Istinita priča Beograđanke koja je 4 godine provela u jednom arapskom haremu u Dubaiju. Posle dramatičnog raspleta događaja i kraćeg boravka u Turskoj, u Beograd se vratila krajem 1995. Sada živi na Novom Beogradu.
"Jedna devojka mi je prišla, pomilovala me po grudima i upitala da li mi je ovo prvi put da idem kod Gospodara. Klimnula sam glavom. Ne plaši se, kazala je ona, nas dve imamo iskustva. Posle pola sata, možda ceo sat, nisam imala osećaj za vreme, u sobi se čulo nešto kao muzički instrument. Trajalo je to nekoliko sekundi, devojke su izašle iz bazena. Došlo je vreme da upoznam Gospodara.
Zatvorila sam oči, pokušavajuči da ne mislim ni na šta što me okružuje, ali nisam uspevala. Onda sam osetila na sebi još jedan par ruku. Bio je to čovek četrdesetih godina, koji je sve vreme druženja ćutao, povremeno se smejao i nazdravljao. Njih dvojica su me odvela do dvoseda, nasuprot onome gde su bili Turčin i devojka iz Mađarske. Skinuli su mi majicu i grudnjak.
Pročitana u jednom dahu. Interesantna, potresna, a u neku ruku i poučna. U svakom momentu mi je držala pažnju, čak i na onim delovima gde mi se činila pomalo neprijatna i nerealna. Sve u svemu, zanimljiva.
“Videla sam Beograd kao na dlanu i bila spremna da dam život istog trenutka samo da ga još jednom vidim.”
“Život me je poveo stazama velikih neugodnosti, ali stazama na kojima se odrasta preko noći.”
Jako teško, iskreno i hrabro delo. Delo koje je zapravo priča jednog živog bića. Jedne žene, koja je na svakom polju bila povređena od strane muškaraca. Ova priča koju je ova žena proživela treba pročitati svaka devojka i žena. Ovakve situacije su češće nego što mi mislimo i širenje svesti o ovoj temi su važne. Jako mi je žao kroz šta je sve prošla, ali divim se njenoj hrabrosti i nadi koju je gajila sve vreme u sebi. Pazite se ljudi, ne žele vam svi dobro!
“Ono što je nepoznato i novo uvek privlači više od poznatog možda zbog opasnosti koje se kriju u tome, ali… Meni je život dobro natrljao na nos.”
Jako napeta i neizvjesna... Knjiga koja se cita u dahu, koju jednostavno ne mozete odloziti ni na minut... S druge strane, toliko uznemirujuca i razarajuca, obzirom da je istinita ispovijest... Jako tuzno sta se desava u 21. vijeku... Tuzno koliko jos ima dijelova zemaljske kugle gdje se zena nipodastava, ponizava, zlostavlja... "ubija" u svakom pogledu.
🌠Veoma interesantna tema što zbog aktuelnosti bijelog roblja, što zbog radoznalosti o haremu. Oduvijek prisutna društvena pojava nasilja nad ženama često je tema u knjigama. Razumljivo autorima su inspiracija događaji koji su se nekom i desili. Ali ova priča je drugačija po tome što je lično doživljena. Prava pravcata ispovijest. To nije terminologija za naslov, to je priznanje jedne žene kroz šta je prolazila tokom četiri godine obespravljena u tuđini. Bila je izvor zabave i zadovoljstva bogatih muškaraca koji sebi daju za moć da rade šta žele, bez obzira što to podrazumjeva nekom oduzimanje slobode... Nažalost živimo u takvom svijetu. Neko može i ono na šta nema pravo, a neko ne može ni ono na što ima pravo.
🌠Ovakve priče treba da se eksponiraju u svrhu upozorenja za mlade osobe. Za prevenciju. Nažalost, koliko god imali ombudsmena za ljudska prava, pričali o UN konvenciji i imali SOS telefonskih brojeva ova socijalna problematika će uvijek imati svoje žrtve. Ova žena je imala veliku sreću, a koliko li je njih koje nisu bile takve sudbine.
🌠Cjelokupna priča mi je dodatno interesantna zbog perioda dešavanja radnje. Žena koja je bila daleko od Jugoslavije propustila je sve što je bilo u periodu od 1991-1995. godine, u potpunom neznanju šta je izbjegla. Spletom okolnosti izbjegla je jedne strahote da bi je zadesile neke druge.
🌠Tanjina (ili čija god) biografija je vrijedna spomena. Bez obzira na lične osude onih koji su vidjeli u haremu samo luksuz i raskošne uslove života, onih koji su uočili da je poslije svega mogla da uživa sa nepoznatim muškarcem, onih koji misle da nije htjela pobjeći (jer, kao, da je htjela mogla je?!)... Bez obzira na sve apsurdne i komentare bez empatije o ovoj temi treba da se priča. Za nauk, za pouk, za podsjetnik, za upozorenje. Priče o obećanim poslovima, idealnim uslovima rada/života, bez obzira koliko ozbiljno zvučale ne uzimajte u razmatranje bez brojnih provjera na sve moguće strane.
Knjigu mi je pozajmila koleginica uz velike preporuke da je pročitam. Iako nikad ranije nisam ni čula za nju, niti bih ikad sama takvu knjigu uzela da pročitam, mnogo mi se dopala.
Radnja jeste tužna i teška, pogotovo ako se čita na godišnjem, ali je veoma poučna.
Interesantno a opet zastrašujuče. Surova i bolna istina jedne hrabre žene. Ni malo prijatne situacije pred kojima bi i najjači poklekli. Topla preporuka
Knjiga koja me je podsetila na to koliko je svet okrutan, ali takodje i da iz svake lose situacije postoji izlaz. Jeziva cinjenica je da je knjiga pisana po stvarnom dogadjaju…
🌟 Ovo je istinita priča jedne Beograđanke koja je na prevaru odvedena u Dubai 1991. godine. Tamo je bila zatočena u palati sa tridesetak drugih devojaka i njihova jedina svrha je bila da budu lepe i negovane i da zadovoljavaju Gospodarevu požudu.
🌟 Kada sam počela da čitam knjigu pomislila sam ,,Bože, da li je moguće da je devojka bila toliko glupa?!" U moru toliko devojaka baš je neki Arapin rešio tebe da uzme da budeš jedan od menadžera neke odromne firme za koju nikada nisi ni čula! Takođe mi nije jasno, zašto njeni roditelji nisu porazgovarali sa njom kada im je saopštila svoju odluku da ide u inostranstvo da radi, već su je samo pustili u beli svet na osnovu jedne sumnjive ponude. Ali onda, kada sam malo bolje razmislila, previše je devojaka koje su pobegle trbuhom za kruhom i završile u sličnoj situaciji. Želja za boljim životom nekada često preovlada razumno razmišljanje pa pogrešne odluke u tim situacijama umeju biti i kobne. Glavna junakinja, čije ime ne znamo, je provela četiri godine u palati u kojoj je imala svega u izobilju, osim slobode i pristupa vestima izvan palate. Bila je ptica u zlatnom kavezu, bez mogućnosti da pobegne jer je čak i policija radila za Gospodara u zemlji gde novac pokreće sve. Ali njene muke će se nastaviti i nakon izlaska iz harema, sve dok joj jedan slučajan susret ne povrati nadu za povratak u njenu voljenu zemlju.