Drenje

by Luka Bekavac

Prvijenac Luke Bekavca roman je koji plijeni pažnju prije svega načinom na koji je konstruiran pripovjedni svijet, izbrušenim stilom i neobično "pomaknutom" tematikom. Bekavac (rođen 1976. u Osijeku), asistent na zagrebačkoj komparatistici koji se zapaženim tekstovima i prijevodima pojavljivao u brojnim tiskovinama i u radijskom eteru, odlučio je, naime, o nekim poznatim i "prožvakanim" temama napisati roman totalno drukčiji od drugih i uspio je konstruirati i zaokružiti dosljedno izveden roman-koncept, na kakav ne nailazimo baš previše često.

Genres: Science Fiction, Mystery, Fiction

158 pages, Paperback

First published January 1, 2011

About the author

Luka Bekavac rođen je 1976. u Osijeku. Diplomirao je komparativnu književnost i filozofiju te doktorirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje od 2006. radi na Odsjeku za komparativnu književnost. Objavljivao je autorske tekstove i prijevode u časopisima Zarez, Tvrđa, Quorum (član uredništva 2004.–2006.), Gordogan, Frakcija, Književna revija, 15 dana, Akt, Književna smotra, Umjetnost riječi, Filozofska istraživanja i Performance Research te u emisijama Trećega programa Hrvatskog radija i Radija 101. Njegov prvi roman Drenje (Zagreb, 2011.) bio je nominiran za niz regionalnih književnih nagrada. Drugi roman Viljevo dobio je Nagradu Janko Polić Kamov Hrvatskog društva pisaca za 2014. godinu, nagradu Europske unije za književnost 2015. i Nagradu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za 2014. za područje književnosti.

Reviews

[Boris Laketić · Rating 2 out of 5]

U leto 1999. studentkinja Marta dolazi u (fiktivno) baranjsko selo Drenje na višenedeljnu terensku praksu kod profesora Markovića. Inicijalno se radi o bioakustičkim merenjima u sklopu procene uticaja ratnih dejstava u periodu 1991-1995. godine na lokalni ekosistem. Međutim, ispostavlja se da je u Drenju na delu čudna derealizacija sa upadljivim geološko-tektonskim i zvučnim pojavama, dok je fauna odsutna. Analitično pripovedanje - koje postojano održava distancu prema opisanom svetu, doprinoseći utisku beživotne, zlokobne pustoši - postupno uvodi čitaoca u misteriju. Psihološki ili sociološki pristup brzo otpadaju kao opcije za razumevanje sveta Drenja. Markovićeva istraživanja i naučna saznanja u svojim implikacijama vode u oblast kvantne fizike (paralelni univerzumi, vreme "ne postoji"). Na samom kraju se u sklopu misterije nameće i pitanje ontološkog statusa Marte, profesora i samog Drenja: jesu li oni živi ili mrtvi, je li Drenje zagrobni svet?

U krajnjem utisku se čini da je izvorna inspiracija autora filozofska (spekulativni realizam) jer misterija Drenja ostaje misterija, pošto ljudski um ne može spoznati stvarnost po sebi.

[Martina · Rating 5 out of 5]

Ne vjerujem da sam ikad pročitala prozno djelo koje se toliko opire ukalupljivanju u određeni žanr kao "Drenje". I sad, kad su mi se dojmovi slegli, ne mogu točno reći ni što je "Drenje", ni zašto me toliko fascinira. Jer, nije riječ ni o hororu, ni o trileru, ni o psihološkom romanu, iako roman ima elemente svih navedenih žanrova. Kad bi radili Euler-Vennov dijagram ta tri tipa romana, presjek sva tri kruga, onaj komadić u sredini, bilo bi "Drenje".

To je jedna dojmljiva stilska vježba, i svakako jedno od zanimljivijih djela koje se zadnjih godina pojavilo na sceni. Ja sam bila odmah osvojena bogatim vokabularom i metikuloznim opisima, koji izvanredno dočaravaju atmosferu u romanu. Jer, u Drenju sve truli i propada, sve je na putu u nepovrat, ali nagovještaji budućeg crnila svejedno ne daju čitatelju da prestane čitati. Dapače, mrak koji vreba iz različitih punktova u Drenju i neposrednoj okolici daje jedan bizarni čar cijeloj priči... koja ne obiluje događajima, ali to je u skladu s pasivnosti koju displejiraju svi likovi u romanu. Sve u svemu, roman mi se svidio, i premda nisam bila sigurna koliko bih mu zvjezdica stavila, na kraju sam se ipak odlučila za pet.

[Ivan Damjanović · Rating 2 out of 5]

poprilično razvikan roman pa sam ga uzeo da vidim o čemu je riječ
7 vizura loše kamere usp. Blair Witch Project
nekoliko virtuoznih opisa i noir scena u početku
11 lektura?? „artificijelnim“ „konfuznim“
17 usp. Tribusonov Sanatorij (kronotop, ugođaj)
20 Marković usp. Snape
21 opis Drenja- usp. selo iz Kafkina Dvorca
117/118 1 od gr8 dijelova romana
usp. Resident Evil 4 (igra, ne film) – neko špansko selo gdje su ljudi surovi i pod neobjašnjivim utjecajem kao i ovdje
dojam PMS romana (nikad prije mi nije pala na pamet ta žanrovska odrednica, ali ovdje, dobrim dijelom, definitivno)
repetitivno, dosadno i naporno na mahove
nesumnjivo na trenutke stilski impresivan roman, ali sadržajem... bjesomučno rastezanje i nepodnošljivo MISTIFICIRANJE
trenutci nevjerojatnog smaranja metajezikom
HIPSTERSKI ROMAN if i ever saw one
„drugi pojas“ usp. Silent Hill (2006)
PREZASIĆENOST opisima atmosfere
143 ovo Drenje komonto može promijeniti naziv u Silent Hill #* jer je u biti gotovo riječ o lokalizaciji Silent Hilla, tj. Silent Hill fanfictionu- cementara iz Drenja- usp. spalionica iz Silent Hilla
istina, bogat metajezik, ali, nažalost, često prerasta u pretenciozno forsiranje
usp. Slaughterhouse Five – bezvremenost/ percepcija vremena
145 mistificirajuće petljanje
147 skoro sam umro od dosade!!
150 (i prije) usp. Arrival (2016) transkripcija vanzemaljskog koda (apropos, Arrival mi je još dosta lošije sjeo nego Drenje)

Dakle, odlična, izrazito svježa ¼ romana da bi zatim uslijedilo žešće razočaranje kad se sve više kristaliziralo kojim smjerom, tj. žanrom ide ovaj roman. Vrlo malo supstance/sadržaja, vrlo mnogo ne baš originalnih mistifikacija.
Razočaran sam jer sam se potajno nadao da je Drenje stvarnosna proza, a ne ovaj mumbo-jumbo (wannabe) Silent Hill fanfiction (naravno, ne mislim da je pisac nužno imao u mislima Silent Hill, možda podsvjesno. Nevažno, jasno)
„Iako je riječ o mjestašcu u Baranji, ovaj roman nema ambicija analizirati provinciju ili p(r)okazivati njene skrivene strane.“ (B. Klobučar na koricama romana) NAŽALOST m. op. – jer to bi bilo puno zanimljivije, ali i teže/ kompleksnije za napisati.
Kraj= mehh
Vjerojatno ću (eventualno) uzeti i nastavak Viljevo, čisto iz znatiželje.
Dosta sam se lomio, ali lažem ako kažem da mi je ovo 3/5 ("liked it"). Sve skupa mi je nedostatno za višu ocjenu.

[Mratin · Rating 3 out of 5]

Niti mi se sviđa, niti mi se ne sviđa.
Stil je malo suhoparan i u dijelovima previse esejisticki, al ima i trenutaka humora.
Radnja je (valjda) zanimljiva, al je preapstraktna da probudi veci interes. Također, vecina knjige je "filler", što dodatno usporuje radnju.

[Tea · Rating 2 out of 5]

Jedna od onih pretencioznih knjiga koje sam morala pročitat za kroatistički kolegij kod pretencioznog profesora.

[Lovro Herbai · Rating 4 out of 5]

Ovo je ona VHS/found-footage/PS1 estetika koju toliko obožavam i još dodano na to - atmosfera ovog malog Osječko-baranjskog sela udobna je i prekrasna, koliko je i tuđinska i strašna. Odličan vibe od početka do kraja. Evocira paranormalna istraživanja i SETI znanstveni eksperiment potrage za vanzemaljskim životom, ali na mnogo manjoj skali i pratiti mladu, nadobudnu Martu kako se nosi s alkoholičarskim profesorom opsjednutim teorijom o prozorima u druge svjetova koji se otvaraju pomoću točnih frekvencija i smetnji u gusto-elektriziranom zraku Drenja, jest stvarno uzbudljivo, koliko god spora radnja bila i koliko god se ama baš ništa ne događa osim snimanja zvuka ambijenta i pokušaji njihovog dešifriranja. Nije za svakoga, ali eto, ako vas privlači ambijentalna strava - strah od nepoznatog - i općenito nerješivi misteriji, zašto ne?
4.3

[Na Ta · Rating 5 out of 5]

već dugo nisam tako uronila u masu bez točke i zareza, u atmosferu i u bezdan koji se otvara dok kliziš po riječima!

[Valentina Markasović · Rating 3 out of 5]

Ovo bi bila odlična prva sezona neke mini serije iz devedesetih

[Matea · Rating 5 out of 5]

Šumi šumi javoreueueueue

[Zoran Krušvar · Rating 3 out of 5]

Uzeo sam ovu knjigu zbog toga što je netko napomenuo da su je u Puli na kroatistici, u sklopu nekog kolegija ili seminara, uspoređivali s Lovecraft, Howard Phillips

To me je prvenstveno interesiralo jer sam prije nekoliko godina objavio roman Kamov se vraća kući koji se doticao Lovecraftovog mythosa, koristeći se međutim sasvim drugačijom atmosferom, tonom i zapravo (osim što je koristio neke od Lovecraftovih motiva) uopće nije sličio Lovecraftovom pisanju. Pa me zanimalo koje su to točke koje nekog drugog hrvatskog pisca povezuju s Lovecraftom.

Sasvim suprotno od mog romana, Bekavčevo "Drenje" ne sadrži nikakve Lovecraftove umotvorine, nema referenci na Necronomicon, Cthulhua, drevne bogove ili išta slično. Međutim, ono što ima, jesu brojne sličnosti u načinu na koji se gradi atmosfera, razvija radnja, likovi i sl.

Kao i kod brojnih Lovecraftovih djela, Drenje počinje s dolaskom glavnog lika, koji je intelektualan i osamljen, iz urbane/civilizirane sredine u zabit. Zabit je u ovom slučaju Drenje. Baš kao i kod Lovecrafta, stanovništvo te zabiti okarakterizirano je kao mentalno usporeno, dekadentno, degenerirano i maliciozno. Kod Bekavca, doduše, nema pretvaranja u ribe i plodove mora, ali dobro. Prisutan je motiv vode kao mističnog, nestabilnog medija, čije dubine mogu (a ne moraju) skrivati nešto. Kod Bekavca je voda povezana uz poplavu i negativna zračenja podzemnih voda, dok je kod Lovecrafta ona dom raznih zanimljivih bića. Nema velike sličnosti, ali voda je tu.

Nakon što glavni lik stigne u zabit, i kod Lovecrafta i kod Bekavca, slijedi detektiranje bolesne atmosfere koja tamo vlada i postepeno otkrivanje "strašne tajne". Tu je prisutan i lik, s kojim će se glavni lik postupno identificirati. Kod Lovecrafta je često u pitanju pokojni daleki rođak (koji se obično bavio okultnim, čitao Necronomicon i sl.) a u čiju kuću glavni lik useljava te s vremenom otkriva njegove tajne i postaje mu mentalno sve sličniji. Tako i junakinja "Drenja" po dolasku upoznaje svog mentora, prema kojem u početku osjeća otpor, antagonizam, da bi se prema kraju sve više povezivala s njegovim interesima i konačno odlučila ostati u Drenju, osudivši se poput njega na izolaciju od akademske zajednice i onog što bismo mogli nazvati civiliziranim svijetom.

Sličnosti između Bekavca i Lovecrafta tu ne prestaju. I jedan i drugi baziraju svoja djela na izgradnji snažne atmosfere, relativno malo akcije, a pogotovo malo akcije koja je pod kontrolom likova. I kod Lovecrafta i kod Bekavca likovi manje-više promatraju događaje, bez puno šanse da išta promijene. Što se izgradnje atmosfere tiče, oba autora pribjegavaju ekstenzivnim opisima. Valja ipak primijetiti da je vremenska razlika u nastanku njihovih djela gotovo sto godina pa Bekavac u tom smislu djeluju pomalo anakrono. Ne uzme li se Lovecraftovo godište u obzir, pretjerani opisi su karakteristika koju će i njemu danas neki čitatelji predbaciti.

Postoji još jedna upadljiva sličnost ove dvojice autora, a njen je doprinos kod obojice diskutabilan. Naime, Lovecraft je isticao (i konstantno primjenjivao u praksi) da je najjači strah onaj od nepoznatog. Zbog toga su u njegovoj prozi uzročnici našeg straha često tek naznačeni, ostavljeni misterioznima, nisu do kraja opisani i objašnjeni. Taj pristup, ili možda možemo reći "problem" imamo i kod "Drenja". Zašto problem? Zato što ekspozicija ide ovako:

POČETAK: u Drenju se nešto događa, vjerojatno nešto loše
RANA SREDINA: u Drenju se nešto loše događa, možda jako loše
SREDINA: u Drenju se vjerojatno događa nešto jako loše
KRAJ: u Drenju se vjerojatno događa nešto jako loše

Dakle, u zadnjoj trećini ili možda čak i polovini knjige, naše poimanje stanja u Drenju nije napredovalo, a nije napredovalo zato što je to "nešto" što se događa ostavljeno mistično i ne do kraja definirano. Činjenica je da ta "nedefiniranost" ostavlja prostora za čitateljeve samostalne projekcije, koje bi trebale biti "strašnije" od svega što bi pisac napisao, međutim ujedno ostavlja i knjigu nedorečenom, a zadnji dio djela redundantnim jer ne donosi ništa novo.

Ipak, knjiga nije nezanimljiva, a našao sam i neke meni osobno interesantne bioakustičke podatke. A i kako mi se sviđa Lovecraft, očito je da imam neke sklonosti prema takvom načinu pisanja te mi je i Bekavac bio u tom smislu zanimljiv.

[Filip Rutić · Rating 4 out of 5]

a sad moram i viljevo
4.44/5 realno

[Bono]

O da, definitivno Lynchovski, Kingovski. Jezikom i stilom ujednačeniji dio trilogije koji je kompozicijski čvršći nego Policijski sat. Zanimljiv način da se propast jednog prostora Slavonije ne objasni pozivajući se na posljedice društvene tranzicije, nego fenomenom prozora koji generira drugačiji akustiku, prostor i vrijeme te posljedično percepciju, a zapravo je tranzicija u podnožju svega kao pokretač, samo je u prvi plan bačen drugi razlog koji izvire iz tranzicije

[Ivori · Rating 5 out of 5]

"Potrebno je načiniti veću ili manju zbrku da bi se mogao roditi smisao."
<3

[Natalija · Rating 5 out of 5]

Konzultacije Markovića i Marte su sažetak svakog akademskog odnosa s vidno nestabilnim osobama. Roman je sjajan i malo jeziv na posve neočekivan način.

[Goran K · Rating 4 out of 5]

Atmosferičan roman, sa vrlo malo klasične "akcije", koji, unatoč detaljnim i opsežnim opisima, dosta prepušta čitateljevoj mašti. Radnja se vrti oko minimalnog broja likova, sporo napreduje, i jedini turn off je što nedostaje neki finalni klimaks.

Autor od početka slika usporenu, gotovo monokromatsku, sliku ruralne Slavonije u kojoj se navodno odvijaju neobjašnjive promjene, koje prijete još nedefiniranom katastrofom. Mala zamjerka je na repetetivinost tih opisa. Jer kad ih pročitaš nekoliko, svi se svode na isto, dočaravaju istu atmosferu, sa vrlo sličnim (ili istim) riječima i motivima (stari film/filmska traka npr.)

Motiv alternativnog provlači se kroz cijelu knjigu, i miješa sa konvencionalnom fizikom, ali bez zauzimanja strana. Čitatelj u nijednom trenutku ne može biti siguran da li se tu odvija nešto što u stvarnom svijetu nije fizički moguće. Tako da je teško reći da li je knjiga SF, horror ili mystery, iako ju je najlakše definirati kao svo troje.

Uglavnom, knjiga mi se svidjela, iako je ne bih preporučio svakome, pogotovo ako osoba ne voli spore, atmosferične romane i/ili mu nedostaje mašte. Minimalno poznavanje fizike također je plus prilikom čitanja. Veoma zanimljiv roman, osvježavajuć za ovo govorno područje, i veselim se čitanju "nastavka" - Viljeva (koje možda otkrije i malo više o predstojećoj katastrofi i njenoj naravi).

[Daniel Radočaj · Rating 3 out of 5]

Drenje je knjiga koju nije baš najlakše ocijeniti. Ako uzmemo u obzir autorovu ideju tj. formu ovog mini-romana, riječ je o jednom pravom malom književnom remek-djelu i kao takva zaslužuje čistu peticu. S tematske strane, čitatelja koji je očekivao p(l)itku izmjenu sentimenata, kratke britke rečenice začinjene s puno masne ironije i usputnog humora, knjiga bi mogla malo „razočarati“. U svakom slučaju, Drenje je DOBRA knjiga i na svoj način jedinstvena i ako ništa drugo, barem zbog te činjenice trebalo bi je uvrstiti pod „obaveznu literaturu“! :)

[Marumero]

"... jer se konačno smatra sposobnom za rad, izliječenom ne samo od svojih problema nego i od potpune apatije koju je smatrala jedinim rezultatom svojega fakultetskog obrazovanja."

A mislim. Puno ljudi se navuklo na njegove hermetične a gigantske rečenice ili tamo neki sfmysterytriler i iščitavanje posljedica okupacije tih prostora (prostori prostori, sve je u prostoru kod Bekavca); ja sam ovdje samo jer su se Marta i njen fakultet razveli i u procesu cijelog Drenja ona donosi odluku o tome kako primiti novo stanje stvari u kojem nema više ambicije kakve je imala. Tu se nalazim. (Posve lijevo i nebitno čitanje, sigurna sam.) I jer poznajem tu Slavoniju i Baranju o kojoj piše. Ta pomalo sablasno tiha i prazna, vrela ljetna popodneva kad jara titra iznad asfalta, i ravnica prenosi zvuk vlaka udaljenog više nego što misliš da bi se zvuk trebao prenijeti. Ja ju takvu i volim. Malo očuđenu.