, slijepljene vlastitim jezicima i suzama te čašicom do dvije Maraskina ili Amara.“
Kako sam u zadnjih mjesec dana čitala knjige domaćih autora (Klub čitatelja – Pavličić, Stolareva kći – Vujčić, Primavera – Ivanišević, Čaj od ruže – Kuzle) imala sam lijepu hrpicu za usporediti ih međusobno, ali i posložiti si utiske svakog usporedo. Svi navedeni naslovi ostavili su veći i puno dublji utisak na mene od „Ljeta“.
Ništa u ovim crticama s Marijama nije bilo loše, ali mi je bilo nedovoljno bitno, nepamtljivo i zbog navedenog dosadnjikavo. Čitajući sam vidjela svoje susjede, barbe i tete, prepoznala ponekad i sebe i svoje bližnje ženske osobe iz obitelji i na momente mi je bilo toplo oko srca. Dok sam s njima bila na suncu i visokim temperaturama, društvo mi je bilo dobro, kada sam zatvorila knjigu bila sam svjesna da ću ih uskoro sve zaboraviti...
„... žene su od društvenog života imale samo priču, samo trač, bila je to kolektivna seansa, primitivni oblik grupne terapije, i one su iz njega izlazile zaliječene bez sedativa, slijepljene vlastitim jezicima i suzama te čašicom do dvije Maraskina ili Amara.“
September 15, 2023
Ušuškana u malom gradu u Dalmaciji, nalazi se bijela kamena kuća, zelenih prozora, okružena stablom bugenvile, kuća koja je bila dom za brojne Marije (ovo ime su kroz generacije dobijale žene u ovoj porodici), žene o čijim sjećanjima piše Olja Savićević Ivančević.
A svaka od ovih žena nosilac je sjećanja na jedno vrijeme, odrastanje, sticanje porodice, nedaće i sreće, koje autorka pokušava sačuvati od zaborava.
Svakodnevne priče o Marijama i njihovim porodicama su jednostavne, smještene u ljetne mjesece, prožete melanholijom, ljubavlju, ratovima i dovitljivosti ženskih predaka, koje se prenose s koljena na koljeno, pružajući uvid u brojne zajedničke izazove, koje vrijeme nije uništilo, već im samo promijenilo oblik, nastavljajući svoje postojanje u obrisima svih generacija koje dolaze.
A svaka od ovih žena nosilac je sjećanja na jedno vrijeme, odrastanje, sticanje porodice, nedaće i sreće, koje autorka pokušava sačuvati od zaborava.
Svakodnevne priče o Marijama i njihovim porodicama su jednostavne, smještene u ljetne mjesece, prožete melanholijom, ljubavlju, ratovima i dovitljivosti ženskih predaka, koje se prenose s koljena na koljeno, pružajući uvid u brojne zajedničke izazove, koje vrijeme nije uništilo, već im samo promijenilo oblik, nastavljajući svoje postojanje u obrisima svih generacija koje dolaze.
October 15, 2023
Ovo je prvi Oljin roman koji sam pročitala. Čitala sam i bavila sam se njezinom poezijom te se moja pozadina za čitanje romana razlikuje od pozadine većine čitatelja. Na početku se nalazi skica obiteljskoga stabla (i to ženskoga!) koja je zapravo obrnuta: na vrhu je najmlađa pripadnica obitelji…važan je dakle korijen stabla (tako ja to čitam). Na skici je i kuća koja, osim imena, povezuje sve te žene. Nakon toga slijedi jedna pjesma: radi se o pjesmi iz zbirke Divlje i tvoje, jednoj od meni dražih. Jako sam puno puta iščitala Oljine zbirke i bilo mi je nemoguce ne primjetiti poveznice sa njima, od određenih motiva do vrlo izraženoga feminističkoga stava. Nakon prve priče znala sam da će mi se knjiga jako svidjeti.
Vidim da se u ostalim recenzijama spominje kako je teško pratiti zbog različitih pripovjedačica istog imena, odnosno nekronološkoga poretka priča. Ja se ne bih složila, ali čitala sam s olovkon u ruci i vraćajući se na početnu stranicu sa skicom stabla i onu na kojoj piše koja priča pripada kojoj Mariji. Mislim da baš ta izmješanost glasova doprinosi cjelokupnome romanu.
Ovo je skica jedne obiteljske povijesti, i to obitelji s previše sudbine (kako autorica piše, i u ovoj knjizi i u jednoj od pjesama!). To je ponajprije povijest ženske strane, koja se uglavnom prešućuje i zaboravlja, a znamo da svijet “počiva na kostima naših baba”. U knjizi se mogu pronaći prekrasne rečenice, s kojima se lako poistovjetiti.
Odrastanje, seksualnost, majčinstvo, rat…ljeto, more, kuća, ulica…svega ima u ovome romanu, kao i u njezinim pjesmama.
Sve u svemu, toplo preporučam.
“A u svijetu prema kojem je hrlila, koji su zvali svijet umjetnosti, najviše joj je falila stvarnost, njezina stvarnost.”
“Deklarativno, on je uvijek bio na strani žena, ali kao i svi muškarci njegove i prethodnih generacija, u svakodnevnom životu svojih ženi nije dao disati.”
“…jer ona čezne za tuđim životima, uzbuđuju je amonijak i klor, rutina prolaznosti, svakodnevica privremenosti, u njezinoj glavi životi neznanaca i ljudi u prolazu stvar su pustolovine.”
“Život u kojem ima vruće kave na brodu, ne može bit loš, dodaje.”
“Ti misliš da sam ja romantična, pa neka sam, a snobovi će upropastiti svijet. Ne spajate veličanstveno s ljupkim, ili grandiozno sa sentimentalnom ili monumentalno i zadivljujuće sa smiješnim, a sve imalo dražesno na ovom svijetu prešlo je na stranu kiča, jer niste dali šansu ljupkosti.”
“Ljudi kojima se politika ne bavi sretni su ljudi…”
“Moj prijatelj Emilio misli da smo mi umjetnici neophodni, jer kad njegov muž znanstvenik spasi svijet, moramo mu dati razlog zbog kojeg je vrijedilo spašavati i čovječanstvo.”
“Ako opet izbije neki rat, ti samo bježi, što dalje, rekla sam sinu. Obećaj mi. I on je, zbunjeno, jedva čekajući da ga pustim na miru, obećao…Kćeri nisi rekla da bježi ako izbije rat, premjetio je Miho, moj muž. Ali njoj sam rekla da se ne uda, rekla sam.”
Vidim da se u ostalim recenzijama spominje kako je teško pratiti zbog različitih pripovjedačica istog imena, odnosno nekronološkoga poretka priča. Ja se ne bih složila, ali čitala sam s olovkon u ruci i vraćajući se na početnu stranicu sa skicom stabla i onu na kojoj piše koja priča pripada kojoj Mariji. Mislim da baš ta izmješanost glasova doprinosi cjelokupnome romanu.
Ovo je skica jedne obiteljske povijesti, i to obitelji s previše sudbine (kako autorica piše, i u ovoj knjizi i u jednoj od pjesama!). To je ponajprije povijest ženske strane, koja se uglavnom prešućuje i zaboravlja, a znamo da svijet “počiva na kostima naših baba”. U knjizi se mogu pronaći prekrasne rečenice, s kojima se lako poistovjetiti.
Odrastanje, seksualnost, majčinstvo, rat…ljeto, more, kuća, ulica…svega ima u ovome romanu, kao i u njezinim pjesmama.
Sve u svemu, toplo preporučam.
“A u svijetu prema kojem je hrlila, koji su zvali svijet umjetnosti, najviše joj je falila stvarnost, njezina stvarnost.”
“Deklarativno, on je uvijek bio na strani žena, ali kao i svi muškarci njegove i prethodnih generacija, u svakodnevnom životu svojih ženi nije dao disati.”
“…jer ona čezne za tuđim životima, uzbuđuju je amonijak i klor, rutina prolaznosti, svakodnevica privremenosti, u njezinoj glavi životi neznanaca i ljudi u prolazu stvar su pustolovine.”
“Život u kojem ima vruće kave na brodu, ne može bit loš, dodaje.”
“Ti misliš da sam ja romantična, pa neka sam, a snobovi će upropastiti svijet. Ne spajate veličanstveno s ljupkim, ili grandiozno sa sentimentalnom ili monumentalno i zadivljujuće sa smiješnim, a sve imalo dražesno na ovom svijetu prešlo je na stranu kiča, jer niste dali šansu ljupkosti.”
“Ljudi kojima se politika ne bavi sretni su ljudi…”
“Moj prijatelj Emilio misli da smo mi umjetnici neophodni, jer kad njegov muž znanstvenik spasi svijet, moramo mu dati razlog zbog kojeg je vrijedilo spašavati i čovječanstvo.”
“Ako opet izbije neki rat, ti samo bježi, što dalje, rekla sam sinu. Obećaj mi. I on je, zbunjeno, jedva čekajući da ga pustim na miru, obećao…Kćeri nisi rekla da bježi ako izbije rat, premjetio je Miho, moj muž. Ali njoj sam rekla da se ne uda, rekla sam.”
This entire review has been hidden because of spoilers.
March 21, 2023
Sjajna knjiga koja me razočarala samo u jednom - što je tako kratka.
Prvi (dulji) dio više nalikuje na zbirku priča - obiteljskih anegdota o ženama iz raznih generacija jedne obitelji, a sve ih povezuje isto ime ili inačica tog imena - Marija. Marijeta, Meri, Maša, Marijola, Mara. Marijola je - očito - autoričin alter ego (ne samo po godinama rođenja, već i po središnjoj poziciji u drugom dijelu, koji se dešava u naše doba, 2021. godine), a Mara je pripadnica najmlađe generacije, rođene nakon 2000., one koja "od dvanaeste godine nije izvadila slušalice iz ušiju" (ima li boljeg opisa za tu generaciju?). Sve te priče lako se povezuju u cjelinu iz koje je moguće na kraju i nacrtati pravo obiteljsko stablo, slično onome koje crta Mara na kraju prvog dijela.
Drugi dio donosi epizodu iz života Marijole i sad već ostarjele Maše, u kasnu jesen 2021., uz berbu maslina ali i uvjerljivu sliku života u današnjim Kaštelima, gdje susjedi sijeku staru bugenviliju iz osvete, a policija obilazi stanare zbog podivljale mačke. Čini se da je sve već rečeno - a nije. Ostaje nam vidjeti što će doživjeti Marina generacija i s kakvim će se sve izazovima morati nositi.
Prvi (dulji) dio više nalikuje na zbirku priča - obiteljskih anegdota o ženama iz raznih generacija jedne obitelji, a sve ih povezuje isto ime ili inačica tog imena - Marija. Marijeta, Meri, Maša, Marijola, Mara. Marijola je - očito - autoričin alter ego (ne samo po godinama rođenja, već i po središnjoj poziciji u drugom dijelu, koji se dešava u naše doba, 2021. godine), a Mara je pripadnica najmlađe generacije, rođene nakon 2000., one koja "od dvanaeste godine nije izvadila slušalice iz ušiju" (ima li boljeg opisa za tu generaciju?). Sve te priče lako se povezuju u cjelinu iz koje je moguće na kraju i nacrtati pravo obiteljsko stablo, slično onome koje crta Mara na kraju prvog dijela.
Drugi dio donosi epizodu iz života Marijole i sad već ostarjele Maše, u kasnu jesen 2021., uz berbu maslina ali i uvjerljivu sliku života u današnjim Kaštelima, gdje susjedi sijeku staru bugenviliju iz osvete, a policija obilazi stanare zbog podivljale mačke. Čini se da je sve već rečeno - a nije. Ostaje nam vidjeti što će doživjeti Marina generacija i s kakvim će se sve izazovima morati nositi.
August 17, 2023
Olja Savicevic Ivancevic
Ljeta s Marijom
Izvrstan razgovor Karmele Devcic i spisateljice, objavljen u Svijetu kulture (rujan 2022.), najardije bih prenijela u cijelosti, ali sadrzaj nije vise moguce naci na webu, dobri tekstovi se moraju kupiti, putem pretplate ili onako kako ja najvise volim, na kiosku u papirnatom formatu.
Nacin na koji razmislja ova autorica, koja je (kako pise u Biljesci o piscu) prije tri dana proslavila svoj 48 rodjendan (16.9.), nagnao me da odmah kupim njezinu posljednju knjigu. Ljeta s Marijom. Olja je po meni, premalo prisutna u hrvatskom javnom prostoru pa sam tako i ja tek nakon intervjua saznala da uopce postoji i pokazala interes za njezin rad (kupujem/citam prosjecno pet naslova mjesecno). Svidjelo mi se kako je u intervjuu skrenula paznju da su zene nerijetko okrenute protiv zena”…jer, kad im se pruzi prilika, one ce podcijeniti ili presutjeti drugu zenu bas kao neki muskarac”. U tom kontekstu bas me zanima jesu li na netom zavrsenom festivalu knjiga i knjizevnostu u Rijeci (Vrisak), spisateljice dosle slusati jednu drugu (ono sto sam ja vidjela..nisu, nije bas bilo ni muskih autora..ok, mozda je bio radni dan, mozda ovo mozda ono…ili je stvarno svaki predstavljeni autor/autorica dosao samo onaj dan kada je bio njegov red - nadam se da nije tako?!).
U knjizi, Ljeta s Marijom, Olja pise o nekoliko (mislim pet) generacija zena, pet Marija, i to u razdoblju od jednog stoljeca…posljednja prica pisana je iz perspektive Marije (Mare) 2021. godine, cija je i skica “stabla” na unutarnjoj strani korica, s kucom & bugenvilom kao svojevrsnim spomenikom i zajednickom sponom sudbi i prica glavnih protagonistica. Na samu skicu sam se cesto vracala jer mi je ponekad bilo konfuzno pratiti o kojoj tocno Mariji se radi.
Iako se mjestom rodjenja, precima, locusom, nikako ne mogu poistovjetiti s pricama, jer nemam bas nikakvih veza s Dalmacijom (osim osobnog divljenja tim krajevima), ne znaci da nisam uzivala u romanu kao knjizevnom djelu vrlo univerzalnog karaktera. Naravno da poistovjecivanje ne garantira dobru knjizevnost, ali tekst da bismo ga vrijednovali, mora doprijeti do nasih emocija, na ovaj ili onaj nacin (ili da parafraziram Djurdjicu Cilic, prepoznat se mogu i kada se pogledam u ogledalo, za to mi nije potrebna knjizevnost).
Polozaj zena u obitelji, u drustvu, mentalitet Dalmatinaca i ratovi koji poput karcinoma razaraju ljude (pogotovo one prezivjele) prati se kroz price pet Marija. Zanimljiv je i dozivljaj Dalmacije dr. Veselya (inace Ceha ginekologa), njezine prirode i ljudi: “A oca trebas slusat? Uvijek me to cudilo, tako mekan kraj, da se otopis od ljepote, od vonja, od koluri, a ljudi tvrdi. Tvrdi ka stina!”, cudi se i kako ti “izrazito pobozni ljudi psuju iste svece kojima se mole”. Jedna od Marija, odgovara mu da su Dalmatinci “…ka skampi - izvana tvrdi, iznutra meki…”
Doticu se u romanu cesto opca mjesta, koja nije na odmet ponavljati i ponavljati:
“Glupost je vulgarna!”
“Ne moraju te ubiti, samo neka ti uzmu tvoje malo dostojanstvo i, nakon nekog vremena, gotov si. Znate li i cemu pricam? Ponekad se pitam mogu li ljudi uopce razumijeti jedni druge, zlo koje ih je mimoislo. Mislim da cak i mogu ako se uistinu potrude, ali ih zapravo nije briga, imaju svoje probleme, svakome je njegov problem najveci. Ponekad ti netko i pomogne pod uvjetom da to ne traje predugo.”
Olja Savicevic Ivancevic parira Bernardine Evaristo i voljela bih da osim prijevoda na strane jezika bude nominirana i za medjunarodnu knjizevnu nagradu. Ako se to i ne desi, samim time sto je obogatila nas kulturni prostor, svojim diskursom je puno. Olja. Drago mi je sto smo se upoznali, nakon mnogo Ljeta.
Ljeta s Marijom
Izvrstan razgovor Karmele Devcic i spisateljice, objavljen u Svijetu kulture (rujan 2022.), najardije bih prenijela u cijelosti, ali sadrzaj nije vise moguce naci na webu, dobri tekstovi se moraju kupiti, putem pretplate ili onako kako ja najvise volim, na kiosku u papirnatom formatu.
Nacin na koji razmislja ova autorica, koja je (kako pise u Biljesci o piscu) prije tri dana proslavila svoj 48 rodjendan (16.9.), nagnao me da odmah kupim njezinu posljednju knjigu. Ljeta s Marijom. Olja je po meni, premalo prisutna u hrvatskom javnom prostoru pa sam tako i ja tek nakon intervjua saznala da uopce postoji i pokazala interes za njezin rad (kupujem/citam prosjecno pet naslova mjesecno). Svidjelo mi se kako je u intervjuu skrenula paznju da su zene nerijetko okrenute protiv zena”…jer, kad im se pruzi prilika, one ce podcijeniti ili presutjeti drugu zenu bas kao neki muskarac”. U tom kontekstu bas me zanima jesu li na netom zavrsenom festivalu knjiga i knjizevnostu u Rijeci (Vrisak), spisateljice dosle slusati jednu drugu (ono sto sam ja vidjela..nisu, nije bas bilo ni muskih autora..ok, mozda je bio radni dan, mozda ovo mozda ono…ili je stvarno svaki predstavljeni autor/autorica dosao samo onaj dan kada je bio njegov red - nadam se da nije tako?!).
U knjizi, Ljeta s Marijom, Olja pise o nekoliko (mislim pet) generacija zena, pet Marija, i to u razdoblju od jednog stoljeca…posljednja prica pisana je iz perspektive Marije (Mare) 2021. godine, cija je i skica “stabla” na unutarnjoj strani korica, s kucom & bugenvilom kao svojevrsnim spomenikom i zajednickom sponom sudbi i prica glavnih protagonistica. Na samu skicu sam se cesto vracala jer mi je ponekad bilo konfuzno pratiti o kojoj tocno Mariji se radi.
Iako se mjestom rodjenja, precima, locusom, nikako ne mogu poistovjetiti s pricama, jer nemam bas nikakvih veza s Dalmacijom (osim osobnog divljenja tim krajevima), ne znaci da nisam uzivala u romanu kao knjizevnom djelu vrlo univerzalnog karaktera. Naravno da poistovjecivanje ne garantira dobru knjizevnost, ali tekst da bismo ga vrijednovali, mora doprijeti do nasih emocija, na ovaj ili onaj nacin (ili da parafraziram Djurdjicu Cilic, prepoznat se mogu i kada se pogledam u ogledalo, za to mi nije potrebna knjizevnost).
Polozaj zena u obitelji, u drustvu, mentalitet Dalmatinaca i ratovi koji poput karcinoma razaraju ljude (pogotovo one prezivjele) prati se kroz price pet Marija. Zanimljiv je i dozivljaj Dalmacije dr. Veselya (inace Ceha ginekologa), njezine prirode i ljudi: “A oca trebas slusat? Uvijek me to cudilo, tako mekan kraj, da se otopis od ljepote, od vonja, od koluri, a ljudi tvrdi. Tvrdi ka stina!”, cudi se i kako ti “izrazito pobozni ljudi psuju iste svece kojima se mole”. Jedna od Marija, odgovara mu da su Dalmatinci “…ka skampi - izvana tvrdi, iznutra meki…”
Doticu se u romanu cesto opca mjesta, koja nije na odmet ponavljati i ponavljati:
“Glupost je vulgarna!”
“Ne moraju te ubiti, samo neka ti uzmu tvoje malo dostojanstvo i, nakon nekog vremena, gotov si. Znate li i cemu pricam? Ponekad se pitam mogu li ljudi uopce razumijeti jedni druge, zlo koje ih je mimoislo. Mislim da cak i mogu ako se uistinu potrude, ali ih zapravo nije briga, imaju svoje probleme, svakome je njegov problem najveci. Ponekad ti netko i pomogne pod uvjetom da to ne traje predugo.”
Olja Savicevic Ivancevic parira Bernardine Evaristo i voljela bih da osim prijevoda na strane jezika bude nominirana i za medjunarodnu knjizevnu nagradu. Ako se to i ne desi, samim time sto je obogatila nas kulturni prostor, svojim diskursom je puno. Olja. Drago mi je sto smo se upoznali, nakon mnogo Ljeta.
August 22, 2025
Super su mi Ljeta s Marijom. I inače sam fan višegeneracijskih priča, ali ova mi je baš dobro sjela. Svaka generacija ima svoju specifičnu atmosferu, svoj specifični doživljaj, jezik. Podsjetila me malo malo na djetinjstvo.
Voljela bih da sam čitala više o "prvoj" Mariji, ali što je tu je.
Najdraža Oljina dosad.
"Ni na što nismo spremne, osim da budemo djeca. Potom ostarima, zatim nas nema."
"Taj dječak Pave, njezin muškarac, zna kako, nešto njega vodi, neka ruka ravno na njezino srce. I ta njegova ruka kao da nije njegova, jagodice su mu već tvrde, nokti crni od vinograda, koliko god da ih čisti, ali od te ruke ona se inkanta, ukipi i ostane bez snage."
Voljela bih da sam čitala više o "prvoj" Mariji, ali što je tu je.
Najdraža Oljina dosad.
"Ni na što nismo spremne, osim da budemo djeca. Potom ostarima, zatim nas nema."
"Taj dječak Pave, njezin muškarac, zna kako, nešto njega vodi, neka ruka ravno na njezino srce. I ta njegova ruka kao da nije njegova, jagodice su mu već tvrde, nokti crni od vinograda, koliko god da ih čisti, ali od te ruke ona se inkanta, ukipi i ostane bez snage."
April 3, 2023
"Ljudi govore da ljubav i zaljubljenost nisu ista stvar i takve fraze, ali ona nikad nije zamišljala ljubav kao nešto mlitavo. Ako ribe i ptice i druge životinje mogu prijeći pola svijeta zbog sile privlačnosti, ludo je misliti da to nema utjecaja na nas. Jedna glumica je rekla da je to kao da ne vjeruješ u silu teže, rekla je."
Svuda sam nosila ovu knjigu sa sobom. I svuda je činila da se osećam bolje. I da doživim njihova leta, odnose i uspomene kao nešto blisko i svoje.
Svuda sam nosila ovu knjigu sa sobom. I svuda je činila da se osećam bolje. I da doživim njihova leta, odnose i uspomene kao nešto blisko i svoje.
July 27, 2023
"Ni na što nismo spremne, osim da budemo djeca. Potom ostarimo, zatim nas nema."
January 29, 2025
“Marijolina mater, ona koju zovu Maša, prezire raširen običaj žena da se “žale na muževe”. Ogovaraš ga, a onda ideš s njim u krevet, kakvog to ima smisla, same sebe ponižavaju, govorila je.”
•
“Muž joj se više sviđa kad su na otoku, u njegovom prirodnom okruženju, posebno na brodu i na moru. Južnjačka bodulska melodija njegova govora u kojoj čak i hrvatski zvuči seksi, kao i način na koji se uzvere uz jarbol kad jedro zapne, podsjeti je na to da su djevojčice nekad zadivljeno gledale dječake, kao prve stvarne junake, sve dok ih jednog dana, ne tako dalekog, nisu razočarali.”
•
“Muž joj se više sviđa kad su na otoku, u njegovom prirodnom okruženju, posebno na brodu i na moru. Južnjačka bodulska melodija njegova govora u kojoj čak i hrvatski zvuči seksi, kao i način na koji se uzvere uz jarbol kad jedro zapne, podsjeti je na to da su djevojčice nekad zadivljeno gledale dječake, kao prve stvarne junake, sve dok ih jednog dana, ne tako dalekog, nisu razočarali.”
January 29, 2023
Meni je mozda dosla bas u pravom trenu kad mi je motiv zenske povijesti nesto sto i sama istrazujem, tako da mogu reci da mi je bila bas prekrasna. Snazna u toj jednostavnosti. bas kao i Marije, onu tugu Magdalene Blazevic opisuje na sasvim drugaciji, zanimljiv nacin. U isto vrijeme topla i zenska, ali to mislim na najbolji nacin, ne onak kad je sve zensko psovka. Feministicka 😊
January 14, 2024
Booksina čitaonica #4
Tko bi rekao da ću bugenviliju doživjeti tako emotivno.
Tko bi rekao da ću bugenviliju doživjeti tako emotivno.
September 18, 2023
Opisuje živote žena svoje obitelji od 1921 do 2019. Fantastično je povezala različite generacije žena i sa dalmatinskim dialektom još je dodatno začinila roman.
Uživala sam u svakoj rečenici.
Uživala sam u svakoj rečenici.
September 25, 2023
Sviđa mi se ideja knjige - položaj žena, njihovi odnosi i koračanje životom kroz generacije. Osim toga, sviđa mi se što ima jako puno lijepih i dubokih misli za zamislit se.
Veliki plus za opisan položaj žena kroz godine u obitelji.
Kao što san rekla, sviđa mi se ideja knjige, ali meni je to sve jako plitko. Po meni ova knjiga ima nakupinu poglavlja u kojima se opisuje par stvari i tako o više žena koje su iz iste familije i to je sve. Kao da nam je dala uvid u knjigu koja će tek bit. Za neke stvari mi se čini da je napisala samo radi efekta šoka. Knjiga me nije takla nit san imala ikakav osjećaj nakon šta san ju pročitala.
“Kad odrasteš na bistroj i jakoj senzualnoj juhi, stvar je gotova, vanjski svijet se uglavnom čini kao iskuhana kost.”
"O tome Marija nema pojma, o religiji, o secesiji, ali naslućuje spokoj prostora i njegovu strogost koja je strogost muških roditelja, pravila umjesto pravde, ali svejedno solidnost, sigurnost..."
"Život u kojem ima vruće kave na brodu, ne može biti loš, dodaje."
"Žene to iz nekog razloga kažu za razne događaje, nije ništa posebno ili nije ništa strašno, na primjer za porođaj."
"Ova spoznaja o neprimjerenoj obući njezine suputnice pomalo ju je šokirala, pa i razočarala, kao da se upravo povjerila nekoj neozbiljnoj osobi koja ju je ismijala."
"Komplicirano je to, taj život, zaključila je Marijolina sestra Tonka."
“...imaju svoje probleme, svakome je njegov problem najveći. Ponekad ti netko i pomogne pod uvjetom da to ne traje predugo.”
Veliki plus za opisan položaj žena kroz godine u obitelji.
Kao što san rekla, sviđa mi se ideja knjige, ali meni je to sve jako plitko. Po meni ova knjiga ima nakupinu poglavlja u kojima se opisuje par stvari i tako o više žena koje su iz iste familije i to je sve. Kao da nam je dala uvid u knjigu koja će tek bit. Za neke stvari mi se čini da je napisala samo radi efekta šoka. Knjiga me nije takla nit san imala ikakav osjećaj nakon šta san ju pročitala.
“Kad odrasteš na bistroj i jakoj senzualnoj juhi, stvar je gotova, vanjski svijet se uglavnom čini kao iskuhana kost.”
"O tome Marija nema pojma, o religiji, o secesiji, ali naslućuje spokoj prostora i njegovu strogost koja je strogost muških roditelja, pravila umjesto pravde, ali svejedno solidnost, sigurnost..."
"Život u kojem ima vruće kave na brodu, ne može biti loš, dodaje."
"Žene to iz nekog razloga kažu za razne događaje, nije ništa posebno ili nije ništa strašno, na primjer za porođaj."
"Ova spoznaja o neprimjerenoj obući njezine suputnice pomalo ju je šokirala, pa i razočarala, kao da se upravo povjerila nekoj neozbiljnoj osobi koja ju je ismijala."
"Komplicirano je to, taj život, zaključila je Marijolina sestra Tonka."
“...imaju svoje probleme, svakome je njegov problem najveći. Ponekad ti netko i pomogne pod uvjetom da to ne traje predugo.”
January 3, 2023
Nevelika po broju stranica i podijeljena u dva dijela. U prvom, dužem dijelu pratimo rodoslovno stablo, ali po ženskoj lozi pa tako pratimo pet generacija žena koje nose ime Marija kroz sto godina, a svaka od njih ima nadimak po kojem ih razlikujemo. Sve te priče o Marijama su mi nekako osrednje i blijede. Nema tu puno nikakve dubine, kratka poglavlja, epizode o njima i njihovim životima. Rodni i nacionalni identitet, seksualnost, djevojaštvo i generalno žensko pitanje, koji su kao okosnica ovog "moćnog" romana su tek spomenuti, nažalost, samo zagrebani po površini.
Drugi dio, onaj od dvadesetak stranica odvija se 2021. Marijolinim povratkom u rodni zavičaj. Red prisjećanja na prošlost i promišljanja, odnos s majkom, branje maslina. Posljednji ulomak (kraj) je poetičan i najljepši dio ove knjige.
Drugi dio, onaj od dvadesetak stranica odvija se 2021. Marijolinim povratkom u rodni zavičaj. Red prisjećanja na prošlost i promišljanja, odnos s majkom, branje maslina. Posljednji ulomak (kraj) je poetičan i najljepši dio ove knjige.
January 5, 2023
Jedna od dražih Oljinih. Zrelija, manje lirska, ali hrabrija, otvorenija i zahtjevnija prema čitatelju - ne podilazi ni formalno ni sadržajno. Zanimljiva struktura koja razbija ustaljene obrasce pripovijedanja. Svako poglavlje je ujedno priča koja ima svoj poseban jezik, jezik tog vremena i prostora. Otvara pitanja poput nacionalnog identiteta, pripadnosti, položaja žena unutar obitelji i u svijetu te kako se mijenjao. Sjajna knjiga!
October 22, 2023
napokon sam ustanovila svoju ahilovu petu; knjige autorica s našeg područja koje se bave temama poput majčinstva, generacijskih trauma ili rata, pogotovo ako se radnja istih odvija u dalmaciji i svaka protagonistkinja dijeli ime sa mnom.
predivno i okrutno.
predivno i okrutno.
March 24, 2023
Knjiga je idejno jako dobra, ali mi je jako smetala neuređenost same strukture. Iako jedan od ciljeva knjige i jeste asimilacija svih Marija u jednu koja predstavlja transgeneracijski položaj žene u društvu, mislim da bi definisanija i smislenija struktura priča/poglavlja, znatno doprinela kvalitetu knjige.
July 4, 2025
Krajnje iscrpljujuce je bilo zavrsiti ovu knjigu najvise zbog toga sto je skup prica bez jasnog pocetka, kraja pa i poente. Koncept je bio zanimljiv i u pocetku sam se nadala da ce ipak nekako biti povezano al sto sam vise odmicala u knjizi, sve mi je teze bilo da je zavrsim upravo zbog toga sto je koncept nedoradjen a cini mi se i napusten na sredini knjige. Overall would not recommend
Read
July 23, 2024Zao mi je ali je ovo bilo jako iscrpljujuce i naporno citati, ne vidim nikakvu dublju poentu, niti mislim da je vredna citanja. Samo me je jako izmorila. Jedino lepo od ove knjige mi je dizajn korica, izdavacke kuce booka. -10 od mene.
April 26, 2024
Živopisno i toplo, pogotovo prvi deo
November 29, 2023
"To da brod u trbuhu nosi svoje sidro, učini joj se kao zgodna stvar. Čovjek je sve stvari napravio na svoju sliku, jelda, Miho?"
Priča je ovo o obiteljskoj lozi, ali po ženskoj liniji, onoj koja je gotovo uvijek zaboravljena i nenapisana, onoj o kojoj se do sada nisu pisale knjige i onoj koju povijest nije bilježila. Ženska loza, jednostavno rečeno, nikoga nije zanimala. Uloga žene bila je sporedna.
"Rodoslovlje prati obiteljsku mušku liniju od 17. stoljeća do trenutka kad se nekom promašenom mediteranskom ili dinarskom subjektu ne rode kćeri."
Knjiga nije kronološki pisana, već su obiteljska sjećanja o Marijama razbacana. Međutim, i tako razbacana ona tvore kompaktnu cjelinu obiteljskog naslijeđa. Marija je ime koje se nasljeđivalo poput prezimena koje je bilo rezervirano za mušku liniju. Svaka od Marija u ovoj lozi sačuvala je, kroz usmenu predaju na svoje nasljednice, neka svoja sjećanja na proživljene i lijepe trenutke i traume.
"Njene vršnjakinje u mjestu, rekla je, sad su im već pomrli muževi, stavile su crne marame i sjele ispred kuća i tako će sjediti do kraja života. Navečer unesu tronožac, ujutro ga opet iznesu pred kućni prag."
Priče su ovo o nostalgiji za proživljenim, odrastanju, prvim ljubavima, obiteljskim tajnama, sklapanju braka, razvodu, muško-ženskim odnosima koje je autorica odlučila sačuvati i ostaviti u naslijeđe budućim generacijama.
Jednostavnost, pomalo i patetika, idealizacija i klišeji su mi možda u nekim dijelovima išli na živce, ali to ne umanjuje značaj ove knjige. Knjiga je bliska svima i u tome je njen značaj. Čitatelji se vrlo lako mogu poistovjetiti s pričama jer gotovo da nema obitelji gdje se obiteljske priče nisu prenose s koljena na koljeno.
"A tako je bilo s većinom stvari koje su pripadale svijetu odraslih i tako bi se otprilike moglo opisati sve u Marijolinom djetinjstvu i ostalim djetinjstvima: radi što hočeš, samo pazi da te ne uhvate."
Priča je ovo o obiteljskoj lozi, ali po ženskoj liniji, onoj koja je gotovo uvijek zaboravljena i nenapisana, onoj o kojoj se do sada nisu pisale knjige i onoj koju povijest nije bilježila. Ženska loza, jednostavno rečeno, nikoga nije zanimala. Uloga žene bila je sporedna.
"Rodoslovlje prati obiteljsku mušku liniju od 17. stoljeća do trenutka kad se nekom promašenom mediteranskom ili dinarskom subjektu ne rode kćeri."
Knjiga nije kronološki pisana, već su obiteljska sjećanja o Marijama razbacana. Međutim, i tako razbacana ona tvore kompaktnu cjelinu obiteljskog naslijeđa. Marija je ime koje se nasljeđivalo poput prezimena koje je bilo rezervirano za mušku liniju. Svaka od Marija u ovoj lozi sačuvala je, kroz usmenu predaju na svoje nasljednice, neka svoja sjećanja na proživljene i lijepe trenutke i traume.
"Njene vršnjakinje u mjestu, rekla je, sad su im već pomrli muževi, stavile su crne marame i sjele ispred kuća i tako će sjediti do kraja života. Navečer unesu tronožac, ujutro ga opet iznesu pred kućni prag."
Priče su ovo o nostalgiji za proživljenim, odrastanju, prvim ljubavima, obiteljskim tajnama, sklapanju braka, razvodu, muško-ženskim odnosima koje je autorica odlučila sačuvati i ostaviti u naslijeđe budućim generacijama.
Jednostavnost, pomalo i patetika, idealizacija i klišeji su mi možda u nekim dijelovima išli na živce, ali to ne umanjuje značaj ove knjige. Knjiga je bliska svima i u tome je njen značaj. Čitatelji se vrlo lako mogu poistovjetiti s pričama jer gotovo da nema obitelji gdje se obiteljske priče nisu prenose s koljena na koljeno.
"A tako je bilo s većinom stvari koje su pripadale svijetu odraslih i tako bi se otprilike moglo opisati sve u Marijolinom djetinjstvu i ostalim djetinjstvima: radi što hočeš, samo pazi da te ne uhvate."
Read
April 10, 2024Pet čitanja i pet recenzija Ljeta s Marijom na podcastu Slobodnim stilom https://www.youtube.com/watch?v=ScVEz...
Read
June 7, 2024Ovo mi je prvi Oljin roman koji san na cisti blef uzela u knjizari, iako se, sto se domacih autora tice, uglavnom drzin meni poznatih lica. Oljin stil pisanja mi se svidja, ali roman sam po sebi nije, kako se kaze, po mom gustu. Falilo mi je koherentnosti, izbacivale su me iz takta nelinearne price likova s istin imenima, a iz razlicitih vremenskih razdoblja, dosta puta bih okom samo preletila preko stranice znajuci da se nista bitno nece dogoditi. Nisu me se dojmile ni one ustaljene teme koje se vrte kod svih autora s nasih podrucja i koje su vec prezvakane na sto iljada nacina. Nisam se mogla povezat ni sa jednin likom i sve te anegdote su mi bile pomalo dosadnjikave. Ono sto je, po meni, spasilo roman, i zasto san u biti i nastavila citat cekajuci neki preokret, je zadnji dio romana, ilitiga drugi dio, Bablje lito. Na tim zadnjim stranicama sam pocela suosjecati s likovima, ali vremenski i sadrzajno nedovoljno, zbog cega ne znam i ne mogu ocijeniti ovaj roman. Zelin probat procitat jos koji Oljin rad, ili mozda poeziju, jer mozda samo Marije nisu pogodile u srz.
March 7, 2023
3.5 - 4. Zanimljiva ideja, ali je bilo malo teško pratiti sve Marije i pamtiti koja je koja :) Fali im još nešto zajedničko, ne samo ime.
Autorka je ekonomična u svom jezičkim izrazu. Ekonomična i precizna, nema iscrpljujućih opisa, što se meni lično dopada. Zadnje poglavlje je jako emotivno, pogotovo priča o posečenom stablu bugenvilije.
Autorka je ekonomična u svom jezičkim izrazu. Ekonomična i precizna, nema iscrpljujućih opisa, što se meni lično dopada. Zadnje poglavlje je jako emotivno, pogotovo priča o posečenom stablu bugenvilije.
August 7, 2023
Jako dobra tema, ali nedovoljno razrađena. Segmenti života svih Marija dobiju smisao tek na kraju kada Marijola priča u 2021. zbunjujuće je što autorica skače po različitim godinama bez nekog reda ili povezivanja priča.
May 23, 2023
Mi ljudi dvadesetog stoljeća, mi smo promašaj, kaže mama.
To si ti rekla, rekla je Mara.
To stvarno mislim, rekla je mama. Sve su nas krivo naučili, svijet će procvast tek kad nas ne bude, možda.
Olja Savičević Ivančević: Ljeta s Marijom
To si ti rekla, rekla je Mara.
To stvarno mislim, rekla je mama. Sve su nas krivo naučili, svijet će procvast tek kad nas ne bude, možda.
Olja Savičević Ivančević: Ljeta s Marijom
October 25, 2023
Pet Marija, o kojima autorica piše, pet je žena koje čine 'žensko obiteljsko stablo' i predstavljaju različite generacije zadnjih sto godina. Iako tu ima i bosanskog, i crnogorskog, i Zagore, i otoka, a nekako ih sve povezuje jedna kuća sa stablom bugenvile u malom dalmatinskom mjestu. Već u uvodnom dijelu autorica nam jasno sugerira svoju namjeru – prepoznati žensku povijest (svoje obitelji), učiniti žene vidljivima i oživjeti njihovo mjesto u rodoslovlju koje je imalo tendenciju pratiti samo 'mušku stranu'. Knjiga jasno tematizira tzv. 'žensko pitanje', a autorica to radi suptilno i obzirno prema svojim likovima, izbjegavajući crno-bijelo portretiranje. Štoviše, čini se kako je bila dosta uspješna u namjeri da svoje junakinje prikaže višedimenzionalno – sa svim radostima, tugama, 'sramotama', žudnjama, 'grijesima', pobunama, prihvaćanjima…
Struktura knjiga je razbijena u poglavlja, koja pričaju priče svake od pet Marija, a razbacana su s obzirom na kronološki ili bilo koji drugi poredak. Iako se mogu čitati kao samostalne cjeline, nestrukturiranost ipak otežava čitanje, a možda se tu radi i o manjkavosti uredničkih intervencija. Pohvalno je da je drugo izdanje knjige dobilo stranicu rodoslovnog stabla na samom početku, za razliku od prvog izdanja, gdje je ta korisna sličica, koja znatno olakšava čitanje, smještena tek na kraju prve cjeline, ili faktički, pred kraj knjige. No, čak i ako je preskakanje između likova i godina zbunjujuće, u nekom trenutku prestane biti bitno, jer se sve te Marije pretapaju u jednu Mariju, ili samo ženu, a sve njihove priče su zapravo priče svih žena.
Gledano sociološki, daje zanimljive uvide u položaj žena, njihove izbore i svakodnevnicu unutar patrijarhalnog okvira našeg društvenog konteksta tijekom zadnjeg stoljeća, kao i uvide u procese promjena, izazove i pomake u emancipaciji. Priče su zapravo fragmenti iz života junakinja, zgode, nezgode, ili neki prijelomni trenuci kakvi se prepričavaju ponovo i ponovo na obiteljskim okupljanima, i vrlo su slične svim onim pričama koje smo i mu čuli od svojih majki, tetki, baka, prabaka.
Knjiga je pisana stilom koji je pitak, živ, topao, duhovit, a jezik, koji je pun dijalekata i jezičnih specifičnosti vremena u kojima se pojedina priča odvija, sigurno je jedna od jačih strana ovog djela. Iako su neke scene iz priča jako upečatljive, možda mi je nedostajalo neke dublje emocije, i ostao mi je dojam da je autorica ipak ostala suzdržana. To je šteta jer, iako mi je ovaj roman drag i blizak, čini mi se da ću ga brzo zaboraviti. I meni možda najjači dio je onaj na samom kraju, kad je autorica pustila i poetske elemente u scenu (ipak je ona pjesnikinja!), a emocija se zaista oslobodila i preplavila.
Struktura knjiga je razbijena u poglavlja, koja pričaju priče svake od pet Marija, a razbacana su s obzirom na kronološki ili bilo koji drugi poredak. Iako se mogu čitati kao samostalne cjeline, nestrukturiranost ipak otežava čitanje, a možda se tu radi i o manjkavosti uredničkih intervencija. Pohvalno je da je drugo izdanje knjige dobilo stranicu rodoslovnog stabla na samom početku, za razliku od prvog izdanja, gdje je ta korisna sličica, koja znatno olakšava čitanje, smještena tek na kraju prve cjeline, ili faktički, pred kraj knjige. No, čak i ako je preskakanje između likova i godina zbunjujuće, u nekom trenutku prestane biti bitno, jer se sve te Marije pretapaju u jednu Mariju, ili samo ženu, a sve njihove priče su zapravo priče svih žena.
Gledano sociološki, daje zanimljive uvide u položaj žena, njihove izbore i svakodnevnicu unutar patrijarhalnog okvira našeg društvenog konteksta tijekom zadnjeg stoljeća, kao i uvide u procese promjena, izazove i pomake u emancipaciji. Priče su zapravo fragmenti iz života junakinja, zgode, nezgode, ili neki prijelomni trenuci kakvi se prepričavaju ponovo i ponovo na obiteljskim okupljanima, i vrlo su slične svim onim pričama koje smo i mu čuli od svojih majki, tetki, baka, prabaka.
Knjiga je pisana stilom koji je pitak, živ, topao, duhovit, a jezik, koji je pun dijalekata i jezičnih specifičnosti vremena u kojima se pojedina priča odvija, sigurno je jedna od jačih strana ovog djela. Iako su neke scene iz priča jako upečatljive, možda mi je nedostajalo neke dublje emocije, i ostao mi je dojam da je autorica ipak ostala suzdržana. To je šteta jer, iako mi je ovaj roman drag i blizak, čini mi se da ću ga brzo zaboraviti. I meni možda najjači dio je onaj na samom kraju, kad je autorica pustila i poetske elemente u scenu (ipak je ona pjesnikinja!), a emocija se zaista oslobodila i preplavila.
January 22, 2025
U obiteljskim pričama Marijola je ostjetila da je tuga elementarna i duboka, a da je radost neka vrsta nefiltrirane spontanosti, izostanak potrebe sa uljepšavanjem i humorom, i da su mračne, teško shvatiljive nesreće iskustvo koje pretječe ljude - višak sudbine. Previše sudbine, rekle su joj Marije i uzdahnule. Previše sudbine za jednu obitelj.
3.5, recimo. jedna klasična multigeneracijska (i prilično autobiografska, čini mi se) mini saga, u balkanskom izdanju. kao što to uglavnom bude, nisu sve marije bile jednako interesantne, ali na momente to sve bude lepo i dirljivo.
meni omiljena - maša, možda zato što me podseća najviše na moju baku. manje interestantna - marijola (bez uvrede autorki, s obizrom da mi se čini da je to njena marija), ali ajde, možda zato što me je najviše izdeprimirala. ili mi je ona nekako najbliža bila, iako nismo isto godište (ja sam iz nesrećne '93, između marijoline '74 i marine '02, tako da moje marije baš i nema, ali sve mi nekako marijola bliskija ispala) pa mi pokvarila eskapizam. a možda me i nerviraju knjige o piscima i knjigomoljicma. ko će ga znati!
za kraj ću napomenuti da je knjiga baš pošteno testirala moje znanje srpskohrvatskog (a i vala italijanskog) jezika, hvala drugovi dalmatinici. (bez sakrazma ironije itd, baš onako okrepljujuće iskustvo.)
January 28, 2024
Dosta me je namučila hronologija knjige, skakanje s jednog perioda na drugi i ko je ko; bilo mi je potrebno sramotno mnogo vremena da shvatim da je porodično stablo nacrtano na koricama zapravo naopako. Dugo me je i zbunjivalo to što je jedna Marija svekrva narednoj a ne majka (to sam skopčala tek u epizodi u avionu). Nažalost, nisam bila u mogućnosti da čitam knjigu i vodim beleške, tako da sam se u nekom trenutku samo prepustila i nadala da ću raščivijati priču. I uspela sam, ali na samom kraju, što je možda i bila poenta.
Shvatam svrhu takve strukture knjige: ženska iskustva su vrlo slična kako sada tako i pre stotinu godina i uprkos svim promenama živimo iste živote kao i naše pretkinje. Pronašla sam sebe, svoju majku, baku, prababu u ovim pričama iako su iskustva ovih žena vrlo različita od naših. Anegdota, razmišljanja i opaske su me kako nasmejale tako i rastužile.
Nisam se odmah "upecala" na knjigu, početak mi je išao malo teže, mislila sam da mi se neće dopasti, čak sam se pomalo i razvlačila sa čitanjem, ali kako sam odmicala sve sam više uživala.
Dodatni poeni za dizajn korica, iako možda navode na neku laku, letnju priču. Priča je za svako doba godine i svako doba života, a ako vas more i obala asociraju na leto, može i tako.
Shvatam svrhu takve strukture knjige: ženska iskustva su vrlo slična kako sada tako i pre stotinu godina i uprkos svim promenama živimo iste živote kao i naše pretkinje. Pronašla sam sebe, svoju majku, baku, prababu u ovim pričama iako su iskustva ovih žena vrlo različita od naših. Anegdota, razmišljanja i opaske su me kako nasmejale tako i rastužile.
Nisam se odmah "upecala" na knjigu, početak mi je išao malo teže, mislila sam da mi se neće dopasti, čak sam se pomalo i razvlačila sa čitanjem, ali kako sam odmicala sve sam više uživala.
Dodatni poeni za dizajn korica, iako možda navode na neku laku, letnju priču. Priča je za svako doba godine i svako doba života, a ako vas more i obala asociraju na leto, može i tako.
September 23, 2025
4,5* Letá s Máriou sú letá naprieč piatimi pokoleniami Márií jednej chorvátskej rodiny. Popri premenách krajiny sa ich dni zlievajú do pestrých príbehov o časoch minulých aj súčasných. Spoza tieňov kamenných domov, figovníkov a mužských svetov odhaľujú ten ženský, ktorý rodine dáva nielen dušu. Nápaditý a poetický jazyk autorky ma príjemne prekvapil a ak by som mal vyňať časť, ktorá pre mňa vystihuje náladu tejto peknej knihy, bola by to táto:
“Skutočné ženy v rodinách, susedy a ich príhody boli jediným dôkazom toho, že život žien nie je dvojrozmerný ani bez vzdoru, dobrodružstiev či erotiky, aj keď sa ich dobrodružstvá odohrávali v domácom interiéri či väzení. V kuchárskych knihách poliatych rumom s čokoládovým odtlačkom prsta, na zadnej strane fotografií, v listoch a pohľadniciach, pamätníkoch a lexikónoch, v zamknutých skrinkách, zásuvkách a v kredencoch nachádzala zrnká a omrvinky veľkých a nezapísaných súkromných dejín sveta.”
V nenútene pôsobiacom preklade Miliny Svítkovej vydalo EJ Publishing.
“Skutočné ženy v rodinách, susedy a ich príhody boli jediným dôkazom toho, že život žien nie je dvojrozmerný ani bez vzdoru, dobrodružstiev či erotiky, aj keď sa ich dobrodružstvá odohrávali v domácom interiéri či väzení. V kuchárskych knihách poliatych rumom s čokoládovým odtlačkom prsta, na zadnej strane fotografií, v listoch a pohľadniciach, pamätníkoch a lexikónoch, v zamknutých skrinkách, zásuvkách a v kredencoch nachádzala zrnká a omrvinky veľkých a nezapísaných súkromných dejín sveta.”
V nenútene pôsobiacom preklade Miliny Svítkovej vydalo EJ Publishing.
Displaying 1 - 30 of 43 reviews