Marin Držić (also Marino Darza or Marino Darsa; 1508-1567) is considered the finest Croatian Renaissance playwright and prose writer. His works cover many fields: lyric poetry, pastorals, political letters and pamphlets, and comedies.
Dala sam Držiću opet šansu. Mi smo konstantno na 'ti' dok ga čitam, a onda pred kraj pređemo na 'Vi'. Možda je problem duboko u meni, ne znam. Ima zanimljivih elemenata kod njega, ako se uzme u obzir period stvaranja, ali je još uvek jednako neprivlačan kao pri prvom susretu. Zanimljiviji mi je kulturno-istorijski kontekst vezan za samu aferu stvaranja/plagiranja Tirene i intertekstualnost kojom on pokušava da potkači druge pisce dubrovačke renesanse na jako strpljiv i dosledan način. Humoristički aspekti postoje, naravno, ali mislim da su savremenom recipijentu daleki. Držić je možda najbolje detronizovao božanstva kroz igru reči i kratke scene uzdizanja običnih seljaka. Žanrovski zaista ispunjava sve što pastoralno-rustikalna ekloga postavlja kao zahtev, a najbolje varira poglede različitih nivoa društva i opoziciju staro:mlado. Petrarkizam još uvek boji monologe likova, ali primetne su novine.
Matica hrvatska Zagreb, 1964. Držićeve renesansne tekstualne furke su kao hip hop. Bacaju se riječi da bi se borilo, da bi se izborilo za vilu, društveni položaj i novac. Dubrovnik je bio Marseille svog vremena, katolički velegrad koji je bacao rime u facu svim pravoslavnim neobrijanima s brda. Pastiri predstavljaju jednu ekipu, jedan kvart (https://www.youtube.com/watch?v=CNuYS...), satiri predstavljaju drugu ekipu, drugi kvart (https://www.youtube.com/watch?v=P4I0p...). Nigdje nema naših feministkinja, antifašista i boraca za ljudska prava. Dok su oni za vrijeme korone bili sakriveni ispod stola s maskama ja sam posjetio Dubrovnik našeg vremena, Marseille, to žarko ljeto 2020. ovaj našijenac neće nikada zaboraviti. Vidio sam i Bokčila kako maže kebab, a i jako, jako puno vila s juga. Gledam sad lijevo, gledam sad desno, nema nigdje naših jugožrtava ni podno Anda. Za tako otvorene ljude ispadaju pomalo zatvoreni. Mogli bi sigurno u inozemstvu naći imena koja bi zatim dodali na popis žrtava Jasenovca. Tirena je femme fatale oko koje se sve vrti. Satiri i pastiri bacaju riječi, mitraljeziraju tekst, repaju usred locusa amoenusa. Marin Držić je faca, reper renesanse, od livada sve do vrutaka, donosi duh velegrada. Stijena hrvatske kulture koja stoji i nakon svih ovih vremena. Držić i hip hop Marseillea dokazuju jednu stvar, tekst nikada ne umire. Književnost je život, život je književnost! Merci Marseille! Hvala ti našijenče Držiću! https://www.youtube.com/watch?v=CqVe9...
ful zabavno da se pocutim leno in brez motivacije in zacnem brat za faks in clan rece: "kdor cepi doma in ni mu zal truda, v svetu vidi in nauci se razna cuda". Tocno tako Drzic! Sibam pisat, nova motivacija haha