Zagreb
Naprijed 1965.
Preveo Ivo Mrkušić
Naslov je objelodanjen u sklopu zbirke proze "Njemački pripovjedači 19.st.". Osvrt na izdanje zbirke proze bit će dan posebno, kada pročitam cjelokupnu knjigu.
Jezik je konstruiran u stilu bajke. Žanrovski govorimo o umjetnoj bajci, pseudobajci, čak bih ja bacio i izraz antibajka, u pogledu ironično-mračnog okružja teksta. Njemački romantičari kruga u Jeni su obožavali pisati umjetne bajke, bajke koje nisu utemeljene u folklornoj predaji. Tieck je ovom bajkom želio, bogami i uspio, preokrenuti žanr bajke. Kako? Pročitajte!
Zašto Tieck nije u čitankama, u srednjoškolskom kurikulumu? Zašto malo tko zna za Tiecka i E.T.A. Hoffmanna? Izuzev činjenice što je većina čovječanstva glupo, dosadno i jadno, opet mase znaju za Poea, neka se upoznaju s biserima njemačkog romantizma. Germanistice i germanisti (poruka ua sve libtarde-žao mi je što sam rodno binaran) bi trebali prionuti na prevođenje Tiecka i Hoffmanna. Kada uspostavim neograničenu osobnu diktaturu, germanistika će biti prisiljena prevoditi i prevoditi. Mislim, zar bih ja u svojim godinama uz španjolski još i njemački trebao učiti? By the way, Tieck nije baš preveden na engleski. Većina njegovih naslova ima isključivo stranicu Wikipedije na njemačkom.