Miroslav "Mika" Antić was a Serbian poet, movie director, journalist and painter. Antić was born in Mokrin, Kikinda municipality, Vojvodina, Serbia (then Yugoslavia). He had six children. His oldest son, Igor Antic, is a visual artist.
He wrote poems, articles, dramas, movie and TV scripts and documentaries. As film-maker, he was considered as a part of the "Black Wave" of the Yugoslav film. His films, in particular "Breakfast with the devil" in whom Antic criticized the double morality of the communists at the Tito’s time, were forbidden and destroyed. They were rediscovered and restored in the end of the 90s. Mika also acted in several movies, and was a painter. His best known poem is "Srem", in which he mourns for dead in World War II and describes the beauty of Srem using "bećarac" song form. He is well known as a bohemian. Mika Antić is best known as a children and youth poet, a master of delicate and gentle sentiments.
His bohemian, hard-drinking lifestyle is best illustrated by a barely translatable pun about him: "Čika Jova deci, čika Mika Antić dva deci" "Čika Jova deci" meaning "Uncle-Jova to the children", referring to Jovan Jovanović Zmaj, possibly the best known children's poet. "Čika Mika Antić dva deci" means "Uncle-Mika Antić two deciliters", referring to drinking from a glass, likely of alcohol.
Ostavite mi na miru moje rasejane dečake, vi najjači u razredu, najglavniji na ulici, vi što sve silom hoćete i vi što sve silom možete. Ostavite mi na miru moje smešne i smušene, moje dečake sa uskim ramenima i očima što žmirkaju od kratkovidosti. Znam, oni obično padnu ako se penju na drvo. Video sam, njihovi klikeri uvek daleko promaše. Uverio sam se, oni uvek dobiju batine kad se potuku. Oni nisu za neke velike junačke igre i ja vas molim: ostavite mi na miru moje rasejane dečake...
Svoju snagu izmerićeš po tome koliko si u stanju da izdržiš samoću. Džinovske ribe plivaju usamljene. Sitne i zbunjene sabijaju se u jata. Orao nema potrebe da se upozna sa nekim drugim orlom. Mravi su izmislili narode. Seme najvećeg drveća bira čistine sa mnogo sunca, uragana i vazduha. Seme paprati zavlači se u prašume. Svoju snagu prepoznaćeš po tome koliko si u stanju da prebrodiš trenutak. Jer trenutak je teži, duži i strašniji od vremena i od večnosti.
"Svoju snagu izmerićeš po tome koliko si u stanju da izdržiš samoću. Džinovske ribe plivaju usamljene. Sitne i zbunjene sabijaju se u jata. Orao nema potrebe da se upozna sa nekim drugim orlom. Mravi su izmislili narode... Ako ti jave : umro sam - ne veruj, ja to ne umem. Ljubav je jedini vazduh koji sam udisao i osmeh jedini jezik koji na svetu razumem".
April 2020. Korona hara svetom, a Beograd odmara dok su svi u kucnoj izolaciji. Odmaram dusicu recima ovog carobnjaka. “Svoju snagu izmerices po tome koliko si u stanju da izdrzis samocu. Dzinovske ribe plivaju usamljene. Sitne i zbunjene ribe sabijaju se u jata. Orao nema potrebe da se upozna sa nekim drugim orlom. Mravi su izmislili narode. Seme najveceg drveca bira cistine sa mnogo sunca, uragana i vazduha. Seme paprati zavlaci se u prasume. Svoju snagu prepoznaces po tome koliko si u stanju da prebrodis trenutak. Jer trenutak je tezi, duzi i strasniji od vremena i vecnosti’.
Jedna od najdivnijih i meni omiljenih knjiga poezije (i proze). Često joj se vraćam, pogotovo priči "Moja prva knjiga" koja me uvek razveseli i da mi energije da se upustim u nove kreativne poduhvate.