Uvodeci prirodno u prirodnu stvarnost i namerno vrseci raslojavanje istine, Bulgakov od fantastike stvara estetsko sredstvo pomocu kojeg, posredno, ukazuje na jednostrano i oskudno zivljenje i strogo kontrolisano trajanje coveka u vremenu i poretku u kome je ideologija bila pre i iznad svega.
Roman od manje strana mogu da pročitam ceo čak i kada je dosadan, dok obimni romani moraju da me zainteresuju u prvih tridesetak stranica, pa zato nisam pročitao puno romana koji imaju više od 400 strana. Što se tiče "Majstora i Margarite", Rusi očigledno ne mogu bez preteranog opisivanja, ali to neće umanjiti moju ocenu, jer u ovom ruskom klasiku ima humora. Priča ima nekoliko žanrova i tema, knjiga me nije uspavljivala, Behemot mi je postao omiljeni ruski lik... I kada na kraju sve oduzmem i saberem, "Majstor i Margarita" mi je postao jedan od omiljenih romana, u top 10, što je i mene iznenadilo, jer nisam obožavatelj ni fantazije, ni nepotrebnog ruskog opisivanja.
Za mnom čitaoče! Svidja mi se jednostavnost recenice, ima mesta za predah od radnje gde se pisac direktno obraca citaocu. Genijalan spoj dobra i zla, realnog i mitskog sveta, generalno jako motivski razudjeno delo. Fenomenalno! Ako ikada budem imala mačku nazvacu je Behemot.
The novel consists of two main stories. The first, set in Moscow, deals with the influence of the devil among a group of people and the chaos that follows; the second is the love story of a writer named the Master and his lover Margarita. A work that makes you think about love, freedom, art and the human condition. I recommend you read it.
- Dostojevski je umro- reče građanka, ali nekako ne baš sasvim sigurno. - Protestujem! - vatreno uzviknu Behemot. - Dostojevski je besmrtan!
Da, čovek je smrtan, ali nije u tome sva nevolja. Loše je to što je on ponekad iznenada smrtan, eto u tome je trik! I što niko ne može da kaže šta će raditi večeras.
Turbulentna je sudbina nastajanja i konačnog objavljivanja romana, dvadeset šest godina posle piščeve smrti, i to u časopisu u svojoj ozbiljno cenzurisanoj verziji. Godinama kasnije objavljena je i potpuna verzija, ovog puta u formi knjige, a njen svetski uspeh postaje istorija. Narativ prati dve paralelne priče, zapravo priču u priči. Osnovna radnja odvija se tokom dvadesetih-tridesetih godina dvadesetog veka u Moskvi i prati niz fantastičnih, naizgled povezanih dogadjaja koji izazivaju opšti haos medju stanovništvom. Umetnuta priča vraća čitaoca u duboku prošlost, a čini temu knjige genijalnog, neshvaćenog i od kritike neprihvaćenog Majstora koji, uprkos tome, uživa najveći dar prirode. Ljubav. Margaritinu bezuslovnu ljubav i divljenje. Da li je niz neobičnih dogadjaja uzrokovao da ljudi ispolje svoje najgore osobine, da li su kao posledicu imali brisanje veštački postavljene granice dobra i zla u društvu, i da li ljubav ipak pobedjuje sve, čini mi se da će svako ko se upusti u čitanje Majstora i Margarite naći svoje odgovore. Srećno!
Dosta sam se bojao ove knjige i toga kako će mi leći. Na trenutke jeste bila nejasna i dosadna (uzmimo u obzir da obično ne volim čitati klasike), međutim bilo mi je veoma interesantno da čitam ovo neobično delo i da slažem delove ove zamršene slagalice. Pisac se u ovoj knjizi na zanimljiv način pita i preispituje o životu, o onom što ne umemo da objasnimo, o društvu i poretku uopšte. Posebno mi je drago što sada konačno razumem gomilu sveprisutnih referenci u bezbroj književnih dela na koje sam naletao i koja tek srećem. Ova knjiga će se zaista ispostaviti kao nezaobilazna polazna referenca u književnosti bez koje se ne može.