Works, such as the novels Crime and Punishment (1866), The Idiot (1869), and The Brothers Karamazov (1880), of Russian writer Feodor Mikhailovich Dostoyevsky or Dostoevski combine religious mysticism with profound psychological insight.
Fyodor Mikhailovich Dostoevsky composed short stories, essays, and journals. His literature explores humans in the troubled political, social, and spiritual atmospheres of 19th-century and engages with a variety of philosophies and themes. People most acclaimed his Demons(1872) .
Many literary critics rate him among the greatest authors of world literature and consider multiple books written by him to be highly influential masterpieces. They consider his Notes from Underground of the first existentialist literature. He is also well regarded as a philosopher and theologian.
I sam spoznavši zatočenički život, Dostojevski je kao pripadnik Kruga Petreševskog najpre osuđen na smrtnu kaznu koja je preinačena, prvo na 8, a potom na 4 godine robije. Nedvosmisleno, ovde nalazi inspiraciju za knjigu koju će napisati po odsluženju kazne, približavajući nam egzistenciju osuđenika u jednoj tamnici u Sibiru. Kroz lik Aleksandra Petrovića Gorjančikova, robijaša drugog stepena, dobija se prilično jasna slika zatvora i atmosfera koja u njemu vlada - žagor, viku, smeh, psovke, zveket okova, obrijane glave i žigosana lica; ali i ocenu duševnih raspoloženja njegovih žitelja.
Prvo samo ću reći, ovoj knjizi nije lako dati ocjenu. Možda zato i što u sebi ima tri književna djela: Zapise iz Mrtvog doma, Zimske bilješke o ljetnim utiscima i Zapise iz Podzemlja.
Zimske bilješke su laganije štivo, opisuje svoje ljetovanje, malo se ruga na račun europskih naroda, a ni svoj ne isključuje, eto tako njih sam pročitala "u odmoru" od Zapisa iz Mrtvog doma, a napisala sam i ogled o njima zasebno.
Zapisi iz Mrtvog doma nisu laki za čitanje, ne samo zbog tematike, već i zbog toga kako je djelo satkano. Ima tu svega: - pravih prijedloga za poboljšanje života zatvorenika u Sibiru( koji baš i nemaju veze s današnjim vremenom), - obrade i psiholoških studija različitih likova, - puno autobiografske građe (to je očito, takve detalje može znati samo netko tko je doista bio u Sibiru zatočen) - fine filozofije, - teologije. Unatoč tome što je u neku ruku poprilično zbrkana, vrlo mi se svidjela.
Zapise iz podzemlja pročitala sam u nekoliko sati. Sjajno djelo, pomalo me podsjeća na Krležu s tim dugim rečenicama i digresijama. Ima nešto jako uznemirujuće u ovom djelu, možda zato što pesimizam glavnog antijunaka ostavlja dojam istine.
Sve u svemu, preporučujem ovu knjigu i ne samo zato jer je to Dostojevski.
"Pamtim kako sam za sve to vreme, i pored stotine drugova, bio strahovito usamljen i kako sam naposletku i zavoleo tu svoju usamljenost. Duševno usamljen, ja sam okrenuo pogled na svoju prošlost, razmatrao svoj pređašnji život, prelistavao svaku stranicu, pretresao sve do najmanjih sitnica, udubljivao se, sam sebi sudio strogo i neumoljivo, pa ponekad, u nekom času, još sam i zahvaljivao sudbini što mi je dala tu samoću, jer bez nje ne bi bilo ni toga suda, ni te stroge smotre nad pređašnjim životom."
Knjiga koja nam predstavlja život robijaša u sibirskom zatvoru. Zahvaljujući ličnom zatvorskom iskustvu Dostojevski je iz prve ruke imao predstavu o životu u zatvoru i o različitim karakterima zatvorenika, te je iz tog razloga ovaj roman veoma realan. Roman sadrži veoma malo dijaloga, glavnu riječ vodi pripovijedač, u ovom slučaju Aleksandar Petrovič.
Izuzetno mi je teško pala - zato sam je ovoliko i odužio i pored nje čitao još nekoliko knjiga.
Sve u svemu, dopala mi se. Sjajni opisi i analiza zatvorenika. Dostojevski ukazuje da se i u najgorim prestupnicima krije nešto ljudsko, dovoljno da se makar na trenutak empatišemo sa njima. Kritika zatvora i nasilja unutar njega je opravdana - poenta zatvora bi trebala biti rehabilitacija, a ne kažnjavanje radi kazne. Prosto fenomenalno.
This entire review has been hidden because of spoilers.