This is a curious biography of one of Yugoslavia's greatest authors, Branko Ćopić. It poses over the questions of his life, childhood, and suicide, with a host of quotes, letters, pictures, quotations, etc.
Radovan Popović je pisac i dugogodišnji novinar i urednik kulture dnevnih novina “Politika”. Gimnaziju je učio u Užicu, a studirao književnost u Beogradu. Jedan je od najplodnijih letopisaca sa oko trideset životopisa najvažnijih srpskih i jugoslovenskih pisaca.
Objavio je sledeće knjige: “Književni razgovori” (1970), “Kazivanja o Andriću” (1976), “Isidorina brojanica” (1979), “Život Miloša Crnjanskog” (1980), “Životopis Ive Andrića” (1980), “Vojvođanski razgovori” (1981), “Istina o Dučiću” (1982), “Deroko i drugi o njemu” (1984) i “Knjiga o Cvijanoviću” (1985), kao i dela o Veljku Petroviću, Branku Ćopiću, Rastku Petroviću, Dobrici Ćosiću, Miloradu Paviću.
Radovan Popović piše biografije koje se odlikuju verodostojnošću, preglednošću i zanimljivošću. Njegove knjige su nastale kao rezultat višegodišnjeg rada i istraživanja u bibliotekama i arhivama i predstavlja dragocene izvore i za buduća izučavanja.
Za knjigu Život Meše Selimovića nagrađen je 1988. godine Oktobarskom nagradom grada Beograda za književnost.
“Dobro je i nije dobro. On piše sasvim lako, bez ikakvih napora, piše za uši koje imaju sluha. Rafiniran je, trajno ismijava naše gluposti, ali i kadi ponegdje. On je, brate, šeret prvog reda, ali njega je šteta, mislim da je mnogo talentiraniji nego što se iskazuje u onome što piše. Valjalo bi se pozabaviti tim pitanjem: Što je to? … Što hoće da kaže? ” (Krleža o Ćopiću, još za života)
Informativno. Ima Radovan Popović i boljih biografija.