Onaj, koga Bernard Cornwell hvali, ne može da bude loš. Štaviše, od Roberta Lowa sam dobio upravo ono što sam i očekivao. Za razliku od Cornwella, u čijem se pisanju oseća aristokratski duh, i koji piše o kraljevima i visokom plemstvu, te je, stoga, i rečnik koji koristi probran, Robert Low je odabrao arhetipske vikinge - zemljoradnike i seljake, te je u tom pogledu, negde, bliskiji Timu Severinu. Ovaj prvi deo sage ne vrvi od krvavih bitaka i otimanja zemlje (što je, po mom mišljenju, odlično i van klišea), ali je izuzetno dinamičan i proavanturistički (nešto slično kao Hagardovi Rudnici cara Solomona). Dakako, ne izostaju ni bitke, po kojima su vikinzi poznati, ali one su, za razliku od onih organizovanih i utreniranih kod Cornwella vrlo randomizovane i vođene po principu fight or flight, jer su i situacije u kojima su se junaci nalazili takve. Takav je i rečnik - prost i prostački, ali to daje posebnu draž svemu. Znoj, krv i balega su mirisi koji su sve vreme prisutni. Robert Low je u svoje pripovedanje daleko više upleo i nordijsku mitologiju, nego što to Cornwell čini u svojim delima. Štaviše - osim nordijske mitologije, bavio se i slovenskom, budući da je kao novinar-istraživač proputovao i Rusiju, ali i Bosnu i Kosovo za vreme proteklih ratova. Originalan i vrlo interesantan početak sage, i očekujem u sledećim delovima, da se utisci pojačavaju gradacijski.