Clara de noche je serijal stripa o Klari, prelijepoj prostitutki savršenog tijela, ali i samohranoj majci koja se brine za svog sinčića, sastavljen od kratkih, uglavnom dvostranih pričica, koju su Trillo, Maicas i Bernet kreirali za španjolski tjednik El Jueves. Strip je odmah postigao veliki uspjeh u Španjolskoj pa se ubrzo preselio i na stranice argentinskog tjednika "Pagina 12", a zatim i u talijanski Scorpio, da bi potom bio objavljivan u raznoraznim formatima i pod raznim imenima (od točnih prijevoda kao što su "Chiara di notte" u Italiji ili "Claire de nuit" u Francuskoj do marketinški motiviranih "Betty by the hour" u Americi ili samo "Betty" u Njemačkoj). Hrvatsko izdanje se zove Klara, što je svojevrsni kompromis između ova dva pristupa, iako bi možda efektnije i preciznije bilo "Jasna noću", no to bi bio problem jer jedna od glavnih ko-protagonistica je Klarina kolegica Jasnica (tj. Clarita u izvorniku), pa bi imena bila preslična.
Podaci o strip junakinji
Noću je Klara izazovna, ženstvena, zamamnih oblina i vatrena pogleda, cinična, drska, strastvena, naivna, samouvjerena, iskusna profesionalka ali i romantična sanjarka, rasna prostitutka koja prodaje svoje tijelo svakome tko ga može platiti. Iz noći u noć kroz njen krevet prolaze svi mogući tipovi muškaraca, njenu ljubav može kupiti svatko, no u njenom srcu ima mjesta samo jednoga. Klara, danju, je samohrana majka koja se trudi podići svog sina Pericu (Paolito u izvorniku), zabrinuta kao i sve majke, nježna i brižna, nesigurna u to da li je njen život najbolje što može pružiti svom sinu, no svejedno hrabra i ponosna žena koja bi za sina napravila sve, žena koja bolne uspomene iz prošlosti rješava osmijehom i radošću životu, nikad se ne odričući optimizma i pozitivnog pogleda na bolje sutra. Upravo je ta bivalentnost ono što čini ovaj strip tako posebnim. Rafinirana erotika (no nikad vulgarna pornografija), hedonistička razuzdanost i seksualne vratolomije, gruba ironija te oštar i sarkastičan humor čine snažan kontrast sivoj svakodnevnici, tamnim i mračnim stranama života samohrane prostitutke s djetetom, suzama i jadu, predrasudama, licemjerju, osudi, lažnom moralu. Trillo ima jednu posebnu vrlinu, njegovi su likovi tako topli, stvarni i ljudski, tako da ni Klara nije izuzetak. Bez obzira na način života koji su joj autori nametnuli, ona je prvenstveno Žena pa tek onda prostitutka i kao što je to Darko Macan lijepo primijetio, ovaj strip je, mada to nitko ne bi na prvi pogled rekao, izrazito feministički, jer on je ustvari pogled jedne žene lišen bilo kakvih iluzija na muškarce i njihov svijet i kada se smijemo s Klarom, smijemo se uglavnom sebi samima. Od cijele plejade svih mogućih podvrsta ljudskog roda koji defiliraju Klarinim životom, možemo se prepoznati bar u nekome od likova/tipova karaktera koje je Trillo tako vješto secirao, pa ismijao.
Carlos Trillo was an Argentine comic book writer. Trillo began a prolific career as writer already at the age of 20, writing his first story for Patoruzú magazine. Trillo created, together with Horacio Altuna, the strip El Loco Chávez, which appeared every day at the back of the newspaper Clarín from July 26, 1975 to November 10, 1987. After that, the strip was replaced by El Negro Blanco, which he wrote for the artist Ernesto García Seijas until September 1993. He married writer Ema Wolf and had two children. He participated on the creation of several comics including Cybersix in 1992, with Carlos Meglia, and the Clara de noche and Cicca Dum Dum series with Jordi Bernet. He has also collaborated with Alberto Breccia and Alejandro Dolina. In 1999, his work La grande arnaque won the Prize for Scenario at the Angoulême International Comics Festival. He died in London on May 8, 2011, while on holiday with his wife. (Source: Wikipedia)
Me sigue sorprendiendo lo irónica que puede ser la historieta completa. Parece un cómics de la burla social al sistema. Hay desde lecciones y cátedra de ironía e infidelidad a severas críticas matrimoniales. Santa Clara no para en ningún momento de ser la sensual "puta" tradicional, pero a lejos refleja como los hombres esteriotipan a las mujeres, como se sigue asumiendo el sexo como felicidad plena y "la base del matrimonio", como el placer puede más que la tradición, etc. Me encantan las lecciones que dan el señor Trillo y su equipo de edición y animación.