Vir

by Jure Franičević-Pločar

U ovom djelu je započet proces moralnog raslojavanja, proces društvenih promjena koje daju naslutiti jedno vrijeme što tek dolazi donoseći nove i velike dileme. Stoga nimalo ne iznenađuje činjenica da je Vir po uspjehu kod čitalačke publike i književne kritike prerastao ostala djela Jure Franičevića Pločara.

287 pages

First published January 1, 1974

About the author

Hrvatski književnik Jure Franičević-Pločar rođen je u selu Vrisniku na otoku Hvaru. Rodio se kao šesto dijete u težačkoj otočkoj obitelji Ante i Ane Franičević. U Vrisniku je završio pet razreda osnovne škole a onda kod brata, učitelja u Biskupiji kod Knina, priprema i u Šibeniku polaže još dva razreda niže gimnazije. Treći razred gimnazije polaže u Splitu a u četvrtom odustaje od daljnjeg školovanja i vraća se u rodni Vrisnik gdje počinje čitati i pisati. Prvi njegovi književni pokukušaji su roman o životu i osiromašenju hvarskog seljaka u doba vinskih kriza i rukovet pjesama, no objavljivati počinje tek 1940. godine u splitskom lokalnom listu. Tada je objavio svoje prve četiri pjesme.

Drugi svjetski rat i okupacija Dalmacije ga zatječe kao mladog člana Komunističke partije i prvo se bavi ilegalnim radom a zatim se 1942. godine priključuje biokovskim partizanima. U ratu obnaša niz političkih i vojnih dužnosti. Po završetku rata radi kao novinar tjednog partijskog lista Naprijed u Zagrebu a zatim se vraća u Split na posao direktora Gradske knjižnice te obnaša razne političke funkcije sve do 1970. godine kada se intenzivno posvećuje književnom radu.

Književni rad Jure Franičevića-Pločara ozbiljnije započinje 1943. godine objavljivanjem zbirke predratnih i ratnih pjesama Preko rovova, potpisane pod ratnim pseudonimom Juraj Pločar. To je bila prva zbirka hrvatske partizanske lirike. Prvi njegov roman je bio Gluha zvona iz 1956. a zatim slijede Raspukline iz 1957., Zvoni na nebo iz 1961., Lanac iz 1967., Mir iz 1971., Vir iz 1974. te posljednji Pločarov roman Baština iz 1976.

Reviews

[Boris Laketić · Rating 2 out of 5]

Partizanski roman, sa pripadajućim žanrovskim ograničenjima, dosta dinamičan, pitak, uzbudljive fabule. Ne zasmetaju toliko povremene stilske manjkavosti (nezgrapni epiteti i poređenja), ni slaba jezička diferencijacija između pripovedanja u trećem licu i govora samih aktera (sa delimičnim izuzetkom Tomažine), pa ni neuverljivost Evinog lika, koji odražava mušku fantaziju o ženi a ne ženu; koliko smeta neskladnost unutrašnje kompozicije: dok je prva polovina romana (sa klimaksom u partijskoj sednici u pojati) usredsređena na patnju emocionalno neuravnoteženog bombaša Marketa tj. na njegovu rastrzanost između suprotstavljenih poriva u kontekstu trougla komesar Zvonko-Eva-Marketo sam - druga polovina romana sadržinski postaje razuđena odnosno usitnjena, proširujući se na druge aktere i motive, koji ostaju slabije uobličeni (npr. epizoda sa pegavim tifusom). Time se nažalost u značajnoj meri razvodnjava motiv Marketove patnje, a Marketo je, od svih uobličenijih aktera u romanu, izuzev Tomažine (koja u poređenju s njim nažalost ostaje slabije osvetljena iznutra), najviše lik a najmanje figura, dok je rečeni motiv na kraju krajeva od svih motiva u suštini jedini koji i danas ima aktuelnost.

Roman Vir je dobio NIN-ovu nagradu za roman godine. U užem izboru je bio i kratak roman Usta puna zemlje Branimira Šćepanovića. Žiri je definitivno doneo pogrešnu odluku. Usta puna zemlje je po intenzitetu i osećajnosti snažniji a u rasvetljavanju egzistencije dublji. Za razliku od Vira, u međuvremenu nimalo nije izgubio na aktuelnosti.