Ostatak partizanskog odreda razbijenog prevarom, diverzijom skreće na sebe pažnju četnika, koji, umijesto pripremanog napada na Vrhovni štab NOB-a, otpočinju hajku na ranjene, gladne i slabo naoružane partizane skrivene po zemunicama. Ljudi postaju progonjene zvijeri i zvijeri koje progone. U kaosu uništenja, u bespuću, usred divljanja smrti, rađa se sin ranjenog partizana, simbol trijumfa života.
Mihailo Lalić (7. oktobar 1914 — 30. decembar 1992) je pisac koji se na samom početku književnog rada opredelio za jasan tematski krug (NOR), određeno geografsko podneblje (Crna Gora) i specifičan izbor aktera događaja i romanesknih priča. Započeo je knjigom pesama Stazama slobode (1948), ali se brzo okrenuo prozi, koja će postati isključiva forma umetničkog sagledavanja vremena, događaja i ljudskih sudbina. Prema njegovom scenariju snimljen je film „Svadba“ 1973. u režiji Radomira Šaranovića, takođe izvršena je ekranizacija njegovog romana „Lelejska gora“ 1968.
Prvi je dobitnik „Njegoševe nagrade“ 1963. za roman „Lelejska gora“. Dobio je NIN-ovu nagradu 1973. za roman „Ratna sreća“. Dobio je nagradu „21. jul“, najviše priznanje opštine Berane, 1962. godine, kada je nagrada i ustanovljena.
Za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti izabran je 5. decembra 1963, a za redovnog člana 7. marta 1968.