Dobriša Cesarić (Požega, 10. siječnja 1902. - Zagreb, 18. prosinca 1980.) hrvatski pjesnik i prevoditelj.
Dobriša Cesarić je rođen u Požegi 10. siječnja 1902. godine. Djetinjstvo provodi u Osijeku gdje završava osnovnu školu i četiri niža razreda gimnazije. U jeku Prvog svjetskog rata dolazi 1912. godine u Zagreb gdje završava gimnaziju, a poslije mature 1920. godine upisuje pravo, a nakon godinu dana filozofiju.
Kratko vrijeme radi u zagrebačkom kazalištu, a zatim dugo godina kao knjižničar u Higijenskom zavodu, da bi poslije Drugog svjetskog rata radio kao urednik u izdavačkom poduzeću Zora. Umro je u Zagrebu 18. prosinca 1980. godine. Bio je član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.
U književnosti se prvi put, kao četrnaestogodišnjak, pojavio 1916. godine pjesmom "I ja ljubim". Prvu zbirku pjesama "Lirika" objavljuje 1931. godine i za nju dobiva nagradu Jugoslavenske akademije. Surađuje u mnogim književnim časopisima, npr. Književnoj republici, Savremeniku, Kritici, Hrvatskoj reviji... Objavljuje književne prikaze.
Pjesničko djelo Dobriše Cesarića sadrži desetak knjiga pjesama i prepjeva.
Dobitnik je književne nagrade Vladimir Nazor 1964. godine i Goranovog vijenca 1976. godine.
"Teče i teče jedan slap; Što u njem znači moja mala kap?"
Dobriša Cesarić, čarobnjak stiha, jedan je od najproduktivnijih i najprihvaćenijih hrvatskih pjesnika. U svojim pjesmama dočarava osjećaje sjete, ispranoga i ispraznoga života, teme smrti, ljubavi i prolaznosti... kao i nadu u bolje sutra. Cesarić voli pisati pejzažne pjesme bazirane na godišnjim dobima, jesen je, na primjer, jedan od najučestalijih motiva u Cesarićevom stvaralaštvu. Kao svijetle točke njegove poezije bih izdvojio: "Oblak", "Vagonaši", "Voćka poslije kiše", "Balada iz predgrađa", "Vraćanje", "Pjesma mrtvog pjesnika", "Jedne noći" i "Slap".
Najdraži pjesnik kojem se uvijek vraćam! Za neke je cliché, a ja mislim da samo ima ono nešto iskonsko i ako rezonira kod velikog broja ljudi, onda je i pisao za ljude. Poseban u svojoj jednostavnosti, a tečan kao njegov slap.