Kad god ste neraspoloženi ili ste u nekim problemima, kada vam nedostaje fokus i koncentracija – čitajte Kišona. Pripovedač nas kroz 34 kratke priče (naglasiću da su kratke, uglavnom broje svega 3 ili 4 strane) upoznaje sa svojom prodicom koju čine on, „najbolja žena na svetu“ i njihovo troje dece. Govori o svakodnevnim smešnim situacijama i nezgodama koje se dešavaju njima, ali u isto vreme i svima nama, kao i porodicama širom sveta, pa ova zbirka s razlogom nosi podnaslov „Porodične priče“.
Sve teme kojih se dotiče obrađuje na vrlo humorističan način: odnosi s rodbinom i prijateljima, problemi oko uređivanja kuće, iščekivanje novog člana porodice u porodilištu, kupovina kućnih aparata (mašina za pranje veša koja voli da šeta po kući i po komšiluku), odlasci u restorane, letovanja, svakodnevna dešavanja u kući i na ulici i ostalo. Specifičnost njegovog stila jeste izuzetna kratkoća i jednostavnost izraza.
Kompozicija Kišonovih humoreski tipična je za ovu vrstu proze. U uvodnom delu je izložen postojeći problem, a dalje se on razrađuje uvođenjem više likova koji nastoje da reše situaciju koja deluje jednostavno, a zapravo je prisutni likovi čine komplikovanom. Na kraju dolazi do naglog obrta, koji je katastrofalan za glavnog junaka, a ta „katastrofa“ je ujedno i humoristička poenta priče.
Mogu reći da me uopšte ne čudi što je „Kod kuće je najgore“ najčitanija hebrejska knjiga posle Biblije. Inače, upravo ova knjiga je kod nas uvrštena u lektiru za osnovnu školu.
Ovu knjigu sam čitala još sredinom osnovne škole, kao lektiru. I tada me nasmijala i oduševila. Jučer je tu istu knjigu sestra donijela kući. Morala sam je opet uzeti u ruke. Opet sam se od srca nasmijalala čitajuće pripovjetke koje opisuju svakodnevne, obiteljske anegdote. Priče opisuju odnose između muža i žene (žensko spremanje za izlazak, i strpljivog muža koji je čeka; proljetno čišćenje i posljedice koje ono nosi sa sobom, žena na suvozačevom mjestu dok muž vozi ..), različite (ne)pedagoške metode odgoja djece (učenje plivanja, pričanje priča, muke s hranjenjem djece, ali i problemi s dudom Cuci, problemi kada se dijete javi na telefon, a vi zovete iz Amerike i plaćate 8 dolara po minuti; muke kada dijete treba ići spavati; vječiti problemi s onim 'a zašto?' ...) i najrazličitije probleme socijalnih odnosa (bombonjere koje kruže državom, posjet rodbine kad se rodi dijete, posjet prijateljima, a ne znate hoće li vas dočekati večera ili ne; opsjednutost sapunicama, tračevi i ogovaranja, slijepo praznovjerje ..) Kishon pripovjeda o obiteljskom životu dajući svemu tome dozu humora i ironije. ali to ne čini na uvredljiv način, već vrlo zanimljivom i simpatičnom naracijom osvještava ljudske mane. Ova knjiga nije samo za djecu, štoviše - preporučila bi je i odraslima jer će se svakako pronaći barem u nekoliko opisanih anegdota. Čitajući ovu knjigu, nisam skidala osmijeh s lica stoga je toplo preporučam :)
Meni je ovo idealno za plažu, pa kad naiđe neka smešna scena (čitaj "pa za svaku scenu") da se nasmejem glasno i prepričam ljudima oko sebe, a onda svi zajedno iskomentarišemo koliko se pronalazimo u pričama i koliko su neke stvari univerzalne.
Posebno će mi ostati u sećanju pokretljiva veš-mašina zvana Džonatan koja pravi haos po kući i zaljubljuje se u izvesnu „italijansku lepoticu”, kao i samolepljive sličice koje su svojevrsna detinja enciklopedija sveta.
(Tapkanje nije izašlo iz mode, znam iz ličnog iskustva. Čak sam i zaplenio jednog zlatnog Mesija.)
I da, palo mi je na pamet da je Kišon Kiš+On. Hmmm.
A lovely collection of short stories and a great work of satire. Based almost entirely on the life of Kishon and his family and friends this collection reminds me a lot of the comedy which was being made in early day Israel. Still, It`s absolutely universal and I`m sure that everyone can enjoy the read and have a good laugh.
Knjiga poznatog humoriste, Efraima Kišona - "Kod kuće je najgore" , sastavljena je od kratkih satiričnih priča u kojima pisac na duhovit način prikazuje događaje iz "dosadne" svakodnevnice. U mnogim pričama ćete se i sami prepoznati, a naročito oni koji imaju decu. 👶
Siguran sam da ćete nakon čitanja ove knjige gledati drugačije na stvari koje su vam ranije zadavale glavobolju. Ja sam uživao čitajući ove kratke priče, slatko se smejući na dogodovštine iz piščevog života. Moje iskrene preporuke.👌😏
Da li zbog neprimamljivih izdanja ili neobjašnjive intuicije, ali knjige Efraima Kišona nikada me nisu nešto posebno privlačile, a susretao sam ih svuda - u knjižarama, bibliotekama, na buvljacima i policama svojih prijatelja i poznanika. Međutim, ove godine, kada sam saznao da je upravo njegova knjiga priča "Kod kuće je najgore" uvrštena u obaveznu lektiru za osnovnu školu, odlučio sam se da mu pružim šansu. U pitanju je zbirka kraće humoristične proze koja tematizuje porodične odnose unutar bračne zajednice autorovog imenjaka (i alter ega) i njegove žene. Ove priče na jednostavan i duhovit način pokazuju svu složenost i zapetljanost veza kojima je ispunjena osnovna ćelija ljudskog društva. I, zaista, moguće je prepoznati lica i događaje iz sopstvenog života, bilo u ulozi supružnika, bilo roditelja ili deteta. Autor je namerno prenaglašavao i hiperbolisao a sve u cilju da istakne naše mane, hirove i slabosti. Nesumnjivo, deca koja ovo budu čitala sigurno će se smejati identifikujući sebe ili svoje najbliže u likovima iz Kišonovih priča. Međutim, meni nije legao. Na momente, činilo mi se kao da gledam Benija Hila koji mi je, uzgred budi rečeno, bio smešan u ranom detinjstvu. U ovom trenutku, pa čak i u književnosti koja je prvenstveno namenjena deci, očekujem mnogo više. Ispostavilo se da me intuicija nije prevarila.
This is another book i have great childhood memmories of. All i can say, don't read it anywhere public, people might give you a bit of an odd look 'cause you'll be laughing like crazy!!!
It's collection of stories about the authors family, his crazy kids, his perfect wife (as he calles her). The thing i love about all those stories is that they are so candid and ordinary- it could happen to both you and me, he just has a way of telling them so humorously!
Kompilacija od trideset i dvije tematski povezane priče/humoreske pod hrvatskim naslovom 'Kod kuće je najgore'. Došla mi je pod ruku u svojstvu lektire za osmi razred. Navodno druga najprodavanija knjiga pisana hebrejskim jezikom nakon Biblije (saznajem iz zgodnog i informativnog popratnog teksta Zlatka Crnkovića). Vrlo vjerojatan utjecaj na 'zemljaka' Woody Allena, moguć i međuutjecaj. (Sve i da i nije riječ o konkretnom utjecaju, vidljiva je djelomična tematska i stilska sličnost.) Humor je na zadovoljavajućoj razini, iako mi primjetan dio štoseva nije baš... ('Flops', fall flat). Doduše, to je možda zato jer je njegov humor već poprilično recikliran od strane raznih mainstream sitcoma i sl. Npr. usp. blago bundyjevski humor (tj. preteča njega). Sarkazam, hiperbola (ponekad ide i 'overboard' ('Prohujalo kroz prozor' npr.)) Prilična citatna vrijednost, ali mi se trenutno ne da vaditi citate.
I kako da sad ja napišem da mi se nije svidjela najčitanija knjiga na hebrejskom nakon Biblije? Od popularnog satiričara koji je preživio tj. srećom izbjegao logore smrti u WW2? Ako mi se ne sviđa što je tolike oduševilo, mora da sa mnom nešto ne valja. Dakle, moja ocjena je da sa mnom očigledno nešto nije u redu, kad se nisam nijednom glasno nasmijala pa čak ni nehotice zahihotala na ovu knjigu. Moj smisao za humor očito je dijametralno suprotan onom g. Kishona i cijelog svijeta, a moguće da je potpuno nenormalan i upitnog postojanja. Humor ove knjige meni je kao nešto iz prošlog stoljeća, ne znam može li humor biti zastario, ali točno mi spada u 80-te godine prošlog stoljeća. Osim toga, nikad nisam previše voljela pretjerivanje u humoru, pogotovo tako besmisleno i ekstremno. Na kraju svega, mislim da je današnji smisao za humor dosta evoluirao od godine iz koje ova knjiga datira. Ovime zaključujem svoje druženje s g. Kishonom, o pokojnima sve najbolje, to bi bilo to. Hvala i doviđenja.
Ovom prilikom, Kišonu dajem trojku. Biće da sam još uvek pod utiskom prve njegove knjige koju sam čitala, "Kita boli more", ili sam od ove prosto previše očekivala.
Nadam se da ću više sreće imati sa nekim od brojnih Kišonovih naslova koji mi tek predstoje.
Ephraima Kishona većina nas je upoznala u osnovnoj školi kada je priča o bombonjeri bila u čitanci. Već od tada sam imala želju pročitati ovu knjigu. Kako nije bila dostupna u knjižnici, a kasnije sam ja zaboravila na nju, tako je prošlo mnogo vremena. Nedavno sam opet naletila na taj naslov i odlučila sam ovaj put je to to.
I jest! Kishon piše o svojoj obitelji, a skoro sve obitelji ovoga svijeta se pronalaze u ovoj knjizi.
I came across the book at a seminar about five years ago and I liked the story we were working on, but I forgot about it until it came before my eyes on a shelf in the library. Stories sound like my family stories. Easy read and so funny that few of them I read a couple of times but most of all I like the true story about the writers life.
Kišon i njegove toliko ironične, satirične, a ipak tako simpatične priče, opet njegova porodica i najbolja supruga na svetu, a (ne)zgode kao da su deo naše svakodnevice. Nasmeje me uvek :)
MOžda nije čista petica, možda nije vrhunsko djelo, možda nije svaka priča smiješna, ali vrijedilo je svakog smijeha i svake suze od smijeha. Legla mi je kao "budali šamar".
I posle drugog citanja ove knjige lepo sa se nasmejao i zabavio. Ovo je jedna od onih knjiga koje popravljaju raspolozenje i koje vecini izmame osmeh na licu. ☺
Čitana u Istanbulu, idealna za odmor od celodnevnog šetanja po brdovitom gradu uzduž i popreko. Nije obimna te je idealna za putovanje. Nasmejala me bezbroj puta 🖤
Jednostavan jezik, britak humor i sjajan stil pisanja me je odusevio. Svaka napisana prica ce vam izmamiti osmeh na lice. Jedna od onih knjiga za koje znam da cu ih sigurno procitati jos nekoliko puta.
Pretty good and funny, it turns every day with family and challenges one faces being a married man into a comedic story about marriage and family. The reason why this isn't 5, it because most of the stories are about life with children, and even I can imagine that life, I didn't experience it firsthand. Overall pretty good, very quick read, that I am pretty sure you will love it.
Doista ima puno odličnih priča. Za nijansu su mu slabije one koje su sklonije pretjerivanju u odnosu na realnost. Pravi primjer zdravog i pitkog humora svakodnevice! 👍
Ich glaube, dass ich das Buch vor vielen vielen Jahren schon einmal gelesen habe.Einige Geschichten kamen mir bekannt vor. Den Schreib-/Erzählstil von Kishon finde ich immer noch großartig, inhaltlich passt es aber einfach nicht mehr. Man merkt dem Buch sein Alter an. Ich komme mit den lustig gemeinten Klischees, der ironischen Gewalt zum Zwecke der Kindererziehung und dem Sexismus nicht mehr klar. Das funktioniert 2017 (Gott sei Dank) nicht mehr.
Ich werde trotzdem nochmal einen anderen Kishon lesen.