What do you think?
Rate this book
Razgovori s Krležom
Iz Krležninih odgovora…
O pisanju
Pisati? Što? Fraze? Glupe, bombastične fraze? Govoriti? Kome? Cijelo čovječanstvo već deset hiljada godina ne radi dugo nego govori. Od Sokrata do Vatikana same govornice i propovjedaonice… Štampati? Kome? Dokazivati?... Isto tako nema smisla. Što bi preostalo? Lagati? Gdje su mostovi preko kojih se može čovjek spasiti?
O frazi
Fraza pretvara ljudsku riječ u ispraznost, osjećaje u kalupe, misli u glupe sheme. Ona nije ni laž, ni istina, ni iluzija. Deplasirana grimasa, kreveljenje u krivom trenutku i na krivom mjestu. Tajanstvena snaga kobne fraze o svetim stvarima domovine, boga, uvjerenja ili principa jedno je od najmračnijih historijskih strašila.
Crno i bijelo
U igri crnoga i bijeloga, ja sam svijet uvijek gledao više s crne strane… Pisac mora shvatiti da ovoj civilizaiciji, koja na momente naliči na željezničku nesreću grandioznog stila, ambulantna kola i medicina potrebniji su nego išta drugo.
Književnost nije smotala svoje barjake niti se predala na milost i nemilost bestijalnosti i gluposti, usprkos svemu.
O literarnoj budućnosti
Što se „literarne budućnosti“ tiče, ukoliko je bude pisao čovjek, on će kao čovjek sanjati, a kako će on sanjati tko bi znao reći. No njemu će se u snu sigurno javljati njegova ljudska stvarnost, a ukoliko bude doista ljudska, ona će se još uvijek lomiti između dobra i zla, između laži i istine, između lijepog i ružnog. Bit će to otvorena pitanja, jer su bez odgovora.
O pisanju
Pisati? Što? Fraze? Glupe, bombastične fraze? Govoriti? Kome? Cijelo čovječanstvo već deset hiljada godina ne radi dugo nego govori. Od Sokrata do Vatikana same govornice i propovjedaonice… Štampati? Kome? Dokazivati?... Isto tako nema smisla. Što bi preostalo? Lagati? Gdje su mostovi preko kojih se može čovjek spasiti?
O frazi
Fraza pretvara ljudsku riječ u ispraznost, osjećaje u kalupe, misli u glupe sheme. Ona nije ni laž, ni istina, ni iluzija. Deplasirana grimasa, kreveljenje u krivom trenutku i na krivom mjestu. Tajanstvena snaga kobne fraze o svetim stvarima domovine, boga, uvjerenja ili principa jedno je od najmračnijih historijskih strašila.
Crno i bijelo
U igri crnoga i bijeloga, ja sam svijet uvijek gledao više s crne strane… Pisac mora shvatiti da ovoj civilizaiciji, koja na momente naliči na željezničku nesreću grandioznog stila, ambulantna kola i medicina potrebniji su nego išta drugo.
Književnost nije smotala svoje barjake niti se predala na milost i nemilost bestijalnosti i gluposti, usprkos svemu.
O literarnoj budućnosti
Što se „literarne budućnosti“ tiče, ukoliko je bude pisao čovjek, on će kao čovjek sanjati, a kako će on sanjati tko bi znao reći. No njemu će se u snu sigurno javljati njegova ljudska stvarnost, a ukoliko bude doista ljudska, ona će se još uvijek lomiti između dobra i zla, između laži i istine, između lijepog i ružnog. Bit će to otvorena pitanja, jer su bez odgovora.
182 pages, Paperback
First published January 1, 1969
2 people are currently reading
33 people want to read
About the author
Predrag Matvejević
55 books29 followersPredrag Matvejević was born in Mostar (Bosnia and Herzegovina, at the time part of The Kingdom of Yugoslavia) to a Croatian mother and a Ukrainian father. He was a writer and scholar who taught at universities in Zagreb, Paris and Rome. He is best known for his 1987 non-fiction book Mediterranean: A Cultural Landscape, a seminal work of cultural history of the Mediterranean region.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 2 of 2 reviews
April 4, 2023
Uzeo sam BIGZ-ovo izdanje Matvejevićeva "Razgovora s Krležom" i -ugodno iznenađenje. Nema dosadnog jugoslavizma, a Matvejević je naravno poticajniji sugovornik od Čengića, koji je književno neobrazovan (Čengić je pak zanimljiviji zbog tračeva).
Ima tu novosti, na primjer: Krleža ispada u svemu, u angažmanu, nacionalno motiviran. I njegove usputne opaske o socijalizmu nisu toliko besmislene koliko mrzovoljne. Njegov angažman oko ljevice je zapravo bio put kako je on zamišljao da njegov narod dođe do "boljeg života", a kad se našao u kolu Kominterne i sl., onda je bio prisiljen ulaziti u polemike oko nečeg što mu je bilo zapravo neinteresantno. Ideološki, on nikad nije vjerovao u marksizam. Npr. otvoreno ismijava Engelsovu "Dijalektiku prirode" kao besmislicu, a ideja svjetskog socijalizma mu je nebuloza- jasno je rekao da kapitalizmu već dulje vremena stalno proriču propast, a ovaj je ispao žilaviji od svih prognoza.
Njegova ukorijenjenost u hrvatsku tradiciju, kako god ju shvatio, golema je, a meni i nova. Čitao je on sve hrvatske pisce 19. st., Šenou, čak u detalje Kovačića, Đalskoga, Josipa Eugena Tomića, Nazora, Vojnovića i sl. Njegove simpatije ili antipatije na stranu, on ostaje hrv. pisac uz dobru dozu kozmopolitizma i znanja svjetskih literatura (Nietzsche, Ibsen, Schopenhauer, Strindberg, Feuerbach, Rusi,..). Interesantno- pratio je on literaturu i solidno nakon 1945. (ja sam mislio da se praktički posvetio jedino politici i vlastitom pisanju), te komentira Becketta, francuski novi roman Robbe-Grilleta itd. Također, dobro je ocijenio da je Gorki bolji pisac od većine drugih, samo da mu staljinistička aura loše stoji
Krležin svjetonazor je ograničen na stalna razglabanja o gadljivosti tjelesnosti. Koliko god naklapao povišenom retorikom, to ostaje skučeno. On nije mislilac, pa ni književnoga tipa kao George Steiner.
Znakovito je da je ostao stalno nesiguran i netrpeljiv prema i najmanjim kritikama svoga djela. Vide se njegovi kompleksi, i osobni i nacionalni, prema "velikom svijetu". I prije sam rekao da je pogriješio što je bio nemaran u komponiranju, što se bacio na drame- i što baš nije dalo rezultata- a za "besmrtnost" bi mu bilo bolje da je poradio na romanima i novelama. On je esencijalno esejist, i takvu je prozu trebao njegovati i usavršavati, dok je u zbilji dosta protratio na polemike političkoga i društvenoga tipa, što je ispao čisti gubitak i za njega i za književnost.
On je zapravo nihilist, kao veliki pisci njegova kalibra, Joseph Conrad i William Faulkner, s kojima dijeli virtuoznost, pesimizam, gađenje prema tjelesnosti te kraljevanje jezikom, a s Faulknerom i regionalnost i nacionalno (za Faulknera je Jug skoro nacija), a s Conradom politički angažman (obojica pišu velike političke romane). S njemačkom tradicijom mu je zajednički esejizam u pripovjednoj prozi (Mann, Musil).
Sumarno, on sve gleda iz hrvatske optike - npr. Matvejević nešto pita o jugoslavenskim piscima, a Krleža odgovara samo o hrvatskima; iako je puno čitao filozofije i društvenih stvari, osim banalnosti nije nešto bitno razumio; enciklopedija je hrvatskih i jugoslavenskih babarija i pamti razne tračeve, zaboravljene ljude i sl.; Broza je idolizirao ne samo zbog osobnih stvari, nego i zato što je ovaj (ili bar zato što se u njegovo doba) bio glavni u podizanju Hrvata i drugih naroda iz balkanske rubnosti, nerazvijenosti i drugorazrednosti; partija, socijalizam... to je instrument, iz te vizure, za bolji život, dok mu je marksistička i lenjinistička dogmatika nešto strano; ne vidim da je takav tip mogao biti sretan, bilo zbog temperamenta, svjetonazorskih ograničenja, taštine i rivalstva. Andrića je, mislim- to je moje stajalište- iskreno mrzio i prezirao. Smatrao je da je ovaj drugorazredan i zastario ("naš Walter Scott"), bio je zavidan zbog Nobela, a više puta je rekao da je ovaj odrod. Dakle, opet nacionalno, vjerojatno više nego konkurencija (Ujevića je olajavao, ali ga nije mrzio iz dna duše jer je ovaj ostao Hrvat).
I kod Čengića i Matvejevića: Krleža je prava baba koja zna tračeve od pred 100-200 godina, neke bezvezne skandale i uživa u olajavanju, a o Zagrebu zna valjda gdje se posrao svaki ban i kmet odkad Zagreb postoji. O Dalmaciji i Hrvatima u BH- za razliku od Slavonije- njegovo je znanje više knjiško i emocionalno, ali bez pravoga iskustva.
Sve u svemu, vrlo čitka i vrijedna knjiga, buktinja virtuozne erudicije kroz koju prosijavaju sitnopuregerski kompleksi velikoga pisca europskoga formata.
Ima tu novosti, na primjer: Krleža ispada u svemu, u angažmanu, nacionalno motiviran. I njegove usputne opaske o socijalizmu nisu toliko besmislene koliko mrzovoljne. Njegov angažman oko ljevice je zapravo bio put kako je on zamišljao da njegov narod dođe do "boljeg života", a kad se našao u kolu Kominterne i sl., onda je bio prisiljen ulaziti u polemike oko nečeg što mu je bilo zapravo neinteresantno. Ideološki, on nikad nije vjerovao u marksizam. Npr. otvoreno ismijava Engelsovu "Dijalektiku prirode" kao besmislicu, a ideja svjetskog socijalizma mu je nebuloza- jasno je rekao da kapitalizmu već dulje vremena stalno proriču propast, a ovaj je ispao žilaviji od svih prognoza.
Njegova ukorijenjenost u hrvatsku tradiciju, kako god ju shvatio, golema je, a meni i nova. Čitao je on sve hrvatske pisce 19. st., Šenou, čak u detalje Kovačića, Đalskoga, Josipa Eugena Tomića, Nazora, Vojnovića i sl. Njegove simpatije ili antipatije na stranu, on ostaje hrv. pisac uz dobru dozu kozmopolitizma i znanja svjetskih literatura (Nietzsche, Ibsen, Schopenhauer, Strindberg, Feuerbach, Rusi,..). Interesantno- pratio je on literaturu i solidno nakon 1945. (ja sam mislio da se praktički posvetio jedino politici i vlastitom pisanju), te komentira Becketta, francuski novi roman Robbe-Grilleta itd. Također, dobro je ocijenio da je Gorki bolji pisac od većine drugih, samo da mu staljinistička aura loše stoji
Krležin svjetonazor je ograničen na stalna razglabanja o gadljivosti tjelesnosti. Koliko god naklapao povišenom retorikom, to ostaje skučeno. On nije mislilac, pa ni književnoga tipa kao George Steiner.
Znakovito je da je ostao stalno nesiguran i netrpeljiv prema i najmanjim kritikama svoga djela. Vide se njegovi kompleksi, i osobni i nacionalni, prema "velikom svijetu". I prije sam rekao da je pogriješio što je bio nemaran u komponiranju, što se bacio na drame- i što baš nije dalo rezultata- a za "besmrtnost" bi mu bilo bolje da je poradio na romanima i novelama. On je esencijalno esejist, i takvu je prozu trebao njegovati i usavršavati, dok je u zbilji dosta protratio na polemike političkoga i društvenoga tipa, što je ispao čisti gubitak i za njega i za književnost.
On je zapravo nihilist, kao veliki pisci njegova kalibra, Joseph Conrad i William Faulkner, s kojima dijeli virtuoznost, pesimizam, gađenje prema tjelesnosti te kraljevanje jezikom, a s Faulknerom i regionalnost i nacionalno (za Faulknera je Jug skoro nacija), a s Conradom politički angažman (obojica pišu velike političke romane). S njemačkom tradicijom mu je zajednički esejizam u pripovjednoj prozi (Mann, Musil).
Sumarno, on sve gleda iz hrvatske optike - npr. Matvejević nešto pita o jugoslavenskim piscima, a Krleža odgovara samo o hrvatskima; iako je puno čitao filozofije i društvenih stvari, osim banalnosti nije nešto bitno razumio; enciklopedija je hrvatskih i jugoslavenskih babarija i pamti razne tračeve, zaboravljene ljude i sl.; Broza je idolizirao ne samo zbog osobnih stvari, nego i zato što je ovaj (ili bar zato što se u njegovo doba) bio glavni u podizanju Hrvata i drugih naroda iz balkanske rubnosti, nerazvijenosti i drugorazrednosti; partija, socijalizam... to je instrument, iz te vizure, za bolji život, dok mu je marksistička i lenjinistička dogmatika nešto strano; ne vidim da je takav tip mogao biti sretan, bilo zbog temperamenta, svjetonazorskih ograničenja, taštine i rivalstva. Andrića je, mislim- to je moje stajalište- iskreno mrzio i prezirao. Smatrao je da je ovaj drugorazredan i zastario ("naš Walter Scott"), bio je zavidan zbog Nobela, a više puta je rekao da je ovaj odrod. Dakle, opet nacionalno, vjerojatno više nego konkurencija (Ujevića je olajavao, ali ga nije mrzio iz dna duše jer je ovaj ostao Hrvat).
I kod Čengića i Matvejevića: Krleža je prava baba koja zna tračeve od pred 100-200 godina, neke bezvezne skandale i uživa u olajavanju, a o Zagrebu zna valjda gdje se posrao svaki ban i kmet odkad Zagreb postoji. O Dalmaciji i Hrvatima u BH- za razliku od Slavonije- njegovo je znanje više knjiško i emocionalno, ali bez pravoga iskustva.
Sve u svemu, vrlo čitka i vrijedna knjiga, buktinja virtuozne erudicije kroz koju prosijavaju sitnopuregerski kompleksi velikoga pisca europskoga formata.
July 27, 2025
Bujica riječi u govoru, ciničan i pronicljiv u odgovorima; isto tako opširna i lucidna pitanja, Matvejević je detaljno upoznat s Krležinim opusom i ondašnjom književnom scenom kao i Krleža; zavidno poznavanje europske književne scene prve polovice prošlog stoljeća kod obojice.
Iako nije voli razjašnjavati svoj odnos s Titom, ovdje to čini šturo; ograđuje se od tadašnjih narativa koji su kružili o njemu i Titu, od brojnih neistina koje su mu se pripisivale. Odgovara u asocijacijama, metaforama, potkrijepljen argumentima i primjerima promišljeno.
Nadalje, brani angažiranu umjetnost, odnosno književnost sljedećim argumentima, dakle, prema Krleži sva je književnost angažirana:
„Umjetnost je oduvijek bila angažirana, a naročito kad je bila uvjerena da ona to nije, jučer još u religioznom ili u nacionalističkom smislu, danas u socijalističkom ili antisocijalističkom.“ (str. 94)
„Uvijek sam zastupao stav: ako netko piše književno djelo, neka piše artistički, to što piše mora imati književne vrijednosti. Ako ih nema, uzalud mu je posao, bez obzira na to je li ili nije angažiran kao pisac.“ (str. 133)
Iako nije voli razjašnjavati svoj odnos s Titom, ovdje to čini šturo; ograđuje se od tadašnjih narativa koji su kružili o njemu i Titu, od brojnih neistina koje su mu se pripisivale. Odgovara u asocijacijama, metaforama, potkrijepljen argumentima i primjerima promišljeno.
Nadalje, brani angažiranu umjetnost, odnosno književnost sljedećim argumentima, dakle, prema Krleži sva je književnost angažirana:
„Umjetnost je oduvijek bila angažirana, a naročito kad je bila uvjerena da ona to nije, jučer još u religioznom ili u nacionalističkom smislu, danas u socijalističkom ili antisocijalističkom.“ (str. 94)
„Uvijek sam zastupao stav: ako netko piše književno djelo, neka piše artistički, to što piše mora imati književne vrijednosti. Ako ih nema, uzalud mu je posao, bez obzira na to je li ili nije angažiran kao pisac.“ (str. 133)
Displaying 1 - 2 of 2 reviews