Koliko možemo gospodariti sa svojom sudbinom koja prolazi kraj nas i da li prolazi ili prolazi samo vrijeme? Je li unaprijed zapisano među zvijezdama što će nam se dogoditi ili smo pak gospodari svojeg života, pa i sudbine koja klizi i nečujno se šulja kroz vrijeme?Ova knjiga je jedna velika avantura koja nam o svemu tome govori.
Glavni lik je uspješan liječnik Elliot Cooper koji boluje od neizlječive bolesti, te svjestan da mu je kraj blizu, u jednoj humanitarnoj misiji u Kambodži zbog svoje požrtvovnosti i humanosti od jednog starijeg stanovnika dobije bočicu s tabletama koje omogućuju da se vrati u prošlost, te da popravi greške koje je tada napravio i vidi ponovno ljubav svog života, koju nije vidio punih tridesetak godina.Na prvi pogled, sam sadržaj knjige mi se činio banalan, tim više što ne volim nikakve fantazije u knjigama.
Međutim, čitajući ju malo pomalo, zaljubila sam se u glavne likove i s nestrpljenjem sam očekivala kraj, jer je svaka stranica koju sam pročitala dozivala drugu i neumorno vukla na daljnje čitanje.Ono što mi se svidjelo u knjizi je upravo način na koji Musso isprepliće dvije različite generacije , dva vremenska toka koja se međusobno nadopunjavaju i dotiču s jednom sasvim solidnom radnjom, gdje glavni junak odlazi u 70-te i ponovno proživljavajući svoju mladost kao 30-togodišnjak sreće svoju datadašnju djevojku Ilenu. Upravo taj "bijeg" kroz vrijeme me malo podsjetilo na dobre stare filmove "Povratak u budućnost" koje sam obožavala gledati, pa i sad bih ih rado pogledala.
Musso na vrlo maštovit način opisuje 70-te , te mijenjajući sudbinu glavnog junaka, ujedno mijenja i sudbinu ostalih protagonista knjige, a samim tim i svijeta općenito.Knjiga je pisana tako, da je na početku svakog poglavlja stavljen citat koji unaprijed određuje radnju u tom dijelu knjige. Dok sam ju čitala, postavljala sam si bezbroj pitanja ( to znači da mi se knjiga svidjela), premda i kad čitam nešto što mi se ne sviđa postavim si pitanje, ako ne više onda barem jedno, a to je : " Šta čitaš tu glupost? Kao da moraš???!!"No šalu na stranu.
Meni se osobno knjiga svidjela, jer u sebi nosi nešto što ja volim: Lijepu ljubavnu priču, zanimljivu radnju i ono najvrjednije po meni, a to je mašta. Budući da volim "maštovitost" u svakom pogledu, ova knjiga mi je baš dobro "sjela".Isto tako čitajući ju, ramišljala sam o tome,kako bi bilo da stvarno postoje takve tablete, koje bi nas vratile u prošlost? Da li bismo tada na pravi način reagirali i ispravili greške i neke krive riječi koje smo rekli ili bismo se i dalje ponašali poput "slona u porculanskoj radnji" ?
Sam autor kaže:"Za mnoge filozofe, prošlost i budućnost zapravo su dvije rane koje nam remete svakodnevni život. Neprestano smo razapeti između nostalgije i žaljenja povezanih s prošlošću s jedne strane, i nade te projekata vezanih uz budućnost s druge strane. I naravno, postoji rizik da tako prolazimo pored jedinog «pravog» života: sadašnjosti."Koliko ćemo dozvoliti da prošlost utječe na našu sadašnjost i truje nam budućnost ovisi o nama samima.
Ako tražite nešto lagano za čitanje, a opet dovoljno zanimljivo , ovo je knjiga za vas!