Potresna zatvorska ispovest čoveka koji je trećinu života proveo iza rešetaka
Odrastao sa ocem alkoholičarem koji ga je fizički zlostavljao, Đorđe Vasiljević je devedesetih godina kao dečak bio prepušten sam sebi i beogradskom asfaltu. S trinaest godina je upoznao majku, za koju je mislio da je mrtva, i preselio se kod nje. „Kada sam uz njenu pomoć prestao da se plašim Leke, tiranina, svog oca, prestao sam da se plašim bilo koga.“
Na ulici je dobio nadimak Atila i počeo da se upušta u sve ozbiljniji kriminal: krađe, iznude, razbojništva. Kako sam priznaje, od 317 članova Krivičnog zakona Republike Srbije koji se bave opisom krivičnih dela i sankcija on je prekršio 122. Svojevremeno proglašen najinteligentnijim srpskim osuđenikom sa količnikom inteligencije 147, Đorđe Vasiljević proveo je iza rešetaka trinaest godina, tokom kojih mu se rodilo troje dece, a po izlasku iz zatvora i četvrto.
Dosije Atila je potresan i neobično umešan spoj književne imaginacije i dubokog uvida u izvore nasilja jedne izgubljene generacije odrasle u zemlji bez nade i iluzija. To je ujedno i ličnim iskustvom obojena analiza kazneno-popravnog sistema Srbije, u kojem se ogleda celo društvo ogrezlo u kriminalu i korupciji. Posebnu boju ovom uzbudljivom autobiografskom romanu daje lik žene koja svojom bezuslovnom ljubavlju i požrtvovanošću otvara put nade i iskupljenja.
Đorđe Vasiljević Atila (Beograd, 1982) odrastao je u Beogradu. U mladosti je bio aktivan sportista. Dobitnik je većeg broja nagrada za poeziju: 2010, 2011, 2014. osvojio je prvo mesto na Međunarodnom festivalu osuđeničkog stvaralaštva „Desanka Maksimović“ u KPZ Valjevo. Kao predstavnik Srbije učestvovao je sa poezijom na Međunarodnoj izložbi osuđeničkog stvaralaštva u Briselu 2015, gde je osvojio prvo mesto. Živi u Sremu sa ženom i četvoro dece.
Kad sam počela da čitam ovu knjigu zvučala činila se kao neki roman napisan o osobi koju sam nekad znala. Posle je sve više podsećala na neki ultra brzi akcioni film iz 90ih, znate one sa Žan Klod Van Damom, ali malo bliže kući jer je glavni glumac "naš". Ali negde na pola čitanja sve je počelo da me podseća na pisma. Pisma napisana ljudima koje kao da znam od negde, neka napisana neznancima koji opet podsećaju na nekog i onda ona napisana samom sebi.
Prekratka knjiga da ispriča sećanja na jedan mlad život pre i 13 godina posle kazne. Ovo je knjiga sećanja napisana o nekome koga više nema.
Nisam očekivala da ću sa suzama pročitati zadnjih par strana. Svakako vredno čitanja.
I'd describe the book - the best ever written. I hope the book will be translated into English and/or German it would resonate with young generations of today. Possibly because the writer is my generation so I understand all too well what is he talking about especially the times of 90s - the time of civil war between Serbia/Croatia/Bosnia. He brilliantly and with a lot of layered thought chronicles his time spent in various Serbian prisons. To that is added the childhood trauma - the father abuser who never actually loved his firstborn son and was beating him sensless his entire childhood. But the author was not an ordinary victim - as we would later find out about his IQ 147 (Mensa material). He proves to be stronger not only physically but mentally facing the impossible odds through the 7 levels of Dante's Hell in various Serbian penitentiaries. His recounts of the prison days combined with the love of his dedicated wife, tell a tale worth of not only reading but enjoying of every single of 371 page of the novel. Thank you Mr. Atila!
Autobiografija čoveka koji je bavljenje kriminalom, platio višegodišnjim zatvorskim kaznama. Od detinjstva, pa preko loših izbora do zatvora i okretanja ploče nakon odsluženja kazne. Nisam naložen na te krimi priče, ali je svakako zanimljivo.