Izvrsna hrestomatija tekstova vezanih za ekokritiku. Uz udžbenik Grega Gararda, najbolje mesto da se počne sa proučavanjem ovog pravca u teoriji književnosti. Radovi u knjizi podeljeni su u tri velike celine – prva je opšteteorijska, druga esejistička, dok se treća bavi konkretnim delima iz ekokritičke perspektive. Samo ponegde tekstovi su zastareli (ipak je prošlo više od 20 godina od objavljivanja), a većina veoma dobro podnosi vreme. Razmišljajući šta bi moglo da bude u ovoj vrsti publikacije zanimljivo svima, pomislio sam da su to pokrenuta pitanja, a ne (samo) odgovori na njih. Ekokritika se ne tiče novih pitanja, čak često ni novih odgovora, već drukčije postavljene vizure, koja je, kao takva, jedna od mogućnosti teksta.
Takođe, donekle začuđuje da je u našoj akademskoj javnosti veoma prisutna feministička kritika, a sve više i rodna, kvir, postkolonijalna kritika, a da se ekokritikom doslovno niko nije bavio. Znam da je u Sloveniji i Hrvatskoj nešto drukčije.
Pošto sam spomenuo da su ovde pitanja presudna, za zainteresovane, navodim nekoliko zanimljivih:
Kako je razvoj tehnologije povezan sa načinima pripovedanja?
Na osnovu čega smo zaključili da je priroda néma, a da samo čoveku pripada govor?
Kako je antički/srednjovekovni/renesansni/prosvetiteljski čovek pojmio prirodu u tekstu?
U kojoj meri je priroda prirodna? Šta uopšte priroda može da (nam) znači? A mi njoj?
Da li je neophodna opozicija kulture i prirode? Kako životinje mogu da proizvode svoje kulture?
Šta je „mehur percepcije”?
Kako je pastorala postala temelj samoidentifikacije američke kulture?
Zašto je za Ursulu le Gvin, roman vreća (!), i zašto u takvoj vreći nije udobno za muževnog Junaka? (Divan esej Le Gvinove!)
Zašto prirodi uporno dajemo ženske karakteristike, a preživljavanju muške?
Kako komediju možemo povezati sa održivim razvojem, a tragediju sa apokalipsom?
Kako je zagađenje predstavljano kao bitan književni činilac – od toksina do đubrišta?
Koji su poetički temelji prirodopisa („nature writing”)?
Kako Indijanci konceptualizuju vreme i prostor? Šta možemo da naučimo od toga?
I kakve veze sa ovim ima Bahtin? (Bahtin i Fuko – u svakoj čorbi mirođije.)
Pa ko voli, nek izvoli.