Magareće godine

by Branko Ćopić

Ponatis v letih 1979 in 1983.

V tej knjigi avtor opisuje svoje izkušnje v času srednje šole. To so oslovska leta, v katerih smo vsi zmedeni in ne razumemo naših dejanj. Opisuje težave s puberteto in prve ljubezni.
Čeprav je konec nekoliko žalosten, je knjiga vesela.

Genres: Childrens, Classics, Serbian Literature, Humor, Young Adult

Hardcover

First published January 1, 1960

About the author

Branko Ćopić (Cyrillic: Бранко Ћопић; January 1, 1915 – March 26, 1984) was a Yugoslav writer. He was born in the village of Hašani near Bosanska Krupa. He attended schools in Bihać, Banja Luka, Sarajevo and Karlovac before moving to Belgrade to study philosophy at the University of Belgrade until his graduation in 1940.

Upon the uprising in the Bosanska Krajina in 1941, he joined the Partizans and remained in their ranks until the end of World War II. That period of his life influenced much of his literary work as can be seen by the themes he later writes about. Athe the end of the war he returned to Belgrade where he was, until 1949, the director of a children's magazine called "Pioniri". From 1951 until his death he was a professional writer.

His books have been translated into Albanian, Czech, English, Dutch, Italian, Mandarin, Cantonese, Polish, Romanian, Turkish, Slovak, German, French, and Russian, and some of them have been turned into TV series and feature-films.

He died by suicide on March 26, 1984 in Belgrade.

Reviews

[Tatjana Sarajlić]

Ovo mi je bila omiljena knjiga u djetinjstvu. Jedno teško vrijeme i razdoblje toliko je umotano u tu đačku bezbrižnost da se čak i ne osjeti. Čak i kad priča o ratu, to je kao neki dan opisan sa oduševljenjem što je u toj furtutmi sreo najboljeg druga. Dugo nisam čitala Čopića, nekako sam se usmjerila na neke druge stvari, i sada mi je baš bilo pomalo krivo.
Pročitah je sada igrom slučaja, kupila sam je na poklon za jednu djevojčicu koja živi u inostranstvu i ima želju da čita knjige na ćirilici, i nisam mogla da odolim. Pročitala sam je za dan, i još se vraćala na neke dijelove.
Perfektno!

[Jelena]

Jednostavnost izraza i stila. Lakoca sa kojom se Copic krece kroz svaki svoj roman, zbirku ili pripovijetku je zadivljujuca. Svaka recenica pored sve te jednostavnosti odise dubokom i iskrenom emocijom.

Divna knjiga o prijateljstvu, a povrh svega o odrastanju.

[J]

branko didnt know u were chill like that

[Danka]

The book of my childhood! I read it several times and enjoyed every single word of it. I'm sure it has a special sentimental value for several generations who very lucky to be kids and teenagers in 1980's, in ex-Yugoslavia...

[Jelena]

Smeh i prizivanje detinjstva. U mojoj osnovnoj školi morao si imati srebrnu čitalačku značku da bi je čitao, a ja sam te godine zakasnila sa orijavom. Nisam se smirila dok je nisam kupila :)

[Aleksa Vucen]

Svet piščevog siromašnog detinjstva i odrastanja, dečji nestašluci u borbi za preživljavanje, sitne podvale i prkosi nepravdi, maštanja i prve ljubavi... Sve prožeto humorom - to su „magareće godine“... Prikaz autorovog vlastitog detinjstva, ali istovremeno i priča svakog đačkog života i bezbrižnog detinjstva svih vremena.U godinama pubertetskih nemira, kad više nismo deca, a niko ne priznaje da smo odrasli ljudi, mnogo toga nam pada na pamet i spremni smo svašta da uradimo. Ćopić opisuje baš te, kako kaže ,, Magareće... trinaeste, četrnaeste, petnaeste, kada su deca uznemirena, nepokorna, svojeglava..."

[Edin Selimović]

Nevjerovatno, zaista nevjerovatno štivo! Ćopić nas uvodi u priču žestokom bitkom za oslobađanje Bihaća u Drugom svjetskom ratu, a potom se vraća da prepriča "magareće godine" djece iz sirotinjskog internata. Malo je reći da sam se udubio u svaku rečenicu. Knjiga je mnogo smiješna, na trenutke sam se za stomak držao od smijeha, a opet, kada dođe kraj, knedla u grlu se sama stvara, a čovjek ne može da se ne pita o tužnim sudbinama djece, koja su sada postali odrasli.

[Mirsen Mutabdzija]

Knjiga koja me je uvela u magiju pripovijedanja Branka Ćopića. Lakoća rečenice, precizan i neponovljiv izbor riječi, jednostavnost pričanja priče, i iznad svega Brankov duh, pomalo naivan ali suštinski ispravan, nepokvaren, pravedan i prvenstveno dobar. Jedna od bitnijih knjiga iz djetinjstva.

[Marija]

Moja omiljena knjiga iz detinjstva. Moja omiljena knjiga kojoj se vracam svake godine. Vremenom shvatis koliko zapravo 'malo' strana ima.
Prica o jednom trenutku u istoriji, o deci na pragu prebrzog odrastanja, o nestaslucima, pravdi, zajednistvu, drugarstvu.

[Andrea]

❤

[Petar]

Sećanje na jedno detinjstvo.
Treba, neki put, pročitati omiljene knjige iz detinjstva. Čisto sećanja radi.

[Božidar Mihajlovic]

U svojoj pedesetoj godini ponovo se sa Ćopićem vratih u magareće godine koje su i pored svih nestašluka prikazane kao nešto čisto, lijepo i nevino... A onda stvarnost odraslog života: rat, ubijanja, smrt i rastanci. Cilj odrastanja bi trebao biti da postanemo zreliji, mudriji, bolji, a da li je to zaista tako? Sjećam se Hristovih riječi: ako ne budete kao mala djeca ne možete ući u Carstvo nebesko..
Kad razmišljam o svojim drugarima iz Osnovne škole onda poput Branka vidim da su nas dječački događaji kao i nadimci predodredili za ono što smo postali u životu.

[Nataša Gaši]

V resnici sem prebrala zbirko zgodb Človek ne jezi se. Vrhunsko pričevanje o pisatrljevem času skozi pripovedi skrbno oblikovanrga malega človeka. Bogat, igriv jezik. Humoren slog, a z ostjo, ki pretrese bit. Danes podobno piše Miljenko Jergović, sicer o drugi vojni (teh žal ne zmanjka) …

[Marko Milojevic]

Detinjstvo

[John Schmidt]

Genijalna knjiga!

[Dara Zizic]

"Puteva ima trista da se ode iz detinjstva, a samo se retki sete da ostanu večno dete."

[Milos]

Mark Tven Jugoslavije!

Prva knjiga koje se sjećam da sam pročitao i koju i dan-danas rado čitam.

[mima]

NAJBOLJA KNJIGA IKAD OMAGAAAD

[mina]

peak

[Tijana]

Ko svaka druga Ćopićeva knjiga, o njegovom djetinjstvu...

[Tanja Šterman]

Roman o dvanajst do štirinajst let starih dečkih, ki okrog leta 1930 odraščajo v internatu v Bihaću. Drobne nagajivosti so kaznovane z odvzemom hrane ali prostih izhodov. Dečki preživljajo običajne šolske tegobe, tesna prijateljstva, izdaje 'tožibab', prve ljubezni.

Roman, poln humorja in nostalgije, ki pa mu težo in ganljivost daje uvod in zaključek ... pisec, ki se na fronti ob hrupu topov, granat in bomb in ob pogledu na svoj nekdanji internat z razbitimi okni spominja svoje mladosti in prijateljev ...

[Meteori]

Najbolja dječija knjiga ikada pročitana, a čitana je opet i opet i opet. :)
Puna je smijeha, radosti, nestašluka i svega onoga što jedno dijete treba da prođe tokom odrastanja. A možda i malo više. :)

[Semir Ahmetbasic]

Odlična.

[Cvetannka]

Во Улавите години, писателот Бранко Ќопиќ, преку искажувањето на професорот по историја, ги опишува улавите, односно “магарешките“ години на неговите ученици.

[Dina]

Jedna od najdivnijih knjiga za djecu!