Godine na 6 daleko prevazilaze okvir teme koja bi u najkraćem mogla biti nazvana: Kako je nastao i nestao rokenrol u Beogradu.
Po sistemu „ko preživi – pričaće“, Vladimir Janković Džet, kao jedan od onih koji je sve to preživeo sa svojim Crnim biserima, odlučio je sve i da ispriča. Nekome će njegova storija biti bliska, nekome daleka, a najvećem broju ljubitelja dobrog štiva Godine na 6 predstavljaće dokument vremena u kome su se kao na traci smenjivala politička (ili društvena) i muzička događanja. Bio je to period opasnog bavljenja i politikom i muzikom, i to daleko dramatičniji u odnosu na decenije koje su zatim usledile.
Što dalje budete odmicali čitajući Godine na 6, pogled na tadašnje opšte životne (ne)prilike biće sve privlačniji. Ipak, najveća vrednost Džetove priče je to što na iskren i neposredan način dočarava nadu, ideale i stremljenja generacije koja je u pravom smislu te reči menjala svet, ali i atmosferu nezaboravnih igranki, svirki po domovima kulture, Radio Luksemburga, sećanja na prvi par farmerki i prvo letovanje bez roditelja.
Vladimir Janković je svirao bas gitaru u grupi Crni biseri. Prvi nastup sa ovom grupom imao je 8. marta 1964. godine. Nadimak je dobio po Jet Harrisu, basisti grupe The Shadows. Po prestanku rada Crnih bisera, okuplja u grupu Tunel Ljubu Ninkovića (gitara) i Stevu Stevanovića (bubnjevi). Tunel prestaje sa radom 1992. godine, a Vlada Džet radi kao urednik Radio programa “202“ na Radio Beogradu. Godine 1987. dobio je Majsku nagradu za organizaciju rok koncerata i legendarnog programa Hit “202“.
Ova divna knjiga Vlade Džete o Beogradu i beogradskim rock 'n' roll počecima konačno je 2024. doživela svoje drugo izdanje. Da je mogla lakše da se nađe u prethodnih 16 godina, otkako je prvo, Lagunino izdanje iz 2008. promptno rasprodato, sigurno bi u čitalaštvu bila i popularnija. Do pre neki dan je imala kultni status rariteta koji se skoro pa ekskluzivno može pronaći samo po bibliotekama. Zato, koga interesuje muzika i period šeste decenije XX veka ... da znate: knjiga je OPET u knjižarama! Videla sam je juče, i uživo, na Terazijama.
Džet upadljivo nije pisac, ali knjiga je zanimljivo sećanje na jednan period i generaciju u Jugoslaviji. Neopterećujuća je i brzo se čita. Fotografije i faksimili novinskih članaka joj daju posebnu draž. Nabacite prigodnu muzičku podlogu i prepustite se pričama o tome kako se do nosača zvuka dolazilo šezdesetih, kakva je bila tadašnja jugoslovenska muzička scena i na čemu smo sada.
Izuzetno poštujem Džeta kao poznavaoca muzike i gurua rocka u cjelokupnoj bivšoj drzavi. Knjiga je lijepa, zanimljiva, iskrena i stiče se utisak da je pisana bukvalno "iz glave" što cijenim jako kod ovakvih biografskih djela. Osvrt na jedno izuzetno značajno vrijeme za muziku na ovim prostorima.